Nada Birko Kustec i Ružica Meglaj Rimac: Vrhunske hrvatske sportašice

Nada Birko Kustec i Ružica Meglaj Rimac: Vrhunske hrvatske sportašice

This is a man’s world, this is a man’s world. But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Ovaj put prisjećamo se Nade Birko Kustec i Ružice Meglaj Rimac, sportašica, žena koje su obilježile hrvatsko skijaško trčanje i hrvatsku košarku. Nada je prva Hrvatica koja je nastupila na zimskim olimpijskim igrama, a po Ružici nosi naziv jedan košarkaški kup Hrvatske. Stoga, zavirite u riječi koje slijede. Počinjemo s Nadom Birko Kustec.

Najuspješnija skijaška trkačica Gorskog kotara svih vremena

Nada Birko Kustec rođena je u Mrkoplju u siječnju 1931. godine. Odrastala je u rodnom Mrkoplju, idiličnom mjestu u samom srcu Gorskog kotara, gdje je i započela njena ljubav prema skijama.

U svojoj bogatoj karijeri bila je stalna članica državne i olimpijske reprezentacije Jugoslavije, a priskrbila si je i titulu najuspješnije skijašice Gorskog kotara svih vremena te titulu prve Hrvatice koja je nastupila na zimskim olimpijskim igrama.

Sportski uspjesi

Godine 1948. osvojila je naslov omladinske prvakinje Jugoslavije u skijaškom trčanju na 4 kilometra. Godinu dana poslije, preuzela je vodeće mjesto u Jugoslaviji u disciplini skijaškog trčanja, koje je držala sve do kraja sezone 1954. godine.

Godine 1950. i 1954. bila je dvostruka državna prvakinja na seniorskom prvenstvu države u trčanju na 10 kilometara i članica pobjedničke štafete 3×5 kilometara. Na Šestim zimskim olimpijskim igrama 1952. godine u Oslu nastupila je kao članica Skijaškog kluba Bijele strijele iz Mrkoplja te osvojila je 14. mjesto u utrci na 10 kilometara, dok je 10. mjesto osvojila na natjecanju za Kup Kurikala 1954. godine. Na međunarodnom natjecanju u Grüdenwaldu osvojila je četvrto mjesto, u Tarvisiju u drugo, a na kupu Curicalla na Planici treće mjesto.

Za Skijaški klub Goranin iz Delnica nastupala je od 1955. godine. Na Sedmim zimskim olimpijskim igrama održanim 1956. godine u Cortini d’ Amplezzo osvojila je 35. mjesto u trčanju na 10 kilometara, a u štafeti 3×5 kilometara, zajedno sa Blaženkom Vodenlić i Amalijom Belaj, osvojila je 9. mjesto.

Nada se u sportskim natjecanjima natjecala do 1963. godine. Bila je višegodišnja republička i državna prvakinja u skijaškim utrkama za omladinke i kao osmostruku prvakinju Jugoslavije u skijaškim utrkama.

Nadin trag u povijesti

Nada je preminula u rujnu 2020. godine u devedeset prvoj godini života.

Prva je Hrvatica koja je nastupila na zimskim olimpijskim igrama i najuspješnija skijaška trkačica Gorskog kotara.

Bila je najstarija hrvatska olimpijka, a pokopana je na zagrebačkom Mirogoju.

Nakon Nade pročitajte o još jednoj uspješnoj sportašici, Ružici Meglaj Rimac.

Odrastanje u obitelji koja je voljela sport

Ružica Meglaj Rimac rođena je 1941. godine u Zagrebu. Otac Josip branio je za Trgovački HAŠK, brat Božidar bavio se gimnastikom, džudom, karateom i skakanjem u vodu, dok su Ružica i sestra Kornelija izabrale košarku.

Nakon završene gimnazije, Ružica je diplomirala na Ekonomskome fakultetu u Zagrebu. Radila je u tvrtki Jugomontaža do umirovljenja 1991. godine. Košarkom se bavila od 1956. do 1971. godine.

Košarkaška karijera

Početak uspješne košarkaške karijere Ružica je započela u košarkaškom klubu Jugomontaža, koji je kasnije nosio naziv Trešnjevka, Industromontaža, Monting i Montmontaža. Godine 1966. bila je najbolji strijelac državnoga prvenstva s postignutih 349 koševa, a godinu dana nakon osvojila je naslov prvakinja SFRJ s matičnim klubom.

Za državnu reprezentaciju nastupala je 13 godina, od 1958. do 1971. godine. U tom periodu nastupila je na svjetskim prvenstvima, 1959. godine u SSSR-u i 1964. godine u Peruu, na europskim prvenstvima 1958. godine u Poljskoj, 1960. godine u Bugarskoj, 1962. godine u Francuskoj, 1964. godine u Mađarskoj, 1966. godine u Rumunjskoj te kao kapetanica 1968. godine u Italiji, gdje je osvojena srebrna medalja. Godine 1970. u Nizozemskoj djevojke su osvojile brončanu medalju.

Iste godine, 1970., dnevni list Sportske novosti proglasio ju je sportašicom godine. Godinu dana nakon, 1971., oprostila se od igranja, ali ne i od košarke.

I nakon košarke, košarka!

Za Sportske novosti izvještavala je sa svjetskoga prvenstva 1964. godine. U razdoblju od 1976. do 1981. godine Ružica je bila članica povjerenstva Međunarodne košarkaške organizacije (FIBA) za žensku košarku. Sudjelovala je i u članstvu Komisije za žensku košarku pri KSJ i u članstvima uprava košarkaških klubova Monting i Montaža.

U braku sa suprugom Matanom, također košarkašem, dobila je sinove Slavena i Davora, koji su nastavili obiteljskim košarkaškim stopama. Zanimljivo, ova jedinstvena košarkaška obitelj, bili su prvacima Jugoslavije, Hrvatske, Švicarske, Turske i SAD-a. Slaven je hrvatski olimpijski reprezentativac, nastupio je na Olimpijskim igrama 1996. godine, a svoju karijeru obogatio je i titulom košarkaškog trenera.

Ružicin trag u povijesti

Ružicina košarkaška karijera okrunjena je s nekoliko nagrada. Godine 1964. proglašena je za najboljeg sportaša Trešnjevke, 1966. godine dodijeljena joj je Medalja rada sa srebrnom zvijezdom, a 1968. godine Nagrada fizičke kulture grada Zagreba.

Ružica nas je napustila 1996. godine. Njoj u čast, u Hrvatskoj se svake godine održava košarkaško natjecanje Kup Ružice Meglaj Rimac.

Izvori


Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori