fbpx

Rudolf Bićanić: Najveći hrvatski ruralist 20. stoljeća

Rudolf Bićanić: Najveći hrvatski ruralist 20. stoljeća

Rudolf Bićanić rođen je 5. lipnja 1905. godine u Bjelovaru. Bio je ekonomist, sociolog i političar i najveći hrvatski ruralist 20. stoljeća. 

Rudolf Bićanić, Izvor: enciklopedija.hr

Studirao je na École des hautes études commerciales u Parizu i na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1931. godine doktorirao.

Političko i društveno djelovanje

Kao član Hrvatske seljačke stranke nastavio je rad na politici Stjepana Radića u vrijeme šestosiječanjske diktature. Zbog pokušaja prijenosa u zemlju brošura Ujedinjene revolucionarne omladine, Sud za zaštitu države u Beogradu godine 1933. osudio ga je na 3 godine zatvora koje je odslužio u Srijemskoj Mitrovici, gdje upoznaje Vladka Mačeka. 

Kao član ravnateljstva Gospodarske sloge osnovao je Zavod za proučavanje seljačkog i narodnog gospodarstva, koji se može smatrati prethodnikom Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu (IDIS). Na čelu Zavoda bio je do 1940. te je istodobno uređivao Gospodarsku slogu i Politički vjesnik. Kao predsjednik Banovinskoga električnog poduzeća provodi od 1939. plansku elektrifikaciju u Hrvatskoj.

Gospodarska sloga, Izvor: aukcije.hr

1940. godine postaje ravnatelj Direkcije za vanjsku trgovinu Jugoslavije na osnovu sporazuma Cvetković-Maček. Dvije godine obnašao je dužnost viceguvernera Narodne banke Jugoslavije u izbjeglištvu u Londonu. Godine 1945. napustio je politiku Mačekovog HSS-a i priklonio se Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci.

Kako živi narod

Njegovo najznačajnije djelo Kako živi narod nastavilo je tradiciju proučavanja hrvatskog seljaštva koju su utemeljili Baltazar Bogišić i Antun Radić.

1936. godine, nakon izlaska iz zatvora, zaputio se u najnerazvijenije krajeve Like, zapadne Bosne i Dalmatinske zagore kako bi iz prve ruke upoznao i javnosti predočio svoja zapažanja o tome kako živi najsiromašniji dio hrvatskog puka i što se može učiniti da se poboljša njegov tegoban položaj.

Kako živi narod, Izvor: antikvarijat-biblos.hr

Teške su to riječi, ali istinite: Tri četvrtine svih Hrvata nemaju kreveta. Kad se raspravlja o životnom standardu, onda se obično smatra, da k neophodnoj potrebi života svakog pojedinca, spada u najmanju ruku, barem krevet. To se računa u minimum udobnosti za čovječji život. Pa ipak, s gledišta cjelokupnog hrvatskog naroda moramo danas reći, da svi oni, koji imaju svoj vlastiti krevet spadaju, u stvari, među privilegirane.

Želio je prosvjećivati narod i unaprijediti seosko gospodarstvo kako bi se poboljšala proizvodnost rada i konkurentnost seljačkih proizvoda. Isticao je potrebu ekonomskoga i političkog organiziranja seljaštva na tragu seljačkog kooperativizma i sindikalizma, radi obrane seljaštva od razorne penetracije ranog liberalnog kapitalizma. 

Djelo Kako živi narod bilo je vrlo važno za hrvatsku etnografiju te je 2013. godine prema njemu napravljen i istoimeni dokumentarni film, koji prikazuje prilike u Dugopolju.

Profesor na Pravnom fakultetu

Godine 1946. postao je profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu gdje je predavao predmete iz područja ekonomske politike, ekonomike vanjske trgovine i ekonomske povijesti. Gostovao je kao profesor na Sveučilištu u Austinu (Texas), u Centru za postdiplomske studije gospodarstva na Stanford sveučilištu (Palo Alto, Kalifornija), a predavao je i u Parizu, Londonu, Rimu, Beču, Grazu i Tokiju.

Bićanićev opus

Počevši pisati već od 1924. godine publicirao je oko 250 rasprava, članaka i prikaza u mnogim domaćim i inozemnim listovima i časopisima.

Njegova djela Kako živi narod (1936) i Ekonomska podloga hrvatskog pitanja (1938) bile su temeljem gospodarske i socijalne politike HSS-a. Napisao je i: Hrvatska ekonomika na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam, I. Doba manufakture u Hrvatskoj i Sloveniji, 17501860 (1951), Ekonomska politika u socijalističkoj Jugoslaviji (Economic Policy in Socialist Yugoslavia, 1973).

Umro je u Zagrebu, 9. srpnja 1968. godine te je pokopan na Mirogoju.

Izložba Kristine Leko: Kako živi narod – izvještaj o pasivnosti

Njegovo već spomenuto djelo Kako živi narod bilo je nadahnuće i za izložbu kritički i participacijski orijentirane likovne umjetnice Kristine Leko. U svojoj izložbi ona na primjerima života ‘običnih’ ljudi promišlja kako na temelju mudrosti narodne ekonomije pronaći izlaz iz kruga pasivnosti i stvoriti pravednije društvo.

Kako i sama Kristina Leko kaže, neke stvari se od Bićanićevog vremena nisu promijenile. Pasivni i plodni krajevi Hrvatske nisu se povezali. Slijedeći Bićanića i Kristina Leko pohodila je krajeve, koje je on obišao prije 80 godina, od Visa, preko Livna, Like i Dalmatinske zagore do Vukovara. 

Razgovorima s ljudima i samom izložbom željela je potaknuti diskusiju o raznim problemima u društvu i ekonomiji danas, kao što su uništavanje prirodnih resursa, opstrukcija ekonomskih struktura, manipulacije europskim poticajima, krađe i prevare i sl. 

Iako Rudolf Bićanić više nije živ, njegove ideje o potrebi promjena u društvu svakako jesu.

 Ako stvarno i istinski vole svoj živi narod više nego li sebe, vlast i udobnost, onda ne mogu da postupaju drugačije nego da doista postanu s njime jedno. Zar da postanu seljaci? To baš i ne, ali da seljački interesi postanu mjerilo i za njihov život.

Izvori:

Nikolina Novaković

Nikolina Novaković

Studentica diplomskog studija etnologije i kulturne antropologije i talijanistike. U slobodno vrijeme pjeva, prevodi, i istražuje različite oblike kulture i umjetnosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *