fbpx

Prva gimnazija u Hrvatskoj: Isusovačka klasična gimnazija u Zagrebu

Prva gimnazija u Hrvatskoj: Isusovačka klasična gimnazija u Zagrebu

Dana 3. lipnja 1607. godine svečano je otvorena Klasična gimnazija u Zagrebu, ujedno i prva gimnazija u Hrvatskoj, pod upravom Družbe Isusove, odnosno Isusovaca. Oni su je osnovali u napuštenom dominikanskom samostanu, a opremljena je zahvaljujući donacijama gradske općine i darivanjima bana Ivana II. Draškovića, zagrebačkih biskupa i velikaških obitelji. Gimnazija se nalazila na adresi Trg Katarine Zrinske 5 na Gorenjem gradu, gdje se danas nalazi Gornjogradska gimnazija. Danas se Klasična gimnazija nalazi u ulici Jurja Križanića (4a).

Osnivanje Gimnazije i njen rad pod upravom isusovaca

Pet godina prije otvaranja Gimnazije, 1602. godine, gradsko poglavarstvo je pozvalo isusovce da dođu u grad i osnuju gimnaziju. Oni dolaze krajem 1606. godine pod vodstvom isusovaca Ivana Žanića i Petra Vragovića. Ivan Žanić imenovan je prvim isusovačkim superiorom u Zagrebu i prvim ravnateljem Gimnazije. Na svečanosti otvorenja izvedena je dramska predstava Actio comica na latinskom jeziku u kojoj se slavi ljepota domovine Hrvatske. Tradicija dramskog izvođenja zadržana je sve do danas. ​

Nastavni rad Gimnazije temeljio se na osnovi Ratio studiorum koja je prožeta antičkim, općeljudskim i kršćanskim vrednotama. Gimnazija je imala 6 razreda, a nastavni jezik je bio latinski. Poveljom cara Leopolda I. 1669. godine škola dobiva naslov Akademije i prava sveučilišta. U vrijeme carice Marije Terezije, točnije 1773. godine, isusovački red je ukinut pa uprava Gimnazije dolazi pod državnu vlast.

Djelovanje u 18. i 19. stoljeću

Iako je upravu Gimnazije preuzela državna vlast, u njoj su i dalje radili bivši isusovci. Godine 1776. godine kraljica Marija Terezija osnovala je  Kraljevsku akademiju znanosti s Glavnom gimnazijom, a dvije godine nakon osnovan je novi nastavni rad koji se temeljio na osnovi Ratio educationis. Po njemu su učitelji postali državni činovnici, a Gimnazija je imala 5 razreda s nastavnim latinskim jezikom.

Prvu polovicu 19. stoljeća obilježila je borba protiv uvođenja mađarskog jezika kao obveznog i nastavnog jezika u školama te hrvatski narodni preporod u kojem su sudjelovali i neki bivši učenici Gimnazije poput Pavla Štoosa, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Antuna Mihanovića i Matije Smodeka te gimnazijski profesori poput Vjekoslava Babukića i Antuna Mažuranića. Latinski nastavni jezik zamijenio je hrvatski jezik koji je na Hrvatskom saboru 1847. godine proglašen službenim jezikom u svim državnim službama i gimnazijama, osim za vrijeme Bachova apsolutizma (1850-1860.) kada je služeni jezik bio njemački.

Do kraja 19. stoljeća bilo je čestih promjena naziva gimnazije, a u njoj je bilo učenika klasične i realne gimnazije. Primjerice od 1880. godine Gimnazija se nazivala i Kraljevska gimnazija zagrebačka ili Kraljevska viša gimnazija. Krajem 1895. godine u zgradi današnje Mimare otvoren je gimnazijski kompleks te je zbog velikog broja učenika Klasične gimnazije otvorena još jedna klasična gimnazija. U idućim godinama u Zagrebu će djelovati dvije klasične gimnazije koje će se zvati gornjogradska i donjogradska.

Klasična gimnazija u Zagrebu – Wikipedija
Grb Klasične gimnazije u Zagrebu
izvor: gimnazija-klasicna-zg.skole.hr

Novo stoljeće, nove adrese

Godine 1913. gornjogradska Gimnazija seli s Gornjeg grada, točnije s Katarinskog trga. Gimnazija seli na Široki brijeg, današnja Šalata, u prizemlje jedne od zgrada bolničkog kompleksa. No, izbijanjem Prvog svjetskog rata 1914. godine, Gimnazija je prisiljena preseliti iz bolničke zgrade koja je bila prenamijenjena za vojničke svrhe. Nastava je i dalje održavana, u manjem opsegu, u prostorijama Hrvatskog glazbenog zavoda i u staroj zgradi na Katarininom trgu do 1918. godine te u zgradi donjogradskih srednjih škola u Vojničkoj 2 (danas Kršnjavoga 2) od 1918. do 1932. godine.

Krajem 1932. godine Klasična gimnazija seli u novu zgradu u Križanićevoj ulici. Međutim, 1939. godina donosi novi rat, Drugi svjetski rat. Nastava se održava neredovito i to u prostorijama Kemijskog zavoda na Marulićevom trgu. Od 1945. do 1947. godine nastava se održavala u Kušlanovoj, Varšavskoj i Krajiškoj ulici, a u zgradu u Križanićevoj ulici Gimnazija se vraća 1947. godine.

Za vrijeme komunističkog režima, ime gimnazija bilo je zabranjeno te je Klasična gimnazija postala je dijelom Obrazovnog centra za jezike. Svoju autonomiju povratila je 1991. godine uspostavom samostalne hrvatske države kada vraća naziv Klasična gimnazija. Za vrijeme Domovinskog rata škola je bila pogođena 2. svibnja 1995. godine, ali štete na zgradi ubrzo su uklonjene pa je Gimnazija mogla nastaviti svoj rad koji traje još i danas.

Klasična gimnazija u Zagrebu – Wikipedija
Spomenploča osnutka Gimnazije koja se nalazi na zgradi na Trgu Katarine Zrinske

Izvori:

  • gimnazija-klasicna-zg.skole.hr
  • Lelja Dobronić, Klasična gimnazija u Zagrebu od 1607. do danas, Školska knjiga, Zagreb 2004.

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *