Ogenj: Virtualni koncept nije za nas. Mi smo živi rokenrol bend, ne komorni orkestar. Ne znamo svirati za mrtvu publiku!

Ogenj: Virtualni koncept nije za nas. Mi smo živi rokenrol bend, ne komorni orkestar. Ne znamo svirati za mrtvu publiku!

Ogenj je četveročlani koprivnički bend koji na svojoj Facebook stranici za sebe kaže da je “folk rock bend s plesno-zaraznim doskočicama na domaćem kajkavskom”. Ogenj čine Tomislav Mihac Kovačic (vokal, gitara, tamburica), Denis Kuzel (bubnjevi), Borna Ilić (bas gitara), Petar Šimčić (električna gitara). Najpoznatiji po svom unikatnom spoju folka, rocka i punka, Ogenj su pjesmom “Duša” nedavno zaplovili vodama baladnog folk rocka koji je okarakteriziran nježnijim melodijama, a povodom iste razgovarali smo s Tomislavom.

Nedavno ste izbacili ste rock-baladu Duša s aktualnog albuma Si kak jen koji je bio magnet za dobre kritike u 2020. godini, a i kojem se smiješi Porin za najbolji World Music album. Kada je nastala Duša i kome je namijenjena?

Uh. Duša je jedna od starijih stvari koja nije bila spremna za album prvijenac Domaj. Nekako nam se nije uklapala u koncept tadašnjeg albuma. Čak i u izvedbama uživo nije bila često svirana. Radeći na konceptu Si kak jen vidjeli smo da ne trebamo stalno pumpati i svirati poskočice. Svakako smo već imali baladastih tema na De te boli, posebice na Meglama, pa nam je tu jedna Duša odlično sjela. Gurao sam kolica s prvim sinom kroz grad i mučio se s tekstom, dok pripjev jednostavno nije sjeo na mjesto. 😉

Duša je posveta i ohrabrenje svim majkama koje su izgubile svoje nerođene bebe, ona je i posveta tim bebama, kao i opomena ili barem moj stav prema pro-life i pro-choice ideologiji.

U pjesmi se glazbeno ističu violina koja stvara temu i plače uz tekst, dok finalni dekrešendo obilježava usna harmonika, a sam kraj pjesme rezerviran je za trubu. S kojim biste instrumentom voljeli eksperimentirati u svojim pjesmama, a da to još niste imali priliku napraviti? Koji instrument svi u bendu znate svirati, a koji je instrument vaš neostvareni san?

Upravo u Duši sviram usnu harmoniku koju ni na kojoj drugoj pjesmi ne koristim. Tek u završnoj fazi dorade albuma dodali smo trubu. Pa ako pažljivo slušate cijeli album po redu (jer on je tako koncipiran), možete zamijetiti da je truba u tužno-baladnom tonu Duše no svira temu Moreš ti to koja slijedi.

Gitara je instrument koji svi znamo svirati, ali ga ne sviramo i to je dobro.😉 Vjerujem da imamo još životnog vremena naučiti svirati ono o čemu maštamo, no trenutno sam zadovoljan svojim instrumentarijom. Na zadnjem koncertu prije blokade priključio nam se producent Ante Prgin-Surka, pa nam je osim svoje trube unio i ponešto beat boxa i moderne elektronike. I u ovom trenutno smatramo da je upravo to karika u lancu koja ga čini potpunim.

Iako se radi o emocionalno nabijenoj pjesmi koja ne pumpa i ne juri poput drugih pjesama s albuma, Duša ima sve esencijalne elemente koji su dio glazbene artiljerije benda, rekli ste. Mislite li da će upravo Duša mnogima biti omiljena pjesma s albuma?

Često smo to znali čuti nakon odsvirane stvari u živo, a kada je album bio vani, bilo je recenzenta koji su baš Dušu istaknuli. Svaki put u live izvedbi desi se taj efekt čuđenja, jer završimo mirno, harmonika odsvira svoj kraj i nema više. Muk i tišina. I onda ovacije i pljesak. Ljudi kao da zadrže dah i onda se vrate.

