Nasljednici: Možda nas se kasnije prepozna kao bend koji je pokrenuo rock revival u Hrvatskoj

Nasljednici za sebe kažu da su tinejdžerski bend s imposterom among us, s vjernim i cool mladim fanovima. Branimir i Roko dosad su napisali 50-ak autorskih pjesama od kojih su njih 20-ak predstavili publici na nizu koncerata u Zagrebu u proteklih godinu i pol dana. Razgovarali smo s Rokom i doznali više detalja o mladom bendu o kojem Zagreb ne prestaje pričati.

Zajedno s Branimirom osnovao si Nasljednike 2019. godine, a na proljeće 2020. ste se stabilizirali s Vjekom Zuhrićem Novakovićem na bubnjevima i Vinkom Jakupakom na bas gitari. Kada bi netko radio film o vama, kakvom bi scenom počinjao?

Tkalčićeva ulica. Poprilično pusta, ali ipak se čuju glazba i vika sa samog kraja prema Kaptolu. Tamo je red ispred kluba Booze and Blues u kojemu stoji ekipa i nestrpljivo čeka ulazak u klub, u tu gužvu i ludilo koji su iza vrata, a koje čuju kroz otvorene prozore. Nakon malo moljakanja i malo guranja pušteni su unutra i guraju se dalje, sve do skromnog stagea ispred kojeg ekipa pleše i pjeva, skače i viče u samom središtu te vruće atmosfere,  gdje Nasljednici šalju rock ‘n’ roll publici, a publika grudnjake Nasljednicima.

Za sebe ste rekli da ste nasljednici svega dobrog u rock ‘n’ rollu, tinejdžerski bend s imposterom among us, s vjernim i cool mladim fanovima. Što je, po vama, najbolje od rock ‘n’ rolla, vani i kod nas?

Po nama, najbolje u rock ‘n’ rollu je ta živa, sirova energija koja je prisutna na svirkama, povezanost benda i njegovih vjernih i cool fanova, kada se popneš na stage pred ljude koji te slušaju i uživaju u onome što im prenosiš. Nema boljeg osjećaja na svijetu od tog.

Također, mislimo da je bitno da pjesma ima neku priču koju će prenijeti publici, a s kojom se publika ili bar netko iz nje može i poistovjetiti.

Uzori su nam Rolling Stonesi, Zeppelini, Cream, kao i Azra, grupa Time, ali i mnogi drugi. Ne želimo se ukalupiti u samo jedan žanr i ne želimo voditi rasprave tko je najbolji jer svaki bend ima nešto svoje za ponuditi, što je za njega posebno i nitko drugi nema. Nadamo se, vjerujemo da će tako nešto i Zagreb pronaći u nama.

Nakon zapaženih nastupa na festivalima Glazbene kuće na Bundeku dobili ste stalni angažman kao kućni bend u klubu Booze and Blues u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu. Kako funkcionirate u vrijeme korone? Održavate li i dalje probe? Svirate li online i što mislite uopće o takvom načinu održavanja kontakta s publikom?

Naša svirka na festivalu Glazbene Kuće prštala je energijom (što možete i poslušati na našem YouTube kanalu na kojem je objavljena snimka cijele svirke), a sve svirke koje su slijedile u Booze and Bluesu bile su još luđe.

Nažalost, trenutno su epidemiološke mjere takve da nam ne dopuštaju sviranje uživo, što nam svakako fali, ali imali smo sreće pa smo upravo potpisali ugovor s našom najvećom diskografskom kućom, Croatiom Records. Dok čekamo da se žive svirke vrate, imamo probe na kojima vježbamo materijal koji bismo snimili na album, a najgori dio nam je ustvari izabrati koje pjesme bismo na njega stavili (budući da smo Brankas i ja, kao hrvatski Jagger i Richards,  napisali preko 50 pjesama od kojih smo njih 30ak već izvodili u B&B). Iza nas je singl Samo sanjaj, a prošli tjedan smo baš snimili i drugi koji naš producent Mario Rašić upravo miksa.

Prvi singl snimljen je pod producentskom palicom Marija Rašića, basista, aranžera i producenta Majki. Možeš li nam otkriti malo više o suradnji? Samo sanjaj ipak je početak jedne nove rock priče i novog novog vala u nekad rockerskom gradu.

Sretni smo što nas je Croatia Records spojila s Rašićem kojemu se naša glazba odmah svidjela. Samo sanjaj je pjesma za sve, mlađe i starije rockere ovoga grada, koji je nekada bio življi, u kojem nekada nije trebalo zamišljati život u ritmu muzike za ples. Nadamo se da će se takva vremena i dobra glazba vratiti i vjerujemo da je sad pravo vrijeme za jedan novi novi val.

A što se tiče snimanja, nakon par probi na kojima smo s Marijom napravili finishing touches na Samo sanjaj, otišli smo u studio i snimili ju. Budući da nam je to bio prvi put u pravome studiju još nismo znali kako sve ide i kako izvući najbolji zvuk, naš zvuk, i staviti ga na snimku, ali sada smo za vrijeme snimanja drugog singla došli spremniji i ono što ćete čuti na drugome singlu, taj zvuk, to su Nasljednici.

Smatraš li da je istina da je nekad sve bilo bolje? Ljudi često izgovaraju tu rečenicu, posebno kad je riječ o glazbi. Smatraš li i ti da se prije stvarala bolja glazba ili je samo danas riječ o hiperprodukciji?

Kada gledam stare slike uvijek me uhvati nekakav osjećaj nostalgije što je ustvari nelogično budući da tada nisam živio. Ne želim reći da su bila bolja vremena, ali svakako mislim da su bila slobodnija. Danas su ljudi previše zatvoreni i zaključani u ekrane svojih mobitela, koji ustvari drže nas, a ne mi njih. Mladima je to već dosadilo i sve više izlazimo van u želji da se toga oslobodimo i zaplešemo, a u samoj srži je to da se družimo i upoznajemo, samo da smo zajedno.

Što se tiče glazbe, mislim da je i ona nekada bila slobodnija. Danas se sve radi previše šablonski i previše je ispeglano. Zato se ta energija i izgubila, kao i interes mladih za novu rock glazbu. Htjeli bismo zadržati svoju energiju i svoj zvuk jer je vrijeme za promjenu.

Jeste li ikada kao bend razgovarali o tome kako želite da vas se pamti u glazbenoj povijesti?

Nikada nismo o tome razgovarali, ali cilj nam je svakako da se za nas pročuje, da snimimo album i da nastavimo sa svirkama. Ako nam planovi uspiju, možda nas se kasnije prepozna kao bend koji je pokrenuo rock revival u Hrvatskoj i to bi nam svakako godilo. 🙂

Da imate priliku biti predgrupa jednom svjetskom bendu na velikom koncertu i jednom domaćem, koga biste izabrali i zašto?

Brankas i ja htjeli bismo svirati kao predgrupa Rolling Stonesima jer su nam oni oduvijek i zauvijek broj 1, a osim njima, rado bismo otvorili i AC/DC-u u čemu se s nama slaže i Vince. On i Vjex htjeli bi biti predgrupa Kojotima ili Foo Fightersima jer kažu da bi im bila čast upoznati te glazbenike, kao i doživjeti tu energiju.

Čime se članovi benda bave kad nisu članovi benda?

Brankas je novinar i poznato lice na HRT-u, ali njegovo pravo lice je upravo ovo rockersko. Osim što je glazbenik, Brankas je i lovac i književnik, pa je tako napisao i dvije drame od kojih je jedna, Iskrica, bila postavljena u KNAP-u. On je punkerski nasljednik Franka Sinatre i mamama osigurava da su djeca u dobrim rukama.

Vjex je maturant u Grafičkoj školi u Zagrebu, a kada se ne bavi školom, postaje prava zvijer za bubnjevima (što se vidi na svirkama kada odu po tri bubnja iste večeri), a time i najdraži momak u tihome susjedstvu.  

Vince je pak ljetos maturirao i sada se bavi izradom i popravkom glazbenih instrumenata. Na svirkama on je pouzdan kao vatrogasni aparat i sexy kao vatrogasac, a da je naviknut na vatru potvrđuje i činjenica da je zimogrozan (budući da jedini od nas četvorice ostane u majici do kraja).

Ja, Rif, pohađam zagrebačku XV. gimnaziju i UŠ Franje Lučića u kojoj se školujem za scenskog plesača, a završio sam GŠ Zlatka Balokovića i Školu za klasični balet na Ilirskom trgu. Na svirkama, ja sam onaj koji hipnotizira ekipu solažama (čak i kada su žice popucale), a vraća ih u svijest back vokalima.

Što želite postići kroz pet, a što kroz deset godina kao bend?

Kroz pet godina htjeli bismo izdati sve pjesme koje smo do sada smislilii i održati još tonu nastupa u zagrebačkim klubovima, a kroz deset već smišljati i snimati dalje, kada je to moguće, u slobodnim večerima između nastupa po hrvatskim arenama i stadionima. 😉

Nekoliko brzopoteznih:

Prva pjesma na playlisti:
Svaki put mijenjamo playlistu, ali na prvoj svirci bio je to Medley Take Five/Tek Sada Znam.

Posljednji koncert na koji ste otišli:
Rif: Prljavo kazalište na Trgu za doček 2020.;
Vjex i Vince: Kojoti ljetos ispred HRT-a;
Brankas: Pijanistički koncert polaznika međunarodne pijanističke ljetne škole u Pučišćima na kojem je svirao moj mlađi brat Fran.        

Posljednja lokacija na kojoj ste svirali:
Booze and Blues

Omiljeno mjesto u Zagrebu:
Vjex: Most slobode;
Vince: Gornji grad;
Brankas: Stan u neboderu s pogledom na cijeli Zagreb;
Rif: Pusta cesta koja ide kroz polje, a s koje se vide zvijezde.

Instrument koji želiš naučiti svirati:
Usna harmonika, saksofon.

FOTO: Borna Fumić