Milka Trnina: Ostvarenja ove izvanredne pjevačice objava su savršene umjetnosti

Milka Trnina: Ostvarenja ove izvanredne pjevačice objava su savršene umjetnosti

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Preko trnja do zvijezda

Katarina Milka Trnina rodila se u Vezišću pored Ivanić – Grada 19. prosinca 1863. godine. U djetinjstvu je ostala bez oca, tako da se seli  u Zagreb kod tetka, hrvatskog političara i književnika Janka Jurkovića. Majka i tetak primijetili su njezin talent te joj omogućili satove kod privatne učiteljice pjevanja Ide Wimberger, kao i satove mimike kod glumca Adama Mandrovića. Takvo obrazovanje postavilo je temelje njezinom kasnijem uspjehu. Svoje glazbeno obrazovanje Milka je nastavila na Konzervatoriju u Beču, gdje je za završni ispit 1883. dobila i posebno odlikovanje. Iako je debitirala u Zagrebu godinu ranije, još za doba svojeg školovanja, tek nakon njegova završetka započinje njezina blistava karijera. Iako ju je željela ostvariti u Zagrebu, ovdje nije mogla dobiti angažman. Uslijedili su angažmani u Leibzigu, Grazu i Bremenu. Iako je pjevala junakinje mnogih autora, od Mozarta do Verdija, već tada je postala poznata po Wagnerovim junakinjama, što će joj obilježiti karijeru.

Da, to je naša Milka Trnina- jedan dijelak našeg naroda, koji je u veliki svijet pronio naše ime na najljepši način- pjevanjem davajući nezaboravne užitke svakome tko ju je čuo i vidio.

Ženski list, 1. veljače 1934.

U čemu je zapravo bio čar njezina glasa i njezine osobnosti?

Nakon gostovanja u Kraljevskom dvorskom i nacionalnom kazalištu u Münchenu ponuđen joj je stalni angažman koji prihvaća 1890. godine, a iste godine postaje i kraljevska bavarska operna i komorna pjevačica. Tamo je ostala punih devet godina i postigla uspjehe koji su je uvrstili u vrh svjetske operne produkcije. Tada se isprofilirala kao napoznatija vagnerijanka, te postala uzor budućim generacijama. Tih godina ostvarila je i mnoga gostovanja, poput onog u Kraljevskoj opernoj kući u Berlinu, ali i u Moskvi gdje je 1896. pjevala novookrunjenom carskom paru, Nikoli II. i Aleksandri Feodorovnoj. Tada ju je carski par darovao skupocjenim nakitom. Wagnerova udovica osobno ju je pozvala da sudjeluje na Svečanim igrama u Bayreuthu, čime je potvrdila svoj status. U Londonu i New Yorku bila je redovita gošća, a hrvatsko iseljeništvo u Americi u svom glasilu o Milki piše:

Obasjala je ona prije i za ljetošnjega svoga putovanja u ovim stranama sva umjetnička središta Amerike i sa poštovanjem i udivljenjem pokloniše joj se gordi Amerikanci, pa i onda, kad čuše, da ta svjetla zraka dolazi od jedne- Hrvatice.

Hrvatska zastava, 28. travnja 1904.

Kostime za Milkine nastupe radio je umjetnik Dennis P. Anderson, te su rađeni od pravog dragog kamenja i najfinijih materijala

U njima je izvela i ulogu Izolde iz opere Tristan i Izolda, a njezinu izvedbu te uloge kritika je ocijenila savršenim utjelovljenjem, i opet je prozvala vodećim vegnerijanskim sopranom. Bila je i ostala najpoznatija Tosca svih vremena, a sam Giacomo Puccini izjavio je da se niti jedna pjevačica nije približila njenoj interpretaciji. Iako je nastupala u svim važnijim središtima kulture i opere, uključujući i Metropolitan, nije zaboravila svoj Zagreb. U njemu je redovito nastupala, puneći kazalište i koncertne dvorane. Nisu je hvalile samo europske i svjetske novine, već i domaće. Bila je ljubimica domaće publike, a najveći trijumf doživjela je na gostovanju 1898. godine. Primljena je s do tada neviđenim počastima. Kazalište ju je imenovalo počasnom članicom, Društvo za uređenje i poljepšanje Plitvičkih jezera nazvalo je jedan od slapova po njoj. Mladež i oduševljeni obožavatelji redovito su je dočekivali ispred kazališta i priređivali ovacije, pratili je kući te satima stajali pod njenim prozorima i slavili je.

Tužan kraj blistave karijere

Kritika joj se nije mogla nadiviti. Obožavatelji nisu mogli doći k sebi kad su je čuli. O njoj je pisano:

Glas Milke Trnine sopran je visokog opsega, savršene škole i vokalizacije, a prije svega mekan i pun nutarnje topline, koja se rijetko nalazi kod visokih soprana. K tomu se pridružila istinita i otmjena glumačka umjetnost, kojom je zanijela svakoga tako, da ni najslabija opera ,u kojoj bi Trnina pjevala, ne bi mogla propasti.

Ženski list, 2. veljače 1934.

Takvu veličanstvenu karijeru prekinula je upala ličnog živca. Sve je započelo 1902. godine s upalom, a završilo 1906. godine neuspjelom operacijom. Milka Trnina povukla se na vrhuncu svoje slave. Ipak, nastavila je kulturni angažman. Od 1910. do 1913. godine podučavala je pjevanje u New Yorku, kada se vraća u svoj voljeni Zagreb, na Gornji grad. Od 1922. godine bila je počasna profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji, a od 1923. do 1931. pročelnica Odjela za solo pjevanje. Umrla je u Zagrebu 18. svibnja 1941. godine.

Mitska ikona

Milka Trnina prema izvorima bila je skromna osoba koja je radila u korist svog naroda i domovine. Zapamćena je kao jedna od najvećih pjevačkih diva koja dolazi s naših prostora. Obožavali su je kraljevi, carevi, kritika i obični ljudi. U svojoj karijeri ostvarila 65 uloga u otprilike 1200 nastupa. Upravo zahvaljujući njenoj popularnosti, nastala je priča prema kojoj je čokolada Milka dobila ime upravo prema njoj. Priča je službeno opovrgnuta, ali se i dalje prepričava. Također, postoji mit da njezin glas nikad nije snimljen. Istina je da se protivila snimanju svoga glasa, ali postoje snimke iz opera Tosca te Tristan i Izolda. Doduše, snimke su toliko loše da se ništa ne razaznaje, ali barem postoje.

Njeni suvremenici nastavili su štovati njen rad i djelo, objašnjavajući mladima tko je Milka Trnina. Danas njezinu ostavštinu možemo naći u Muzeju grada Zagreba i Hrvatskom državnom arhivu, ali najbolja ostavština upravo je legenda o njoj. Svojim pjevanjem zaludila je svijet, a putem svog pedagoškog rada ostavila je još dublji trag. Naime, njenim stopama nastavila je jedna od njenih učenica, Zinka Kunc Milanov. Ali to je neka druga priča, koja će također biti ispričana.

Literatura:

Martina Piškor

Završila sam povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Fokusirana sam na žensku i povijest svakodnevice. Zaljubljenica sam u kazalište, Zagreb i pjevanje. Bez Zagreba se ne može, jer on je u krvi!

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori