fbpx

Otokar Keršovani: U borbi za ravnopravnost spolova

Otokar Keršovani: U borbi za ravnopravnost spolova

Ako se odlučite na Internetu potražiti informacije o Otokaru Keršovaniju najčešće ćete biti preusmjereni na razna izdanja nakladničke kuće imenovane prema ovo poznatom novinaru i publicistu ili ćete pak zalutati u vijesti koje su povezana s nekom od ulica ili trgova koji opet nose njegovo ime.

Na putu prema novinarstvu

Otokar Keršovani je rođen 1902. u Trstu, a manje je poznato da je bio odličan violinist zbog čega ne čudi što se, između ostalog, bavio glazbenom kritikom. Kao mladac školovao se u Pazinu da bi nakon što su Talijani zatvorili tamošnju hrvatsku gimnaziju, školovanje nastavio u poznatoj Gimnaziji u Karlovcu. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja upisuje tadašnji Gospodarsko-šumarski fakultet u Zagrebu. U početku je sporadično pisao u pojedinim listovima poput Mlade Jugoslavije i zagrebačkim Novostima da bi se od 1924. u potpunosti posvetio novinarstvu.

Gimnazija u Karlovcu (Izvor: Gimnazija u Karlovcu Facebook)

Enciklopedijska svestranost

Kao zagovornik integralnog slavenstva u svom je političkom djelovanju bio pristaša zajednice Slavena. Nakon što se u potpunosti posvetio novinarstvu u njegovom životu zbilo se mnoštvo promjena te se preselio u Beograd  gdje je upisao studij filozofije, a ujedno je postao urednikom političke rubrike u Novostima, a potom glavnim urednikom ovih novina. U svojim člancima bavio se i socijalnim pitanjima u okviru kojih se zalagao za viši standard života i druge važne stvari u životu prosječnog čovjeka.

U beogradskim Novostima proveo je pune tri godine pišući vrlo različite članke poput recenzija iz kulturoloških područja, a u svom je pisanju pokazao enciklopedijsku svestranost. Ipak osnovu njegova rada i djelovanja čine politički tekstovi, kako je svojevremeno natuknuo Miroslav Krleža rekavši politika je njegov usud. Danas je teško identificirati sve njegove članke, ne samo zbog velikog broja listova za koje je pisao već i zbog nepotpisanosti većeg broja članaka ili pak upotrebe inicijala i raznih pseudonima što je posljedica uvjeta u kojima je živio i radio.

Trg Republike 1926. godine. #starigrad #slikestarogbeograda ##beograd #trgrepublike #oldbelgrade #historical #history

Gepostet von Slike starog Beograda am Samstag, 20. Oktober 2018
Trg Republike u Beogradu iz 1926. godine (Izvor: Slike starog Beograda Facebook)

Otokarova ljubav: Nana Šilović

U svojim se člancima napredno zauzimao za ravnopravnost žena. Njegova stajališta prema ženama najbolje osvjetljava veza sa snažnom i odvažnom Nanom Šilović. Ona je s Keršovanijem dijelila ljevičarsku ideologiju što ih je vjerojatno dobrim dijelom povezalo. Naime, Nana se zahvaljujući školovanju za balerinu upoznala sa Otokarom. Potjecala je iz ugledne i dobrostojeće obitelji Šilović. Njezin je otac bio Srećko Šilović, liječnik i veleposlanik, a djed Josip Šilović bio je ban i rektor. Budući da joj je obitelj mogla osigurati najbolje školovanje podrazumijevalo se da pohađa prestižnu školu zbog čega je krenula na studij kod tada vodeće koreografkinje Bronisławe Niżyńske, za koju je Mija Čorak Slavenska izjavila da je najgenijalnija koreografkinja ‘sadašnjosti’.

Bronisława Niżyńska (Izvor: Laboratorio de Movementos Facebook)

Njezina majka Irena Šilović rođ. Gavella, nije željela da Nana bude smještena u nekom od pariških internata te joj je našla smještaj kod obitelji koja je u to vrijeme bila centrala za prebacivanje ilegalaca na relaciji Moskva-Pariz. Posredstvom te obitelji, a prema svjedočenju Nanine nećakinje Latice Ivanišević, Nana je upravo preko te familije upoznala Otokara Keršovanija, zaljubila se, a kasnije i udala za njega.

Latica Ivanišević (Izvor: Facebook)

Otokar je u Beogradu surađivao, između ostalog, i Ljetopisom Matice srpske gdje se uhvatio u koštac s agrarnim i društvenim pitanjima. Godine 1926. postao je članom SKOJ-a, dvije godine kasnije ušao je u KPJ. Njegova stalna politička angažiranost rezultirala je čestim zatvaranjima. Prvi poznati dokument o njegovom policijskom progonu potječe od 2.rujna 1926. kada je izvršen pretres njegova stana, a Otokar je uhićen i osuđen na tri mjeseca zatvora.

Voljeni zet Šilovića i dugogodišnje robijanje

Na jednom od suđenja, konkretno onom iz 1928. Otokar je izjavio:

Vjerovao sam u Jugoslaviju, zemlju pravde, jednakosti i slobode. Od svega toga nije ostalo ništa osim iluzije. Radujem se što danas stojim zajedno s drugovima koje režim progoni i što sam član organizacije komunista.

U manje-više stalnoj konfrontaciji s policijom tijekom boravaka u zatvoru u Požarevcu, a sudeći prema Latičinoj knjizi, Nana je posjećivala Otokara. Nakon izlaska iz zatvora tijekom 1928. on je zajedno s Veselinom Maslešom  pokrenuo publikaciju Nova literatura u Beogradu u kojem je djelovao do 1930. Tu, između ostalog, analizira suvremenu umjetničko-filozofsku scenu. Jedan od urednika u ovom časopisu bio je Nanin ujak, Branko Gavella.

Njegovom braku s Nanom presudilo je novo uhićenje iz 1930., kada ga je Sud za zaštitu države osudio na zatvorsku kaznu u trajanju od 10 godina. Nakon donesene osude Otokar je Nani dao slobodu jer je smatrao da ne bi bilo u redu da ona nema život dok je on u zatvoru. Ipak, Otokar je neovisno o njihovom razlazu bio dobro prihvaćen zet u obitelji Šilović jer ga je, prema riječima Latice Ivanišević, njezina obitelj tijekom robijanja opskrbljivala zajedno s drugim zatvorenicima. Latica kazuje da su mu slali: svaki mjesec pun auto knjiga, odjeće, hrane i drugih potrepština za njega i druge zatvorenike, što treba uzeti sa zadrškom no pokazuje da je obitelj Šilović prigrlila Otokara i da mu bila mu na raspolaganju neovisno o tome što brak nije potrajao. Nana je nakon toga otišla u Rusiju te se tijekom vremena visoko pozicionirala u političkom smislu, ali je i naposljetku postala i tragičnom figurom čiju je smrt možda moguće povezati sa Staljinovim čistkama i ujedno netrpeljivošću između Staljina i Tita, a koja je kasnije dovela do Rezolucije Informbiroa.    

O Staljinu (Izvor: Vojna povijest Facebook)

Zatvor prije i zatvor poslije

Ovu je desetogodišnju zatvorsku kaznu Otokar dijelom služio u Lepoglavi, a dijelom u Srijemskoj Mitrovici, a u potonju je stigao 1933. Naime, Keršovani je imao zadatak obnoviti političko djelovanje ranije otkrivene i očito ugašene partijske organizacije u Beogradu, a kako je uhićen zbog toga te je deklarativno na suđenju priznao krivnju, ta ga je partija isključila iz svog članstva.

Unatoč tome on je u zatvoru nastavio svoje socijalističko djelovanje i razvio bogatu idejno-prosvjetnu aktivnost. U sklopu te aktivnosti pokrenuo je i ilegalni robijaški list Udarnik 1936. Ujedno su u to vrijeme njegovi tekstovi tiskani u raznim časopisima (npr. Kultura i dr.). U zatvoru je nastala i njegova nedovršena Povijest Hrvata koja je posthumno objavljena 1971. U ovoj povijesti autor je pokušao predočiti povijest Hrvata u socijalističkom duhu od najranijih vremena do razdoblja pred Drugi svjetski rat.

Zatvorska ograda (Izvor: Pixabay)

Po izlasku iz zatvora nastanio se u Zagrebu te zaposlio u Hrvatskoj nakladi koja je bila povezana s Komunističkom partijom. U tom razdoblju, također surađuje s nizom listova. Zbog svog je političkog djelovanja uhićen u ožujku 1941. od strane policije Banovine Hrvatske da bi na dan ulaska njemačkih postrojbi u Zagreb, 10. travnja 1941. predan tijelima NDH.

Otokar Keršovani je, zajedno s Božidarom Adžijom, Ognjenom Pricom, Zvonimirom Richtmannom i još šestoricom zatvorenika, odveden iz logora u Kerestincu te strijeljan na Dotršćini, nedaleko Maksimira 9. srpnja 1941.

Ovo strijeljanje bilo je odmazda komunistima zbog ubojstva policijskog agenta Ljudevita Tiljka. Tiljak je bio svojevremeno član KP, ali je kasnije prešao na stranu režima. Umjesto stvarnih počinitelja zločina za ovu su likvidaciju osuđeni i streljani tzv. duhovni začetnici tog zločina. Na Dotršćini su ustaše u razdoblju NDH pogubile nekoliko tisuća antifašista, a danas je ovo područje pretvoreno u spomen-park.

Oglas o odmazdi (Izvor: MAZ Facebook)

Otokar je u svojoj ostavštini  ostavio niz tekstova, a najveću vrijednost imaju do sada analizirani oni povijesni i politički, poput primjerice rasprava Rat i mir koja je posthumno objavljena 1946., a u kojoj je imperijalizam povezan s kapitalističkim zakonitostima. Ime Otokara Keršovanija nosi nakladnička kuća osnovana 1954. godine, spomenuta na početku ovog teksta, kao i nagrada Društva novinara Hrvatske koja se dodjeljuje od 1966. godine za životna postignuća.

Sjećanje na ubijene Spomen-park Dotršćina (Izvor: Virtualni muzej Dotršćina Facebook)

Otokar Keršovani zajedno s Nanom Šilović tragičan je svjedok jednog vremena, u kojem su se oboje, svatko na svoj način, borili za ljevičarske ideale i krčili put ravnopravnosti spolova. Nana Šilović bila jedna od hrabrih žena čiju bi prošlost tek trebalo detaljno istražiti kako u hrvatskim tako i ruskim arhivima .

  • Literatura:
  • Filip Hameršak, Otokar Keršovani, Hrvatski biografski leksikon, 2009.,
  • Andreja Jeličić, Nižinska i Slavenska – dvije Maverick balerine. Uz stotu obljetnicu rođenja Mije Čorak Slavenske, 2016.,
  • Ilija Matanović, Nepokoreni grad: Diverzanti protiv Gestapa i Pavelićeve tajne policije, Jutarnji list, 2019.,
  • Dunja Pavešić, Predstavljamo vam Laticu Ivanišević, Teklić, hr svakidan, 2011.,
  • Miroslav Vaupotić, Nepoznata bibliografija Otokara Keršovanija, Časopis za suvremenu povijest, vol. 7, br. 2, 225-241.,
  • Tv kalendar 23. veljače 2017. HRT.
  • FOTO: Facebook

Sonja

Sonja Kirchhoffer po vokaciji je povjesničarka koja radi u obiteljskom obrtu za restauraciju „Industrijska arheologija“. Iako ne radi, strogo gledano, u struci u stalnom je doticaju sa starim stvarima. Kako je zanima puno toga, starog i novog, kada stigne čita i piše, a slobodno vrijeme najviše uživa u ulozi ponosne mame i šetačice obiteljskih pasa.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *