‘Ne boj se! Nisi sam!’ poručio je najveći hrvatski pjesnik 20. stoljeća
Dok sam živ, ne date mi ni stan, a kad umrem, dat ćete mi cijelu ulicu, izjavio je Augustin Josip Ujević prilikom neuspješnog traženja stana.
Naime, činjenica je da o najvećem pjesničkom imenu hrvatske književnosti dvadesetog stoljeća ne postoji ni jedna kvalitetna monografija te da za života nije dobio ni jednu nagradu, a objavljeno mu je nešto više od polovice vrlo opsežnog opusa. Međutim, danas je Tin Ujević jedna od najcjenjenijih osoba hrvatske književnosti koja ju je mnogočime zadužila.
U nastavku vam donosimo stihove jedne od najljepših Tinovih pjesama, Pobratimstvo lica u svemiru. Pjesma je objavljena u Ojađenom zvonu, zbirci iz 1933. godine i nastavlja niz egzistencijalnih tema koje nalazimo već u prvoj zbirci, Lelek srebra.
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, medjusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
Tin Ujević
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
Izvor:
- knjizevne-kriticarije.com
- FOTO: Beli Zagreb Grad