Što mislite o konceptu nastave glazbene kulture u osnovnoj i srednjoj školi? Kako je ona izgledala kada ste vi išli u školu?

Za vrijeme mog školovanja bio je to loš koncept kao i likovne kulture. Učenje napamet podataka i podataka. Rijetko kad smo imali neka slušanja koja smo mogli povezivati s određenim razdobljem ili tada definiranim gradivom. Čitanja nota solmizacijom i abecednom u osnovnoj školi, kao i pjevanja u falšu se jako dobro sjećam. 😉 No, tu svakako mislim da je potrebno promijeniti koncept ako to već nije urađeno, jer ovako ti lagani predmeti se uče zbog ocjene ne zainteresiranosti, a i time sigurno opada glazbena KULTURA. Što je česti dokaz glazbe koja trešti ovih dana od maturanata.

Često vas pitaju predstavlja li vam kajkavsko narječje barijeru, a vi još češće odgovarate da ta barijera nastaje jedino kad jedna strana nije spremna slušati i pokušati razumjeti drugu. Mislite li da u glazbi uopće postoje barijere?

Postoje umjetne, umišljene barijere. Barijere kada biznis uzima glazbu. Kada interesi jednih nadvladaju bit same glazbe i emocije koja ona donosi. Barijere raznih showova i internet klikova koji kroje put te glazbe.

Za sebe kažete da ste folk rock bend s plesno-zaraznim doskočicama na domaćem kajkavskom. Na domaćoj glazbenoj sceni u proteklih nekoliko godina mogli smo vidjeti uistinu neočekivane kombinacije žanrova – od rap-rocka do klapskog heavy metala. Živcira li vas kada vas pitaju da pokušate definirati svoju žanr? Radi li se u tom trenutku o spomenutim glazbenim barijerama?

Svjesni smo da se nekako morate etiketirati. Kada svirate kompliciranu glazbu ne mora značiti da svirate jazz, ili pak brzu i žestoku da je sve to punk. No ponekad dojadi kada zbog 2-3 stvari nas proglašavaju celtic punk bendom na kajkavskom. Ali to nije barijera za bend koji se razvija i koji svakim svojim novim albumom donosi novu glazbenu priču. Ne novu za 360° ali novu za barem 135°. 😉

Jeste li razmišljali ikada da s nekim bendom potpuno drugačijeg izričaja – npr. spomenuti klapski heavy-metal na ikavskom dijalektu pokušate napraviti neku pjesmu? Mislite li da bi takvo nešto bilo izvedivo?

Huh. Pa recimo, najavni singl za cijeli novi album je Kaj nebi bilo, i on je rađen s našim folklorom. I glazbeno i u video obliku. Možda je to dobar odgovor na Vaše pitanje. S time da mi uvijek držimo uzde u svojim rukama.

Brojnim gostima smo postavili pitanje što misle o aktualnim virtualnim koncertima, ali zanima nas i vaše mišljenje. Biste li pristali na virtualni ili na koncert pod ograničenim epidemiološkim mjerama (sjedenje, bez konzumacije pića, pod maskama…)?

Ne. Virtualni koncept nije za nas. Mi smo živi rokenrol bend ne komorni orkestar. Nama ne treba kazališna publika. I mi ne znamo svirati za mrtvu publiku. Naš koncert nije ti platiš kartu, ja ti sviram. Kad platiš kartu za naš koncert onda i ti imaš svoju ulogu. A to nije samo znati tekst pjesme 😉

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednji koncert na kojem ste bili: Ogenj, Močvara 28.10.2020.

Da se ne zovete Ogenj, zvali biste se: Vatra.

Omiljeno mjesto u Zagrebu: Zmajska pivovara. 😉

Najčešća riječ koju možemo čuti u Koprivnici: Kaj delaš?

Posljednja pjesma na vašoj playlisti: U2-Trip Throu Your Wires (live)

Fotografije ustupio: Tomislav Mihac Kovačic

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori