fbpx

Radićeva ulica nosi ime po manje poznatom junaku hrvatske povijesti

Radićeva ulica nosi ime po manje poznatom junaku hrvatske povijesti

Kada ste na glavnom zagrebačkom trgu i poželite negdje sjesti i u ljetnim danima rashladiti se hladnim napitkom, izbor će većini biti ili poznata Tkalča ili Radićeva ulica. Obje su među najljepšim zagrebačkim ulicama, a ovoga ćemo puta predstaviti ovu drugu. Ako tražite idealno mjesto za dojmljivu Instagram fotografiju, različite barove i ulične restorane za nešto pojesti i popiti ili samo idiličnu ulicu za šetnju kroz koju ćete uroniti u zagrebačku prošlost, sve to možete ostvariti u Radićevoj ulici.

Mnogi ne znaju da se ulica zove po Pavlu Radiću, nećaku Stjepana i Antuna Radića, već se često misli da nosi ime po jednom od poznatije braće Radića. Prije je ulica nosila ime Duga ulica i bila je ulica knjižara, tiskara i knjigovežnica.

U svojoj višestoljetnoj povijesti Duga ulica najdulje je bila kolna cesta, kako govori naziv: Magna via currualis. Povezivala je Gradec s njegovim podgrađem, ali i s Medvednicom i selima u njezinu podbrežju. Točke dodira s utvrđenim gradom bile su glavna, Kamenita vrata (Porta lapidea), a na sjeveru Nova vrata (Porta nova). U ulicu preobrazila se tek u 18. stoljeću, da bi vrhunac i puni sjaj dosegla u 19. stoljeću kao zagrebačka glavna trgovačka ulica. Njezini žitelji bili su najrazličitijih zanimanja i društvenog položaja. Najviše je bilo obrtnika i trgovaca, ali i liječnika i odvjetnika, učitelja i sveučilišnih profesora, činovnika i sudaca, oficira, pa i plemića. Uz trgovine najšire ponude, tu je bilo apoteka, gostionica, kavana i slastičarnica, ali najpoznatija je bila po knjižarama, tiskarama i knjigovežnicama. Od kraja 17. do kraja 19. stoljeća tu ih je djelovalo petnaestak.

Radićeva/Duga ulica – povijest i život, ljudi i kuće, www.d-a-z.hr

Ministar agrarne reforme

Pavla Radić rođen je u Trebarjevu Desnom 10. siječnja 1880. godine, a školovao se u Zagrebu i Pragu, kao i mnogi onodobni studenti. Po završetku školovanja najprije je radio u Pragu kao učitelj u trgovačkoj školi, a potom se vratio u Hrvatsku i u Ogulinu, Slunju i Brinju radio kao bankovni službenik. Prihvatio je političke ideje svojih stričeva Antuna i Stjepana i priključio se Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci, a vrlo je brzo postao i član vodstva stranke, a uloga mu je bila organiziranje seljačkih zadruga.

Kada je Stjepan Radić bio odsustan tijekom 1923. i 1924. i boravio u inozemstvu kako bi u Europi i SSSR-u potražio pomoć za rješenje hrvatskog pitanja te kada je 1925. boravio u zatvoru, imenovao je nećaka da vodi HRSS, što govori koliko ga je cijenio i vjerovao mu. Pavlu je pripala i neslavna čast da 1925. pročita u ime Stjepana Radića i cijele stranke proglas kojim prihvaćaju Vidovdanski ustav i monarhističko uređenje države (to je značilo prihvatiti dinastiju Karađorđević) te je potom Stjepan Radić pušten iz zatvora u kojem je nezakonito držan i postao ministar obrazovanja, dok je Pavle Radić postao ministrom agrarne reforme u vladi Narodnog sporazuma, sklopljenoj između Hrvatske seljačke stranke i Radikalne stranke Nikole Pašića.

Pavle Radić sa suprugom Anom i djecom

Gepostet von Dnevna doza Stjepana Radića am Mittwoch, 20. Juni 2018

Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje…

Kada je 20. lipnja 1928. izvršio pokolj narodnih zastupnika HSS-a u Narodnoj skupštini, Pavle je, predosjećajući da prijeti životna opasnost Stjepanu Radiću, poletio prema svom stricu i vođi stranke da ga zaštiti, ali ga je Račić, uzviknuvši “Ha, tebe baš tražim!” jednim dobro odmjerenim metkom pogodio u donji dio srca, od čega je Pavle Radić pao na pod. Prenesen automobilom, on je pet minuta nakon dolaska u bolnicu, a pedeset i pet minuta poslije ranjavanja izdahnuo; njemu je metak okrznuo srce i izašao van.

Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 371.
Novinski izvještaj o atentatu u Narodnoj skupštini u Beogradu
izvor: reddit.com

U atentatu su ubijeni Pavle Radić i Đuro Basariček, a Stjepan Radić teško je ranjen i nakon dužeg boravka u beogradskoj bolnici, prebačen je u Zagreb, no preminuo je 8. kolovoza 1928. od posljedica ranjavanja. Dva dana nakon atentata tijela Pavla Radića i Đure Basaričeka dovezena su u Zagreb, a njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu te su sljedećega dana pokopani u zajedničkoj grobnici u Arkadama na Mirogoju.

Izvori:

  • lzmk.hr
  • enciklopedija.hr
  • www.d-a-z.hr
  • hr.wikipedia.org
  • FOTO: Beli Zagreb Grad

Marijana Džalo

Marijana Džalo

Magistra edukacije povijesti i hrvatskog, osim povijesti volim glumu i njome se amaterski bavim, čitam knjige, pišem te volim istraživati Zagreb i njegovu povijesnu i kulturnu baštinu.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *