fbpx

Nekad i sad: Opatička ulica – od samostana klarisa do poštanske kočije i Muzeja grada Zagreba

Nekad i sad: Opatička ulica – od samostana klarisa do poštanske kočije i Muzeja grada Zagreba

U seriji tekstova Zagreb – nekad i sad proći ćemo ulicama Kaptola i Gornjega grada kako bismo vidjeli što nam je sve povijest donijela. Koliko se toga promijenilo, a koliko toga je ostalo isto.

Krenemo li kroz Kamenita vrata Kamenitom ulicom, prva ulica desno je Opatička koja se proteže sve do Popova tornja. Upravo podno tornja, današnje Zvjezdarnice, nalazi se Muzej grada Zagreba, u zdanju koje je nekoć bilo samostan klarisa.

Muzej grada Zagreba. Izvor: Beli Zagreb Grad

Red klarisa je katolički crkveni red svete Klare, osnovan 1212. godine. Prve klarise došle su 1645. iz samostana u Požunu u Klenovnik u Hrvatskom zagorju, u dvorac koji je pripadao obitelji Drašković.

Samostan klarisa – učilište za žensku mladež

Uz pomoć grofa Gašpara Draškovića na Gradecu je, na prostoru na kojem se od davnine nije gradilo, sagrađen samostan. Gradnju je pomogao i protonotar Zakmandi, tako da je 1650. samostan počeo djelovati i kao učilište za žensku mladež. Kako je red klarisa bio vrlo strog, nije bilo prozora na ulici, što se može vidjeti i danas na pročelju muzeja.

Samostan je vodila majka abatista. Jedna od najznamenitijih abatista bila je nesretna Judita Petronila Zrinski, kći Katarine Frankopan i Petra Zrinskog. Petar je kao popudbinu kćeri dao 12.000 forinti, ali je taj novac isplaćen tek nakon njegova smaknuća.

Redovnice su osnovale i školu za žensku mladež u kojoj je nastava bila na hrvatskom jeziku, za razliku od muške akademije gdje se učilo latinski. Uz predmete pučke škole podučavalo se i pjevanje i sviranje, što je za ono vrijeme bila rijetkost.

Izvor: Beli Zagreb Grad

Uz samostan, zagrebački je biskup Martin Borković posvetio i crkvu Sv. Trojstva koja je tu sagrađena 1669. godine. Na mjestu nekdašnje crkve grof Karlo Drašković sagradio je 1844. lijepu palaču koja je poslije kao Narodni dom postala sastajalište hrvatskih preporoditelja, a tu je umro i Stanko Vraz.

Spomen-ploča na kući u kojoj je umro Stanko Vraz. Izvor: Beli Zagreb Grad

Ukinuće samostana

Samostan je 1782. ukinuo car Josip II. Pri zatvaranju samostana imovina časnih sestara procijenjena je na 95.499 forinti, ne računajući vrijednost zgrade i samostana te crkve Svetog Trojstva. Sve je pripalo bečkom dvoru.

Poslije je samostanska zgrada služila za kazališne predstave u nekadašnjem refektoriju, a od 1831. do 1851. i pošta, pa je tako ulica nosila ime i Poštanska. U sklopu pošte bile su tu: staje za konje, sjenik i spremište za poštansku kočiju (kola za prijevoz pošte i poštanskih pošiljki).

Opatička 4

Na mjestu današnje kuće broj 4 na gradskom zidu stajala je u srednjem vijeku kapela sv. Uršule. Prvi je put spomenuta u knjizi gradskih posjeda 1397. godine. Bila je malena i vrlo skromna. Postojala je još 1622. gdine kad ju je opisao vizitator zagrebački kanonik Benko Vinković, ali je več bila zapuštena i nije služila vjerskoj svrsi. Godine 1686. zemljište na kojem je ona prije stajala, kupio je gradski senator Nikola Trebinac i 1691. ovdje već imao svoju kuću. Nakon toga redom su se mijenjali vlasnici: članovi grofovske porodice Erodody (pola stoljeća), Petar Špišić, grofovi Nicki, plemići Babočaj, grof Festetić i grofovi Sermage.

Opatička 4. Izvor: Beli Zagreb Grad

Opatička 8 – Adresa na kojoj je živio bog Hrvatske 18. stoljeća

Juraj Branjug sagradio je ovdje zidanu kuću koja je nakon požara 1731. bila srušena. Gradilište je Branjug dao Ivanu Bužanu, što potvrđuje i Krčelić u Annuama: Ivan Bužan, jedan od bogova Hrvatske u 18. stoljeću, proširio je i povećao za dvostruko svoju kuću i umnožio kapital i imutak. Prema Krčelićevu uvjerenju – krivotvorenjem plemićkih listova.

Opatička 8. Izvor: Beli Zagreb Grad

Opatička 10 – Palača bivšeg odjela za bogoštovlje i nastavu

Osnovana 1961. kao Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, kojemu je tada priključen i Arhiv za historiju radničkog pokreta Hrvatske (nastao od arhivskog odjela Centralnog komiteta KPH iz 1949., tj. Historijskog arhiva Centralnog komiteta KPH iz 1955). Od osnutka pa sve do demokratskih promjena 1990-ih istraživački rad u Institutu bio je usmjeren na povijesnu problematiku od kraja 19. st. nadalje, s težištem na proučavanju razvoja radničkog i komunističkog pokreta te sindikalnih organizacija na prostoru Hrvatske. Jednako tako proučavane su i teme iz razdoblja Drugog svjetskog rata, ali i ostale teme suvremene povijesti.

Izvor: Beli Zagreb Grad

Opatička 9

Svakako je zanimljivo pročelje današnje jednokatnice. Ono je jednako pročelju kuće u Mesničkoj 24 koju je gradio zagrebački graditelj Mihovil Strohmayer.

Izvor: Beli Zagreb Grad

Opatička 11

Pri obnovi kuće došli su do izražaja barokni okviri koji oblikuju četiri prozorska polja u prvom katu.

Izvor: Beli Zagreb Grad

Na zaglavnom kamenu dovratnika ulaznih vrata razabire se 1786. godine i slova T i L, a označavaju Tomu Leitnera, vlasnika i godinu kad je izveo pročelje kuće budući da ju je godinu dana prije i kupio.

Izvor: Beli Zagreb Grad

Opatička 12 – Na ovoj je adresu nekoć živio Antun Mihanović

Godine 1740. kupio je ovu kuću gospodin Petar Krajačić. Krajačićeva udovica prodala je kuću grofu Kristoforu Oršiću. Bila je to zidana kuća zajedno s obližnjom kućom od drvene građe i zemljištima. Oršić je 1759. godine prikupio susjedno zemljište na kojem je još dvije godine prije bila neka kućica. Vjerojatno je time kompleks dobio svoju današnju površinu.

Spomen-ploča na uličnoj pročelju kipara Roberta Frangeša Mihanovića podsjeća da je ovdje živio autor Lijepe naše.

Spomen-ploča Antunu Mihanoviću. Izvor: Beli Zagreb Grad

Opatička 21 – Okupljalište svih poznatih iliraca

Početkom 19. stoljeća promijenila je više vlasnika, a od 1826. u rukama je članova porodice Stoger – Vancaš – Junković. U njoj je u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda uz supruga liječnika dr. Aleksu Vancaša, vršila značajnu kulturnu misiju njegova supruga Josipa (Pepica), zvana ilirskom mamicom. Kod nje su se okupljali svi poznati ilirci, a naročito tadašnji pjesnici i umjetnici: Vraz, Preradović i Lisinski. Tom zagrebačkom salonu rodoljubnog društva posvetila je Antonija Kassowich Cvijić jednu od svojih studija.

Izvori:

  • Branimir Špoljarić. Stari Zagreb – Od vugla do vugla. 2008.
  • Lelja Dobronić: Zagrebački Kaptol i Gornji grad. Nekad i danas. Školska knjiga. 1986. Zagreb.
  • Enciklopedija.hr

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *