fbpx

Nekad i sad: Stara gradska vijećnica

Nekad i sad: Stara gradska vijećnica

U seriji tekstova Zagreb – nekad i sad proći ćemo ulicama Kaptola i Gornjega grada kako bismo vidjeli što nam je sve povijest donijela. Koliko se toga promijenilo, a koliko toga je ostalo isto.

Početak serijala započinjemo na Gornjem gradu

Gornji grad je onaj dio Zagreba koji je već 1242. godine dobio časno ime i privilegiran položaj kraljevskog i slobodnog grada na brdu Gradecu zagrebačkome, a koji se u izvorima spominje već 1201. godine. Iako su Kaptol i Vlaška ulica, prema sačuvanim povijesnim izvorima, više od stotinu godina stariji od Gradeca (zagrebačka biskupija osnovana je 1094.), Gornji grad ima svoju povijest više od sedam stoljeća.

Poznato je da Gornji grad leži na brežuljku koji je uvjetovao oblik Gradeca: trokut s vrhom na sjeveru (kraj današnje škole u Opatičkoj 22), a hipotenuzom na južnoj strani (današnje Strossmayerovo šetalište). Katete mu leže na zapadu i istoku, što je na terenu istovjetno s vanjskim rubom kuća u Visokoj i Demetrovoj (na zapadu), odnosno u Opatičkoj (na istoku).

Križanje Basaričekove, Demetrove i Opatičke. FOTO: Beli Zagreb Grad

Poznato je da je u smislu srednjovjekovne strategije taj položaj bio povoljan i da su bedemi i kule oko Gradeca bili podignuti između 1242. i 1266. Gradec se mogao izgrađivati samo unutar strogo omeđenog prostora. Ime Gradec (Mons Graecensis Zagrebiensis) upotrebljavalo se stoljećima, a tek početkom 19. stoljeća javlja se i pojam Gornji grad (Superior civitas).

Stara gradska vijećnica u Ćirilometodskoj ulici 5

Današnji kompleks u Ćirilometodskoj ulici 5, koji se proteže od Kuševićeve ulice do Freudenreichove ulice 1, poznat je u Zagrebu po nazivu stara gradska vijećnica. On se sastoji od dva, odnosno tri različita objekta koji su tek potkraj 19. stoljeća kao cjelina počeli služiti za potrebe gradskog magistrata.

Nekad je gradska vijećnica bila mala zgrada na uglu Ćirilometodske ulice i Markova trga. Dosad nije utvrđeno da bi vijećnica ikad bila na kojem drugom mjestu u gradu. Ona se u srednjem vijeku spominje kao kuća vijeća Gradeca zagrebačkog. Povjesničar Vjekoslav Klaić navodi da ju je 1615. – 1616. dao izgraditi gradski sudac Jakob Gasparini. Međutim, iz računa gradskih primitaka i izdataka 1614. godine može se razabrati da je tada u već postojećoj vijećnici nadsvođena neka soba i da su zidali sobu za stražu. Prema tome, može se zaključiti da je tada zgrada vijećnice pregrađivana i dograđivana, kao što je morala biti nekoliko puta, naročito nakon velikih požara u 17. i 18. stoljeću.

Početkom 19. stoljeća bila je već tijesna i nedovoljna za potrebe javne svrhe, tako da u njoj nema mjesta ni za blagajne, ni za zatvore, ni za sudovanje. Zato je gradska općina 1803. godine kupila susjednu kuću (na uglu Ćirilometodske i Kuševićeve) od grofa Adama Oršića uz cijenu od 22000 forinti na otplatu od sedam godina za proširenje gradske vijećnice.

Nekdašnja Oršićeva kuća druga je zgrada koja čini kompleks stare vijećnice

Njezina je povijest vrlo zanimljiva. Na prijelazu 17. u 18. stoljeće stajala je na tom uglu kuća grofova Kristofora i Aleksandra Erdődyja, a između nje i gradske vijećnice (na uglu Markova trga) nalazila se zidana jednokatna kuća Nikole Gradskoga. Kuće Erdődyja i Gradskoga bile su 1713. ruševne, što bez sumnje znači da su stradale u velikom požaru 1706. godine. Grad je po tadašnjim propisima o nepopravljenim objektima kuću i zemljište Gradskoga ustupio grofu Erdődyju da sagradi kuću koja bi se protezala do vijećnice i da bude na stupovima, tako da donji prostor ispod kuće služi općoj i javnoj potrebi grada u vrijeme sajmova i izvan njih. Godine 1786. od Ladislava Erdődyja ovu je kuću kupio grof Adam Oršić koji ju je 1803. prodao gradu Zagrebu.

Svoju staru gradsku vijećnicu grad je namjeravao rušiti da na tom mjestu podigne kazalište

Projekt kazališta izradio je zagrebački graditelj Bartol Felbinger, iako on nije pronađen. Vijećnica je srušena kad je zagrebački trgovac Kristofor Stanković 1832. godine dobio na bečkoj lutriji veliku svotu novca i odlučio sagraditi kazališnu zgradu. Tada je grad na jednokatnici kupljenoj od grofa Oršića dao nadograditi drugi kat, a čin je nadogradnja bila dovršena, gradski se magistrat preselio u tu kuću, a srušio staru vijećničku zgradu na uglu da se dobije gradilište za kazalište. Početak gradnje kazališne zgrade bio je za Zagreb, koji tada nije imao ni 15.000 stanovnika, važan događaj o kojem su novine opširno pisale.

Zgrada Stankovićeva kazališta, koje je kasnije postalo gradsko, a u Jelačićevo vrijeme narodno, bila je jednokatna s nizom manjih prozora u potkrovlju.

U tom je kazalištu na Markovu trgu, u međučinu neke njemačke predstave 1835. godine pjevana Gajeva budnica Još Horvatska ni propala. Tada se prvi put čuo hrvatski jezik na zagrebačkoj kazališnoj pozornici. Godine 1840. izvedena je prva predstava na hrvatskoj jeziku, Kukuljevićeva drama Juran i Sofija ili Turci kod Siska, a 28. ožujka 1846. prva hrvatska opera Ljubav i zloba, Vatroslava Lisinskog pa je ovo kazalište odigralo važnu ulogu ne samo u kulturnom životu Zagreba, već i u buđenju nacionalne svijesti.

Gradska vijećnica i kazalište stajali su jedno kraj drugog u glavnoj gornjogradskoj ulici, koja se tada nazivala Gospodska, punih 60 godina – do otvorenja nove kazališne zgrade na Sveučilišnom trgu – današnjem Trgu Republike Hrvatske.

Tada su spojene u Ćirilometodskoj ulici vijećnica i kazališna zgrada i načinjen je zajednički ulaz. Društvo Braća hrvatskog zmaja nastojalo je historijat i značenje cijeloga ovog kompleksa sažeto prikazati tekstom spomen-ploče koju je 1917. godine postavilo na pročelju u Ćirilometodskoj ulici.

FOTO: Beli Zagreb Grad

U istoj ulici nalazi se spomen-ploča u čast Nikole Tesle koji je 24. svibnja 1892. godine u toj zgradi gradskoj općini predložio izgradnju centrale izmjenične struje.

FOTO: Beli Zagreb Grad

Ne propustite saznati i kako je nekad izgledala Basaričekova, Demetrova, Grič, Jezuitski trg, Kamenita,Markovićev trg, Matoševa, Opatička, Ulica 29. listopada 1918., Katarinin trg, Vranicanijeva ulica i brojna druga mjesta Gornjega grada.

Do tada – prošetajte drugim zagrebačkim ulicama.

Izvori:

  • Lelja Dobronić: Zagrebački Kaptol i Gornji grad. Nekad i danas. Školska knjiga. 1986. Zagreb.
  • FOTO: digitalnansk.hr
  • FOTO: Beli Zagreb Grad

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *