fbpx

Nada Klaić: Žena koja je dizala prašinu u povjesničarskim krugovima

Nada Klaić: Žena koja je dizala prašinu u povjesničarskim krugovima

Obrazovanje i djelovanje

Nada Klaić jedna je od najznačajnijih hrvatskih povjesničarki. Rođena je u Zagrebu 21. srpnja 1920. godine, u obitelji intelektualaca. Dedek joj je bio Vjekoslav Klaić, poznati hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilšta, književnik i muzikolog, a brat joj je bio Smiljan Klaić, poznati pejzažni arhitekt i urbanist.

Obitelj je očekivala kako će Nada sa svojom sestrom blizankom tijekom školovanja upisati studij medicine, ali je ipak krenula u povjesničarske vode. Nakon završene gimnazije 1939. godine, kreće na studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem doktorira već 1943. godine s radom Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića.

Karijeru povjesničarke započinje kao asistentica na katedri za narodnu povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Status docentice postiže 1955. godine, a od 1961. godine postaje izvanredna profesorica. Samo osam godina kasnije, postaje redovit profesor na katedri za hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Proučavala je razdoblje od doseljenja Slavena pa sve do 19. stoljeća. Obzirom da je najviše proučavala srednjovjekovni gospodarski i društveni razvoj hrvatskih zemalja, uzor je pronalazila u hrvatskim i slovenskim povjesničarima – Mihi Baradi Ljudmilu Hauptmannu, Bogu Grafenaueru te Jaroslavu Šidaku. Od njih se uskoro udaljava zbog sazrijevanja i mijenjanja mišljenja te kreće u samostalne vode. Bavila se diplomatičkim istraživanjima, ocjenjivanjem, kritikom i objavljivanjem povijesnih izvora.

Razvila je metodološki pristup istraživanju uz detaljno kritičko ispitivanje izvora i historiografskih zaključaka s analitičkim promišljanjem o njihovoj kontekstualnoj zbilji, odnosno o njihovoj stvarnoj vjerodostojnosti.

Neizbrisiv trag u hrvatskoj medievistici

Medievalistika dio je povijesnih znanosti koja se bavi proučavanjem srednjega vijeka. Nada Klaić svojim djelima Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku iz 1971. godine i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku iz 1976. godine objedinjuje po prvi put veći dio hrvatske povijesti u hrvatskoj historiografiji u jednu cjelinu.

Rezultate istraživanja objavljivala je u časopisima, zbornicima, a onda i u monografijama te pregledima hrvatske povijesti.

Neka od značajnijih djela su Historia Salonitana maior, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću, Zadar u srednjem vijeku do 1409. godine, Povijest Zagreba, Zagreb u srednjem vijeku, Zadnji knezi Celjski v deželah Svete Krone, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku, Trogir u srednjem vijeku, Javni život grada i njegovih ljudi, Koprivnica u srednjem vijeku, Medvedgrad i njegovi gospodari, Seljačke bune u XVII stoljeću u Hrvatskoj, Vinodol od antičkih vremena do knezova Krčkih i Vinodolskog zakona, Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe 1377. godine, O postanku Zagrebačkog sveučilišta.

Uvijek sam mislila da je za povjesničara najvažnije da poznaje izvore i da te izvore tek prezentira javnosti na najbolji mogući način. Kritički ocijeniti izvor. To je moj kredo.

U djelima koji se dotiču Zagreba opisuje njegovu povijest i nastajanje, a to je da je Zagreb nastao u srednjem vijeku iz Zagreba i Gradeca – dviju urbanih jezgri.

Ostavština i Spomenička zbirka Nade Klaić

Sve Nadine teze bile su inovativne, prevratničke i riskantne, ali branila ih oštro, polemički i argumentirano. Svojim radovima izazivala je burne reakcije u svim krugovima. Mnoge stare historiografske teze uspjela je osporiti ili ih je temeljito izmijenila. Najpoznatije takve teze su teze o podrijetlu Hrvata, Dmitru Zvonimiru i Pacta Conventi. Naravno, nije uvijek bila u pravu, ali je uistinu znala dići na noge mnoge povijesne krugove.

Problematskim pristupom, a onda i rješenjima za iste, imenovana je jednom od utemeljiteljica moderne hrvatske medievistike.

Povijest se ne smije interpretirati u skladu s političkim potrebama.

Umrla je 2. kolovoza 1988. godine u Zagrebu i pokopana je na zagrebačkom Mirogoju.

Izvor: Wikipedia

Nadina obitelj poklonila je dio njene knjižne ostavštine Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Spomenička zbirka Nade Klaić pohranjena kao zasebna zbirka, a sastoji se od 165 jedinica građe. U zbirci se mogu pronaći povijesne knjige, časopisi i posebni otisci. Preostali dio knjižne ostavštine u posjedu je hrvatskog arhitekta i pisca Vladimira Tarnovskog.

Briljantna Nada Klaić i njezin karakterističan pristup interpretaciji povijesnih izvora omogućila je sasvim novi pogled na hrvatsku povijest. Osim modernizacijom istraživanja te detaljnom i kritičkom analizom, svoj trag ostavila je na svoje studente i kolege na Filozofskom fakultetu koji i dalje šire znanja i vještine svoje drage profesorice Klaić na nove generacije studenata povijesti. Nada Klaić bila je i ostala prava borkinja hrvatske historiografije.

Klara Halužan

Studentica iz Zagreba s višegodišnjim iskustvom u event managmentu. Svaku pruženu priliku trudim se kvalitetno iskoristiti kako bih naučila nešto novo te unaprijedila na bolje.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *