fbpx

Nikola Gučetić: Filozof koji je napisao prvo teorijsko pedagoško djelo u Hrvata

Nikola Gučetić: Filozof koji je napisao prvo teorijsko pedagoško djelo u Hrvata

Na samom zapadu glavnog grada Lijepe Naše, u zagrebačkom kvartu Špansko, smjestila se ulica. Mala ulica velikog imena. Gučetićeva ulica, odnosno ulica Nikole Vitova Gučetića. Omeđena na sjeveru ulicom Ivane Brlić Mažuranić i na jugu ulicom Antuna Šoljana. 

Opće je poznato tko su bili Ivana Brlić Mažuranić i Antun Šoljan, no malo tko zna tko je bio Nikola Vitov Gučetić.

Nikola Vitov Gučetić (Nicolò Vito di Gozze; Gučetić Vitković) rođen je u Dubrovniku 1549. godine, gdje je 24. 1. 1610. i umro. Bio je filozof, polihistor, političar i dubrovački knez. Studirao je u Dubrovniku te je samostalno nastavio školovanje na studiju teologije i filozofije. Postoje dvije teorije o njegovoj naobrazbi. Jedni tvrde da Gučetić nikada nije napustio Dubrovnik, a drugi da je studirao u Padovi i drugim talijanskim gradovima. Sam Gučetić u svojim rukopisima piše o boravku u Rimu, iako ne spominje baš studiranje.

Dubrovnik. Izvor: Pixabay

Ljubitelj dubrovačke kulture i književnosti

Gučetićeva djela nam pokazuju kako je poznavao i gajio interes prema dubrovačkoj kulturi te domaćoj književnosti i filozofskoj tradiciji. Sudjelovao je u raspravama o spekulativnim pitanjima i književno-filozofskim problemima. U svojim djelima pisanim latinskim i talijanskim jezikom iznosi komentare o prirodnoj filozofiji te govori o biblijsko-teološkim pitanjima.

Ti komentari su važni jer obuhvaćaju cjelokupnu problematiku renesansnog mišljenja, a pored toga izložene su i raspravljane teze različitih filozofskih škola i misaonih struja poput platonizma, aristotelizma, averoizma, koje Gučetić pokušava pomiriti u svom neoplatoničko-kršćanskom temeljnom usmjerenju. Izvrsno je poznavao Aristotelovu filozofiju i učenje arapskih autora, posebno Averroesa. Nastojao je protumačiti Aristotelovu tezu o supstanciji svijeta, vječnosti, kretanju, prvom pokretaču i naravi neba. Iako se djelomično razilazio s učenjem Tome Akvinskog, ipak u svojim razmišljanjima ostaje zavisan i ograničen nasljeđem te se priklanja ortodoksnom mišljenju.

Svoje teze utemeljio na Aristotelovu učenju o umu i duši

U svojoj značajnoj raspravi na latinskom (1580) protiv Aleksandra iz Afrodizije, grčkog filozofa koji je djelovao u Ateni i jednog od najpoznatijih komentatora Aristotelovih spisa, govori o središnjem problemu polemika u ono vrijeme, o besmrtnosti duše, odnosno besmrtnosti mogućeg intelekta, gdje kritizira Aleksandrovo shvaćanje besmrtnosti duše.

Kako je poznavao Aristotelovo stvaralaštvo, svoje je teze utemeljio na njegovom učenju o umu i duši i umskoj spoznaji pa se djelo zasniva više na kritiziranju nego iznošenju vlastitih teza. Gučetićeva filozofsko-religijska djela pokazuju nam da dobro poznaje hermetičku, magijsko-astrološku, staroegipatsku, hebrejsku, klasičnu grčku i skolastičku, patrističku i humanističko-renesansnu tradiciju mišljenja.

Aristotel. Izvor: Pixabay

Gučetić kao teolog

Kao kršćanski teolog, Gučetić ulaže napor da prevlada teološke razlike s temeljnim pitanjima filozofije, kozmologije i prve filozofije. Stoga raspravlja o univerzumu, Bogu, ljudskoj duši i spoznaji, o odnosu materije i čina, akta i mogućnosti. Također, Gučetić raspravlja o problematici govorništva te sličnih disciplina kao što su dijalektika, politika, moral, književnost, teologija tako što piše komentar Aristotelove prve knjige Retorike,u kojoj pokušava pronaći tezu o zajedništvu retorike i dijalektike.

Uz sudačke poslove, vunarstvo i solanu, stigao je razmišljati i o pitanjima ljubavi i ljepote

Gučetić se bavio i praktičnim poslovima (vunarstvo, solana, sudački poslovi) na što nam ukazuje djelo O lihvarstvu. Pisao je i o obitelji kao osnovi društva, obiteljskom gospodarstvu, odgoju, gradu i sredini koja ga okružuje, te o društvenom i javnom životu u svojem kraćem dijaloškom djelu na talijanskom jeziku Upravljanje obitelji. To djelo se smatra prvim teorijskim pedagoškim djelom u Hrvata. U opsežnom djelu pisanom također u obliku dijaloga, Dello stato delle Republiche (O ustrojstvu države, 1591), sadržani su elementi njegove političke filozofije. Pored glavnih filozofskih pitanja, Gučetić se bavio i pitanjima o ljubavi i ljepoti. Svoja razmatranja o tome iznosi u platoničkim dijalozima Dijalog o ljubavi (Dialogo d’amor) i Dijalog o ljepoti (Dialogo della bellezza).

U dijalozima sudjeluju njegova žena Mara i njezina prijateljica Cvijeta Zuzorić, poznata dubrovačka pjesnikinja, koje iznose neoplatoničko učenje o lijepom, prožeto idejom kršćanskog misticizma, odnosno usporedbom Platonova i Aristotelova učenja. Ti dijalozi ujedno predstavljaju duhovno ozračje u kojemu Gučetić piše svoja djela. Neki Gučetićevi rukopisi se čuvaju u Vatikanu u Biblioteca Urbina, a neki u Pesaru što govori o tome da je Gučetić bio punopravni član latinističke intelektualne zajednice svojega vremena. O tome svjedoči i podatak da je bio članom dviju Akademija: u Dubrovniku i Perugii.

Plodan autor utjecajnih misli 

Iz svega navedenoga vidimo kako je Gučetić bio plodan autor, koji je gajio interes prema filozofiji, politici, religiji, ljubavi, govorništvu itd. Odlikuje ga želja za pomirenjem strogih kršćanskih misli s filozofskim razmišljanjima. Gučetić je ostavio veliki trag u hrvatskoj renesansnoj znanosti, te je utjecao na umjetnost i na razvoj cjelokupne europske renesansne misli. Po svemu navedenom Nikola Vitov Gučetić zaslužio je naziv ulice, ako ne i više od toga. 

Izvori:

Ivana Kovačević

Ivana Kovačević

Studentica latinskog jezika i filozofije iz Zagreba. U slobodno vrijeme bavim se plesom i volim provoditi vrijeme u prirodi s prijateljima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *