Monika Herceg: Pisanje je samotna rabota, sami smo s tim riječima. Na pozornici sve te riječi i emocije zaista dolaze pred nekoga!

Monika Herceg: Pisanje je samotna rabota, sami smo s tim riječima. Na pozornici sve te riječi i emocije zaista dolaze pred nekoga!

U izolacijskoj 2020. godini okušali smo se svi u kojoj novoj aktivnosti ili hobiju, a među njima je zasigurno i produkcija velikog broja tekstova, pogotovo kada je HNK u Zagrebu imao aktivan natječaj za Najbolji suvremeni dramski tekst. Dosta nas je piskaralo sve i svašta pa su se tako neki odlučili i na dramsko stvaranje, što je zasigurno doprinijelo impresivnoj brojci od 166 pristiglih dramskih tekstova na adresu HNK-a. Među njima je bio i pobjednički tekst Gdje se kupuju nježnosti nagrađivane spisateljice Monike Herceg, čiji su tekst uprizorili dramaturginja Jelena Kovačić i redatelj Rene Medvešek. U nastavku pročitajte intervju s Monikom, lajtmotiv: pisanje!

Je li bilo lakše pisati u ovih godinu dana ili je bilo možda nekih novih prepreka?

Meni se čini da je svako doba mira dobro za pisanje. Prisilni mir mi je zapravo omogućio više stagnacije, što za pisanje, pogotovo kada želimo bježati, nije ni loše. I drago mi je da je tako. Ovih dana, a i mjeseci kako su se stvari nekako vratile u normalnije, čini mi se da sve radim osim što pišem, tako da se veselim uzimanju nekog udaha u kojem ću samo pisati i čitati.

Je li činjenica da ste dramu pisali baš u ovakvo doba utjecala na inspiraciju i sam sadržaj?

Ova tema me već dugo opsjeda, a možda je pišem u glavi i cijelo desetljeće. Nekako će i roman koji pišem završiti u sličnim rukavcima. Pisanje, onaj zadnji dio pisanja dogodi se najbrže, ali mi zaista pišemo naše tekstove godinama, mjesecima u našim glavama. Tako da promjena okolnosti nije utjecala na temu. Možda je otvorila vrijeme da napokon napišem nešto što držim u sebi godinama i razmišljam kako da to bacim na papir.

Kako je Vaša uspješna karijera u pisanju poezije utjecala na dramsko stvaralaštvo?

Mislim da je uspješna karijera promašena za pjesnika, a možda i pisca. Nekad testovi pobjegnu od nas i imamo sreću da dođu do drugih. Nekad se to dogodi prije. Nekad kasnije. No, ono što mi je poezija zasigurno dala jest taj pomak u pisanju, jezik koji ipak zateže svoje vlastite zidove, ali ih i ruši.

Jezik poezije može mnogo toga i čudesno je vidjeti što može i u drugim formama.

Kakav Vam je bio doživljaj kao prvo raditi na predstavi, kao drugo gledati ju na pozornici?

Kako do premijere nisam sudjelovala u procesu, premijera mi je bila baš iznenađenje. Samo pisanje teksta uvelike se, naravno razlikuje od pozornice. Pisanje je samotna rabota, sami smo s tim riječima. Na pozornici sve te riječi i emocije zaista dolaze pred nekoga. To je i čudesno i zastrašujuće, ali ja zaista vjerujem i da ima potencijal mijenjati nas, činiti boljima.

Glavni lik tumače Jadranka Đokić, Lana Barić i Daria Lorenci. Kako koja pridonosi ostvaraju lika u cjelini?

Mislim da je to sjajan redateljski potez. Svaka od njih nosi drugi dio lika, jedna je zaštitnica, ali i autodestruktivna, jedna odbija odrasti, jedna je racionalna. Početna verzija teksta zapravo zaista jest imala tri verzije tog jednog lika, no u zadnjoj podjeli ipak sam odustala od te komplikacije i nadala se da će redatelj sam izvući takvo nešto i upravo se to i dogodilo.

Planovi za buduće drame?

Pa zasad sam ih već izbacila u svijet četiri u roku od pola godine pa mi se čini da je vrijeme da se bacim na roman. No, Zakopana čuda, koja su nagrađena trećom nagradom HNK u Mostaru, na jesen će biti izvođena na Hrvatskom radiju u režiji Darija Harjačeka, čemu se posebno veselim. Drama koja je osvojila Držića, za nju se nadam da će upasti nekad netko da je pročita, a možda i postavi, tko zna. Zasad su i Nježnosti i Ubij se, tata već prevedene na francuski, a prevode se i na makedonski. Tako da žive nekim svojim životom.

I zaista, gdje se kupuju nježnosti?

Srećom ili nesrećom, samo u nama samima.

Monikinu prvu (ali ne i zadnju) dramsku uspješnicu Gdje se kupuju nježnosti možete pogledati 21. i 31. svibnja u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. 

FOTO: Mara Bratoš

Karla Kostadinovski

Studentica je hrvatskog jezika i književnosti te češkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od malih se nogu bavila lutkarskim kazalištem i bila je članica Učilišta Zagrebačkog kazališta mladih te dramskog studija Teatra Tirena. Godine 2018. pridružila se kulturnoj redakciji Radio Studenta i do jeseni 2020. bila je glavna urednica i voditeljica emisije o kazalištu Generalna proba. S kolegicama iz redakcije osnovala je Facebook grupu Umjetnost dolazi vama, platformu za online dijeljenje kulturnih sadržaja. U sezoni 2018/2019. radila je u Službi marketinga, prodaje i odnosa s javnošću Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, prije nego što je otišla jedan semestar studirati u Prag. U sezoni nakon počela je raditi u Teatru &TD, gdje još uvijek radi, i bavi se digitalnim marketingom kazališta te kao asistentica u PR-u. Od sredine 2020. godine počinje novinariti za portal Kulturnog centra Mesnička te sudjelovati u izradi programa.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori