fbpx

Petar Preradović: Najomiljeniji pjesnik ilirskog preporodnog doba

Petar Preradović: Najomiljeniji pjesnik ilirskog preporodnog doba

Na današnji dan, 18. kolovoza 1872., umro je hrvatski pjesnik i preporoditelj Petar Preradović, jedan od velikih umova hrvatskog pjesništva.

Mladi pjesnik u vojničkoj odori

Petar Preradović rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače 1818. godine. U obitelji Preradović pokraj sina Petra bile su još dvije kćeri, Marija i Ana. Djetinjstvo i školske dane proveo je Preradović u Grubišnom Polju, odakle mu je bio otac, vojni dočasnik i Đurđevcu. Nakon očeve smrti 1828., brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, a zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma. U tim se stihovima osjeća utjecaj Schillera i Goethea, velikih umova njemačkog romantizma.

Preradović je također bio potaknut na rad na narodnom osvješćivanju u doba hrvatskog narodnog preporoda.

Tijekom školovanja prelazi s pravoslavlja na katoličku vjeru što je bilo uvjetovano njezinim statutom. Naime, napredovanje u austrijskoj vojsci nije bilo moguće ako budući časnik nije pripadao rimokatolicizmu. Vojničko školovanje završio je 1838. godine i onda je kao poručnik poslan u Milano.

Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim

Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim, 1840. godine, znatno je utjecao na povratak materinjem jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo je izvan domovine, a književnošću se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba. Svoj entuzijazam posvetio je ilirizmu, u čijoj je drugoj fazi, uz Stanka Vraza i Ivana Mažuranića, postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za hrvatski jezik, privrženost slavenskoj koncepciji i iskreno domoljublje.

Veliki um hrvatskog narodnog preporoda

1843. biva premješten u Zadar gdje je iste godine napisao prvu pjesmu na hrvatskom jeziku pod naslovom Poslanica Špiri Dimitroviću. Na zamolbu Ante Kuzmanića, tadašnjeg urednika Zore dalmatinske, napisao je za prvi broj toga lista pjesmu Zora puca, bit će dana. Pjesmu je u svojoj Danici odmah objavio i Ljudevit Gaj.

Preradović tih godina uspostavlja veze s pojedinim znamenitim ilircima poput Stanka Vraza, Ljudevita Gaja, Bogoslava Šuleka i drugih. Njima šalje svoje pjesme i, poesbno od Vraza, utemeljitelja hrvatske književne kritike, traži mišljenje. Godine 1845. izdaje svoju prvu zbirku pjesama Prvienci, koja se sastojala od 37 pjesama.

1848. godine ponovno je premješten u Italiju. Kasnije te godine otputovao je na dopust u Dubrovnik gdje se u listopadu vjenčao sa Zadrankom Pavicom de Ponte. 1849. premješten je u Zagreb gdje je dodijeljen bojnom odsjeku Banskog vijeća. Stigavši u Zagreb javlja prijatelju Ivanu Kukuljeviću Sakcinskome: Kolika je moja radost što sam ovdje u miloj domovini, za kojom težih toliko godina, to ti iskazati ne mogu.

Nakon dugogodišnje pjesničke šutnje, Preradović se 1860. godine ponovno vratio pisanju. Tada u Danici izlazi znamenita pjesma Rodu o jeziku, a već sljedeće godine objavljuje Jezik roda moga. Pred kraj života napisao je skup soneta Milim pokojnicima kojima obuhvaća 28 važnih ličnosti prve polovice 19. stoljeća u Hrvatskoj.

Posljednje godine

Ukazom bana Josipa Jelačića imenovan je, 1851. godine, podnačelnikom bojnog odsjeka i banovim pobočnikom. 1855. umrla mu je supruga Pavica. Deset godina kasnije oženio se s Emom Regner, a sredinom iste godine poslan je u Veronu, gdje ga je zatekao rat s Italijom.

U čin generala promaknut je 1866. godine. 1871. godine predložen je za kandidaturu za hrvatskoga bana, no patio je od teške bolesti te u jednom pismu napisao je kako nije zainteresiran za tu čast. Zdravstveno stanje mu se pogoršalo krajem 1871. godine i otpremljen je na liječenje. Nakon što je obolio bezupješno se liječio po njemačkim i austrijskim lječilištima.

Smrt

Petar Preradović umro je od tzv. vodene bolesti 18. kolovoza 1872. godine u Austriji. Pokopan je tri dana kasnije u Beču.

U omladinskom društvu Velebit u Beču potekla je zamisao, koja je bila općeprihvaćena, da se pjesnikovi posmrtni ostatci prenesu u Zagreb. Tako su 11. srpnja 1879. izvađeni njegovi posmrtni ostatci i s bečkoga groblja preneseni u arkade Mirogoja gdje je pokopan 14. srpnja 1879. godine. Na dan njegova sprovoda sve trgovine i uredi u gradu bili su zatvoreni. Svečana povorka s vojskom i glazbom na početku krenula je prema pjesnikovom posljednjem počivalištu gdje je pokopan je u jednu od prvih arkada, nešto južnije od arkade preporoditelja. August Šenoa održao je nadahnut govor. Tom je prilikom i napisao Himnu Petru Preradoviću i objavio u Viencu, a Ivan pl. Zajc ju je uglazbio. Nadgrobni spomenik Petru Preradoviću, Domovina polaže cvijeće na pjesnikov Spomenik izradio je kipar Ivan Rendić.

Izvori:

  • Enciklopedija.hr

Marta Čagalj

Studentica sociologije koja se u slobodno vrijeme bavi pisanjem i čitanjem na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *