Nada Klaić: Žena koja je dizala prašinu u povjesničarskim krugovima

Nada Klaić: Žena koja je dizala prašinu u povjesničarskim krugovima

Nada Klaić jedna je od najznačajnijih hrvatskih povjesničarki. Rođena je u Zagrebu 21. srpnja 1920. godine. Rođena je u obitelji intelektualaca. Dedek joj je bio Vjekoslav Klaić, poznati hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilšta, književnik i muzikolog, a brat joj je bio Smiljan Klaić, poznati pejzažni arhitekt i urbanist.

Obitelj je očekivala kako će Nada sa svojom sestrom blizankom tijekom školovanja upisati studij medicine, ali je ipak krenula u povjesničarske vode. Nakon završene gimnazije 1939. godine, kreće na studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojem doktorira već 1943. godine s radom Političko i društveno uređenje Slavonije za Arpadovića.

Karijeru povjesničarke započinje kao asistentica na katedri za narodnu povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Status docentice postiže 1955. godine, a od 1961. godine postaje izvanredna profesorica. Samo osam godina kasnije postaje redovit profesor na katedri za hrvatsku povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Proučavala je razdoblje od doseljenja Slavena pa sve do 19. stoljeća

S obzirom na to da je najviše proučavala srednjovjekovni gospodarski i društveni razvoj hrvatskih zemalja, uzor je pronalazila u hrvatskim i slovenskim povjesničarima – Mihi Baradi Ljudmilu Hauptmannu, Bogu Grafenaueru te Jaroslavu Šidaku. Od njih se uskoro udaljava zbog sazrijevanja i mijenjanja mišljenja te kreće u samostalne vode. Bavila se diplomatičkim istraživanjima, ocjenjivanjem, kritikom i objavljivanjem povijesnih izvora.

Razvila je metodološki pristup istraživanju uz detaljno kritičko ispitivanje izvora i historiografskih zaključaka s analitičkim promišljanjem o njihovoj kontekstualnoj zbilji, odnosno o njihovoj stvarnoj vjerodostojnosti.

Neizbrisiv trag u hrvatskoj medievistici

Medievalistika dio je povijesnih znanosti koja se bavi proučavanjem srednjega vijeka. Nada Klaić svojim djelima Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku iz 1971. godine i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku iz 1976. godine objedinjuje po prvi put veći dio hrvatske povijesti u hrvatskoj historiografiji u jednu cjelinu.

Rezultate istraživanja objavljivala je u časopisima, zbornicima, a onda i u monografijama te pregledima hrvatske povijesti.

Uvijek sam mislila da je za povjesničara najvažnije da poznaje izvore i da te izvore tek prezentira javnosti na najbolji mogući način. Kritički ocijeniti izvor. To je moj kredo.

Neka od značajnijih djela su Historia Salonitana maior, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Društvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeću, Zadar u srednjem vijeku do 1409. godine, Povijest Zagreba, Zagreb u srednjem vijeku, Zadnji knezi Celjski v deželah Svete Krone, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku, Trogir u srednjem vijeku, Javni život grada i njegovih ljudi, Koprivnica u srednjem vijeku, Medvedgrad i njegovi gospodari, Seljačke bune u XVII stoljeću u Hrvatskoj, Vinodol od antičkih vremena do knezova Krčkih i Vinodolskog zakona, Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe 1377. godine, O postanku Zagrebačkog sveučilišta.

U djelima koji se dotiču Zagreba opisuje njegovu povijest i nastajanje, a to je da je Zagreb nastao u srednjem vijeku iz Zagreba i Gradeca – dviju urbanih jezgri.

Ostavština i Spomenička zbirka Nade Klaić

Sve Nadine teze bile su inovativne, prevratničke i riskantne, ali branila ih oštro, polemički i argumentirano. Svojim radovima izazivala je burne reakcije u svim krugovima. Mnoge stare historiografske teze uspjela je osporiti ili ih je temeljito izmijenila. Najpoznatije takve teze su teze o podrijetlu Hrvata, Dmitru Zvonimiru i Pacta Conventi. Naravno, nije uvijek bila u pravu, ali je uistinu znala dići na noge mnoge povijesne krugove.

Problematskim pristupom, a onda i rješenjima za iste, imenovana je jednom od utemeljiteljica moderne hrvatske medievistike.

Povijest se ne smije interpretirati u skladu s političkim potrebama.

Umrla je 2. kolovoza 1988. godine u Zagrebu i pokopana je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Nadina obitelj poklonila je dio njene knjižne ostavštine Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Spomenička zbirka Nade Klaić pohranjena kao zasebna zbirka, a sastoji se od 165 jedinica građe. U zbirci se mogu pronaći povijesne knjige, časopisi i posebni otisci. Preostali dio knjižne ostavštine u posjedu je hrvatskog arhitekta i pisca Vladimira Tarnovskog.

Briljantna Nada Klaić i njezin karakterističan pristup interpretaciji povijesnih izvora omogućila je sasvim novi pogled na hrvatsku povijest. Osim modernizacijom istraživanja te detaljnom i kritičkom analizom, svoj trag ostavila je na svoje studente i kolege na Filozofskom fakultetu koji i dalje šire znanja i vještine svoje drage profesorice Klaić na nove generacije studenata povijesti. Nada Klaić bila je i ostala prava borkinja hrvatske historiografije.

Izvori

Klara Halužan

Studentica iz Zagreba s višegodišnjim iskustvom u event managmentu. Svaku pruženu priliku trudim se kvalitetno iskoristiti kako bih naučila nešto novo te unaprijedila na bolje.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori