fbpx

Nikola Grabovac: Umjetnik danas balansira između kreativnog samoinicijativnog rada i onog koji plaća račune

Nikola Grabovac: Umjetnik danas balansira između kreativnog samoinicijativnog rada i onog koji plaća račune

Nikola Grabovac student je grafike na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti čije smo radove imali priliku vidjeti na ovogodišnjim Nesvrstanima u Laubi.

Iako si još uvijek student, ilustriraš knjige, albume, a baviš se i dizajnom. Možeš li nam otkriti kako organiziraš svoj rad uz sve studentske obveze na Akademiji likovnih umjetnosti?

Što više radim prestajem razdvajati vrste posla kojima se bavim – bile one plaćene, komercijalne, slobodne ili rađene u sklopu studija jer u konačnici uvijek težim tome da sve obavim kvalitetno i da se unesem u proces rada. Doduše, ponekad se osjećam kao da sam na jurećem vlaku pa često ne stignem ni stati na loptu i u miru se osvrnuti na sve što je bilo te staviti fokus na buduće planove.

Konstantno sam u nekom letu novih ideja i novih stvari koje želim isprobati. Vrlo mi je bitno da sada već tijekom studija imam priliku iskusiti prave odnose i pritisak rada jer svatko tko nakon Akademije očekuje med i mlijeko, grdno se vara. Svako novo iskustvo je uvijek pomalo zastrašujuće, ali i uzbudljivo u isto vrijeme. Ne volim se ograničavati i zgrabit ću svaku priliku, čak i ako mislim da ne mogu pa ću po putu naučiti. Neki projekti su ipak bitniji od drugih u smislu osobnog zadovoljstva. Bar sada, za vrijeme studija, imam idealnu priliku sve neopterećeno isprobavati.

Hedipatija

Jesi li oduvijek znao da ćeš baviti grafikom i dizajnom? Je li presudio samo talent i želja ili prste u svemu ima i okolina? 

Još tijekom srednjoškolskog obrazovanja grafika mi se najviše dopala baš zbog raznih mogućnosti koje pruža. Od grafičkih tehnika, digitalne grafike, tipografije ili dizajna. Što više radim to se sve manje volim definirati kao nešto, a više razmišljati o čistoj ideji i smjeru rada. Kada službeno zgrabim tu diplomu na njoj će pisati neka titula, a ono što će zapravo biti bitno je kako ću akumulirati i iskoristiti sva svoja znanja u budućnosti.

Što sam stariji sve više shvaćam izazove koje život baca pred mene. Umjetnik je u današnjem svijetu u nezahvalnoj poziciji jer balansira između kreativnog samoinicijativnog rada i onog koji plaća račune jer su to ponekad dva različita pojma. U tom smislu je dobro znati baratati s više medija i bitno je imati neki cilj.

Vrijeme u izolaciji proveo si u izradi konceptualne maske? Kako je tekao proces – od ideje do realizacije?

Tu konkretnu masku sam izradio za jedan fotografski natječaj. Napravljena je od svakodnevnih materijala poput spužve, komada drveta i plastike. Rad se zove Neumorna ptica, a simbolizira stremljenje ka visinima. Nema mi boljeg osjećaja kada nešto jedva iskoristivo i svakodnevno mogu pretvoriti u neku vrstu magije.

Neumorna ptica

Možda će zvučati smiješno, ali rijetko skiciram zamisli. Više razmišljam o njima ili ih sanjam pa kroz proces rada najbolje shvatim što i kako želim jer ponekad volim raditi intuitivno. Skupljam ono što mi kola kroz misli tijekom dana, a vjerujem da je podsvijest uvijek dio rada. Uvijek sve krene s pitanjem Što ako?. Sve zamisli su najprije osjećaj koji treba nekako kasnije i fizički oformiti.

Na Instagramu Galerije Hodnik dostupna je i tvoja online izložba U iščekivanju Sunca. O čemu se točno radi kako gledaš na nove dimenzije umjetnosti? Jesi li ikad mislio da ćeš moći imati izložbu u bespućima interneta?

Ta serija od 3 skulpture je usko vezana uz koncept samoohrabrivanja samog sebe i drugih. Iščekivanje Sunca je metafora za nadu, a i baš sam emotivno bio u nekom čudnom stanju dok sam to stvarao. Galerija Hodnik je inače studentska galerija Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a s obzirom na trenutnu globalnu situaciju shvatili smo da se mi kao studenti moramo angažirati i stvoriti sami svoj virtualni izlagački prostor. U tom kontekstu društvene mreže su se još jednom pokazale kao izvrstan medij komunikacije i dijeljenja kreativnih zamisli.

Koga, od domaćih umjetnika, rado pratiš? S kim bi volio surađivati?

Volio bih u skorijoj budućnosti ostvariti neku umjetničku suradnju s drugim autorima iako moram priznati da najviše uživam raditi sam, ali uvijek je dobro biti u interakciji s drugima jer se puno može naučiti.

Suradnja s Lu Jakelić

Pri tome ne mislim samo na likovne umjetnike, volim učiti i promatrati ljude koji su dobri i u drugim djelatnostima, tu se otvara mogućnost za vrlo dobre kreativne suradnje i razmjenu misli. Volio bih u budućnosti više preći na neki trodimenzionalni izričaj, možda čak i neki kostimi ili scenografija.

Nikola prije 3 godine, Nikola sad i Nikola za tri godine. Koliko si narastao kao osoba i umjetnik? Kako bi trenutnog sebe opisao kao umjetnika i gdje se želiš vidjeti za tri godine? 

Jako dobro pitanje. Dok god idem uzlaznom putanjom, bit ću zadovoljan. Ne smatram se još kompletno formiranim umjetnikom niti mislim da postoji točno odredište jer uvijek vjerujem da mogu bolje, više i drugačije.

Kroz godine sam samo shvatio da moram više vjerovati sebi i dublje emocionalno zadirati u sebe kako bi znao kakva vrsta osobe želim biti. I to je ono najzanimljivije, svaki dan možemo birati, početi iznova.

Uvijek bih prije maštao o tome kakav ću biti, a ono što u tome propuštam je fokus na sadašnjost. Jednostavno treba gurati dalje.

Topim se

Dio si Laubine selekcije mladih rastućih umjetnika i sudionik događaja Nesvrstani. Kakav je osjećaj naći se u takvom društvu?

Izložba u Laubi prošla je odlično. Uvijek je dobar osjećaj zapravo izaći van svoja četiri zida i stati pred određenu publiku te stati iza svojeg rada. Dobro smo se zabavili i upoznao sam puno zanimljivih ljudi. Sada razmišljam o nekim novim projektima.

Brojna su događanja u Zagrebu ovog ljeta. Što ćeš sve posjetiti i gdje te možemo pronaći?

Svakako planiram više putovati, ali obavezno ići na neke lokalne svirke i partije. U Zagrebu ima puno kvalitetnih sadržaja. Broj izložbi, kulturnih i zabavnih manifestacija se povećao i dobro je ponekad upijati sve te razne sadržaje. Uvijek nekako tražim balans između vremena za sebe i vremena za druge.

Zagreb kao inspiracija. Možemo li u tvom opusu očekivati zagrebačke motive?

Možda. Bilo bi tu puno dobrog materijala vezanih uz zagrebačku svakodnevnicu.

Poruka za sve mlade umjetnike, ali i one malo starije.

Nikada ne odustati. Vjerojatno u svakom razgovoru koji sam imao kažem istu stvar, ali moram svakodnevno podsjećati sam sebe na to. Ako imaš cilj, ostvari ga. Život je splet rada, iščekivanja, strpljenja, razočaranja kao i puno drugih stanja /emocija, ali ne postoji bezveze ona napravi limunadu od limuna. Ne vjerujem nužno u sudbinu, ali tu je objektivna realnost, život ide svojim tijekom. Zašto ga ne obogatiti s malo vjere u sebe?

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *