Ninja Krovnjače: Otužno je da se građani moraju samoorganizirati kako bi pomogli pogođenima potresom

Ninja Krovnjače: Otužno je da se građani moraju samoorganizirati kako bi pomogli pogođenima potresom

Ninja Krovnjače neformalna su volonterska inicijativa sazdana od alpinista, speleologa, visinskih radnika, visokogoraca i planinara koji su se u trenutku velikog potresa u Petrinji zadesili na poprištu tragedije dok su sanirali štete prvog potresa. Razgovarali smo s Ivonom Baniček, Mamom Krovnjačom i doznali detalje.

Vaša je ekipa pravi dokaz o izuzetnoj brzoj reakciji građana Republike Hrvatske koji su u teškim situacijama sposobnija organizirati se i djelovati odmah na terenu, za razliku od nekih na većim pozicijama. Možete li nam iz prve ruke reći kako ste se organizirali i kako ste koordinirali rad svih volontera kada se dogodio veliki potres u Petrinji?

Ninja Krovnjače su neformalna volonterska inicijativa sazdana od alpinista, speleologa, visinskih radnika, visokogoraca i planinara, inicijalno formirana 27.3.2020. kao prvotna reakcija na zagrebački potres i nezadovoljstvo izostankom djelovanja nadležnih institucija. Cilj volontera je bio ukloniti direktne ugroze – cigle, crjepove i dimnjake koji su prijetili prolaznicima s krovova. Iz te zagrebačke akcije preostala je WhatsApp grupa koju smo nanovo pokrenuli potresom u Petrinji koja je bila glavni komunikacijski kanal između volontera.

Jedan tim Ninja Krovnjača zadesio je drugi razorniji potres 29.12.2020. dok su sanirali štete prvotnog. Bili su na poprištu tragedije u centru Petrinje te su pomagali izvlačiti ozlijeđene ljude sa Trga hrvatskih branitelja. Odmah poslije potresa, dva tima iz Zagreba su krenula na teren uz svu potrebnu opremu.

Dočekala ih je ratna zona – kaos i krajnja neorganiziranost u kojoj nitko nije znao gdje krenuti.

U nedostatku informacija, zajedno s pripadnicima HGSS-a ostali su stacionirani na parkingu Lidla čekajući konkretne zapovijedi. One se nisu pojavile, pa su volonteri od sutradan preuzeli stvar u svoje ruke.

FOTO: Hana Klain

Mobilizacija Krovnjača je bila potpuna – volonterski kombi je postao logistički centar, a brojni volonteri su krenuli spavati na parkingu Lidla.

Počeli su raditi po principu dojava oštećenih osoba na volonterski broj te u pažljivo oformljenim timovima sanirati štete na krovovima. Priljev novih volontera je bio sve veći i stvar se brzo rasplamsala.

Jeste li posjetili potresom pogođena područja i kakva je stvarna slika s tog terena? Što je ljudima najviše falilo? Čega im još uvijek fali?

Cijelo vrijeme akcije sam bila na terenu. Teško je opisati to stanje koje vas tamo zatekne. Više si pogođen bijedom i neimaštinom ljudi koji tamo žive nego bilo čim drugim. Usprkos svemu i dalje imaju srca, riječ hvale i želju da pomognu. Nevjerojatni ljudi! Najviše je nedostajalo kamp prikolica, generatora, deka i zimske odjeće. Sada je to već namireno, no ljudi zaboravljaju da je zima i da se hrana, voda i odjeća trebaju u kontinuitetu dovoziti posebice onima koji nemaju načina sami ju pribaviti.

Što su Vam rekli ljudi s pogođenih područja? 

To su radišni ljudi koji neće dugo čekati tuđu pomoć. Stanovnici gradova Siska, Petrinje, Gline i okolnih naselja kreću u samostalnu sanaciju ugroza ako ne dobiju pravovremenu pomoć odgovornih što ih izlaže opasnosti od ozbiljne ozljede ili smrti bez adekvatne opreme i iskustva s visinskim radovima.

Zato je bilo neophodno da saniramo što više možemo. Ljudi s pogođenih područja su zahvalni s onim što smo napravili, koliko god to bila kap u moru naspram onoga što zapravo trebaju.

Brojni ljudi i dalje žele pomoći, ali se boje da njihova pomoć ne ode u pogrešne ruke. Što biste im savjetovali?

Prostora za pomaganje uvijek ima, bitno je samo ne srljati na slijepo, već se javiti nekom na terenu koji raspolaže informacijama i lokacijama te ciljano uputiti gdje je pomoć potrebna.

FOTO: Facebook

Psihičku potporu ponudili su i brojni stručnjaci. Žele li je ljudi uopće prihvatiti? 

Mislim da je hrvatsko društvo još uvijek dosta konzervativno u brojnim pogledima, pa tako i po pitanju mentalnog zdravlja i rada na sebi. Psihička pomoć se doživljava kao nešto nakaradno i rezervirano za mentalno nestabilne osobe, no smatram da je neophodno jer ovo što se dogodilo u Sisačko-moslavačkoj županiji, što se još uvijek događa, jest kontinuirani intenzivan stres koji ostavlja brojne posljedice na ljudima. To treba osvijestiti i aktivno se baviti time, a ne odbijati pomoć iz zaturenog osjećaja srama.

Koji su Vaši dnevni zadaci i ciljevi narodnih dana?

S obzirom da se akcija privodi kraju jer ne možemo volonterski unedogled raditi, cilj bi bio naspavati se. Posla još ima, no obavljat će se sporadično, vikendima i slobodnim danima prema potrebi. Treba prepustiti mjesto i stručnjacima.

Što biste poručili vlastima?

Otužno je da se građani moraju samoorganizirati kako bi pomogli pogođenima ovom elementarnom nepogodom u oba slučaja (Zagreb i Petrinja), no djela govore više od predizbornih obećanja.

Nadam se samo da će to potaknuti građane na promišljanje i pametniji odabir prvom idućom prilikom.

FOTO: Facebook

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori