fbpx

Sara Dodig Baučić: Dirigiranje za mene nije samo opredjeljenje već i poziv na način života koji uključuje mnoga odricanja

Sara Dodig Baučić: Dirigiranje za mene nije samo opredjeljenje već i poziv na način života koji uključuje mnoga odricanja

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

U novom Ženskom tragu u povijesti popričali smo s dr. sc. Sarom Dodig Baučić, dirigenticom i vječnom zaljubljenicom u glazbu. Dr. sc. Dodig Baučić zvanje magistre glazbene teorije stekla je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu 2010. godine, a zvanje magistre zborskog dirigiranja na HKU University ofthe Arts Utrecht (Nizozemska) 2017. godine.

Dobitnica je nekoliko domaćih i međunarodnih priznanja te nagrada, a nama je u razgovoru otkrila kako je biti dirigentica, gdje je usavršavala svoje vještine i znanja, kojim poslovima se još bavi i koji su joj budući planovi te što bi poručila budućim dirigentima i dirigenticama.  

Zvanje magistre zborskog dirigiranja stekli ste 2017. godine na HKU University of the Arts Utrecht (Nizozemska), u klasi maestra Roba Vermeulena, te zvanje magistre glazbene teorije 2010. godine na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Dirigiranje ste učili i usavršavali u zemlji i inozemstvu (Rob Vermeulen, Ivan Repušić, Sigvards Klava, Simon Carrington, Johannes Prinz, Daniel Reuss i dr.). Od kud ljubav prema dirigiranju? Kako ste se “zaljubili” u posao koji radite? Na kojem koncertu ste debitirali kao dirigent? 

Dirigiranje je vrlo specifičan oblik glazbovanja koje uključuje mnoge glazbene i ne-glazbene parametre. Od partiture do vrijedne izvedbe višeslojno je putovanje koje traži kako široko znanje dirigenta, tako i brojne mogućnosti u transmisiji skladateljskih i dirigentskih zamisli prema izvođačima.

Dirigiranje za mene nije samo opredjeljenje, odluka, već i poziv na način života koji uključuje mnoga odricanja, ali višestruko i nagrađuje. Oživljavanje vrijedne glazbe kojom oplemenjujemo i razvijamo ljudske vrijednosti, za mene su vrlo važni aspekti koje se trudim ne zaboraviti u radu s drugima. Glazba je neiscrpni izvor nadahnuća kojim se hranim i koji me potiče na novo traženje, otkrivanje i sublimaciju skladateljskog rukopisa u živu izvedbu.

Dirigiranjem sam se počela baviti za vrijeme studija glazbene teorije, pred kraj kojega sam sve više odlazila na majstorske tečajeve i počela voditi zbor. Imala sam priliku učiti od izuzetnih stručnjaka čiji su me talenti, znanje i iskustvo potakli na daljnji rad, što se formaliziralo studijem u Nizozemskoj.

Dobitnica ste Rektorove nagrade, dvije Dekanove nagrade, kao i više nagrada za dirigente na domaćim i međunarodnim zborskim natjecanjima. Smatrate li da javnost dirigiranje vidi više kao muški nego ženski posao? 

Štošta se promijenilo u dirigentskoj struci zadnjih desetljeća! Mišljenja sam da bi takva pitanja općenito trebala biti povijest jer budućnost traži kvalitetu, nove ideje, svježinu u umjetničkom prostoru, kao i razvoj struke. Iako zadnjih desetljeća svjedočimo porastu žena koje su izabrane na čelna pozicije čuvenih zborova i orkestara (primjerice Marin Alsop, Mirga Gražinztė-Tyla, Laurence Equilbey, Alondra de la Parra, uz mnoge druge), dirigiranje je i danas u svijetu pretežito posao koji obavljaju muškarci.

Nažalost, potonjem se priključuje i Hrvatska koja ne pruža mnogo mogućnosti ženama za takve pozicije. Veliki je problem što nerijetko javnost smatra da ako ste profesionalna dirigentica da to nije ženi posao, nego neka vrsta hobija. Mnogi se još uvijek nasmiju kada kažem da sam dirigentica, ne shvaćajući što je sve potrebno i koliko godina edukacije i osobnog razvoja za takav posao.

Čak i nakon što sam završila studij zborskog dirigiranja, nije bilo potpuno jasno koji opis djelatnosti uključuje takav posao (primjerice, često se postavi pitanje može li se tada dirigirati orkestru, iako je program studija usmjeren na vokalno-instrumentalne skladbe što je europski standard). Riječ je o tipičnim mediokritetima koji nameću javno mnijenje…

Od 2012. godine vodili ste ansambl Schola cantorum Split koji se 2018. godine razvio u mješoviti i ženski pjevački zbor Camerata Vocale Split, s kojima ste dobili nekoliko nagrada. Primjerice, dvije zlatne nagrade na međunarodnom zborskom festivalu Aurora cantat (2015.), na međunarodnom zborskom natjecanju Musica sacra (2015. s tri zlatna i jednim srebrnim odličjem, posebnu nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju interpretaciju hrvatskog skladatelja 2018.) i dr. Svakako je to rezultat predanog rada i talenta. Koliko je zapravo vremena i truda ulažete da biste ostvarili ovakve rezultate? Koji su Vam budući planovi i angažmani sa zborom?

Zbor kao kulturno tijelo iziskuje puno vremena za planiranje i organizaciju zbog čega mnogi sastavi posrnu. Za uspješan zbor potrebne su godine rada, a pri tome mislim na, uz redovne zborske pokuse, vrijeme potrebno za zborovođenje.

Pripreme programa, nota, organizacija koncerata i izvođača za pojedine projekte, sve je to izvan satnice pokusa i koncerata, a kada tome dodate papirologiju, prepiske, marketing zbora i financije, teško je i promisliti o zbroju uloženih sati. Slušatelji, a nerijetko i pjevači, nisu svjesni koliko je vremena potrebno da zbor dođe do mogućnosti izvedbe ozbiljnijih djela na makar pristojnoj umjetničkoj razini.

Ipak, Camerata Vocale Split uistinu je posebna grupa pjevača kojima je uz druženje jako važan ozbiljan rad pa je tako zbor u samo dvije godine postojanja (zbor sam osnovala 2018. godine) više zlatnih nagrada na državnim i međunarodnim natjecanjima.

Nažalost, izolacija uzrokovana COVID virusom naštetila je i našim planovima za drugi dio sezone. Tada smo snimili, svatko iz svojega doma, naš prvi virtualni projekt „iZBOR“ s pjesmom „Tvoja zemlja“. Pjevači su predano radili na uvježbavanju i snimanju dionice prema uputama.

Unatoč situaciji koja je odgodila festival, uspjeli smo realizirati 3. Međunarodni festival pjesme SING (in) SPLIT u listopadu tekuće, 2020. godine. Inače festival godišnje ugosti oko dvije stotine izvođača ujedinjenih oko različitih pjevanih idioma, a održava se u svibnju.

Trenutno je u pripremi drugi „iZBOR“ „Camerate Vocale Split“ koji će poslati glazbenu božićnu čestitku uz pjesmu „Veseli se, Majko Božja (Prosjalo nebo)“. Riječ je o starim dalmatinskim napjevima koje sam obradila za Cameratu, a tekst poznatog napjeva „Veseli se, Majko Božja“ temeljen je na zapisu iz 1906. godine. Također, u najavi su neki projekte za 2021. godinu te se nadamo da će se uz nove, i oni odgođeni iz 2020. ipak uspjeti realizirati.

Nadodajmo da je u studenom ove godine realiziran Međunarodni znanstveno-umjetnički simpozij “Ivan Lukačić, kapelnik splitske prvostolnice” povodom 400. obljetnice izdanja zbirke Sacrae cantiones, na kojem je naša sugovornica sudjelovala. Na simpoziju je predstavljen nosač zvuka Ivan Lukačić – Sacrae cantiones u izvedbi međunarodnog ansambla Musica Adriatica, koji uključuje glazbenike iz sedam zemalja.

Članica ste stručnog ocjenjivačkog vijeća Festivala klapa u Perastu (Crna Gora) i sudionica znanstvenih i stručnih skupova glazbeno-teorijske i (etno)muzikološke tematike, uz to autorica ste više znanstvenih i stručnih radova. Pokrenuli ste i bila glavna urednica časopisa Glazbenog odjela Umjetničke akademije u Splitu Allegro. Je li Vam teško ocjenjivati tuđi rad? Je li lakše pisati o glazbi ili raditi s njom u praksi (dirigirati, pjevati)?

Katkad je teško biti u ulozi ocjenjivača, no ako se postave jasni kriteriji olakšava se stručnom vijeću, ali i izvođačima. Diskutabilne su prosudbe koje nastaju bez kriterija i po subjektivnom dojmu. Mišljenja sam da samo netko tko je bio blizu sličnog umjetničkog ostvarenja može suditi drugome o radu. Ne bih osjećala ispravnost u prosudbi na natjecanju primjerice violončela, isto tako netko tko nije aktivno vodio ili sudjelovao u nekom sastavu teže će moći rasuditi što se krije iza vokalne izvedbe.

Nakon brojnih odrađenih natjecanja, možda bih se tek sada usudila reći da mogu poprilično jasno prepoznati kako nijanse u radu, tako i mogućnosti pojedinog sastava, a time i rezultate natjecatelja, stoga me izuzetno veseli biti sudionikom ocjenjivačkog vijeća za vokalne sastave.

Uvijek me privlačilo spojiti naočigled nespojivo, pa tako i povezati znanstveni i praktični rad kroz interdisciplinarno polje, s jedne strane u znanost o umjetnosti uključiti umjetničko djelovanje, a s druge strane u izvedbenu umjetnost uključiti znanstveni rad.

Nakon obrane doktorske disertacije, u kojoj uključujem spomenuto, te nakon nagrađenih interpretacija u kojima spajam znanstveni diskurs sa zvučnom estetikom, mogu reći da se ipak pomičem u izgradnji tog svojevrsnog mosta, naizgled teško spojivog. Koraci su to koji zahtijevaju vrijeme, ali me jako veseli kad pogledam unatrag i vidim i najmanji trag koji mi je svjedok pomaka. Svakako, treba još puno raditi i slijediti svoje unutarnje bilo s pogledom prema budućnosti.

Asistentica ste na Umjetničkoj akademiji u Splitu na odsjecima za Glazbenu teoriju i Glazbenu pedagogiju.  Kako Vam je raditi s mladim ljudima i “prenositi” ljubav prema svom zanimanju drugima? Inspirira li Vas to i motivira za daljnji rad?

Izuzetnost u kvaliteti obrazovnog sustava neprikosnovena je budućnost svakog društva pa ne treba bježati od odgovornosti koju predstavlja rad s mladima. Ipak, prenošenje znanja i razvijanje umijeća za mene je i poticaj za cjeloživotno učenje, rad na sebi i uvijek novo traženje načina za približavanje često apstraktnih pojmova iz glazbe i stvaranje trajnih umjetničkih vrijednosti.

Lijepo je vidjeti kada studenti počinju tražiti nove odgovore, interesirati se za različitu građu ili pak mijenjati stavove koje su nekoć imali o nekoj glazbenoj temi. Posebni su trenutci svakako i oduševljenja koja izazivaju nova glazbena otkrića, glazba koju slušaju, izvode ili analiziraju, nastojeći što više razumjeti partituru iz različitih glazbenih razdoblja.

Ivana Fischer bila je prva hrvatska dirigentica i operna šaptačica, koja je debitirala 1933. godine ravnajući koncertom Zagrebačke filharmonije te izvedbom Mozartove opere Bastien i Bastienna u zagrebačkoj Operi. Jeste li upoznati s njenim radom? Što mislite koliko joj je bilo teško, budući da su tada žene bile rijetko dirigenti, “probiti” se u tom zanimanju?

Svakako da sam upoznata s likom i djelom dirigentice Ivane Fisher. Biti prvi u bilo čemu izuzetno je zahtjevno. Gledajući iz aktualne zbilje u kojoj žene dirigentice u Hrvatskoj zauzimaju vrlo malo glazbenih podija, a i obzirom koliko odricanja takav put uključuje, vjerujem da je maestri Fisher, skoro stoljeće unatrag, bilo poprilično teško pronaći svoj profesionalni put.  

Što biste radili da niste dirigentica? Možete li zamisliti svoj svijet bez glazbe?   

Glazba je poziv, način života. Glazba nije struka koju možete odraditi kroz uredsko radno vrijeme i kasnije je potpuno isključiti. S glazbom odlučite živjeti kad jednostavno osjećate da je sastavni dio Vašeg bića. Vjerojatno treba povezati i impulse glazbene i likovne umjetnosti s kojima sam odrasla pa ne čudi što su danas sastavni dio mog života.

Što biste poručili ženama koje bi se voljele baviti dirigiranjem? Neki savjet za uspjeh?

Svatko tko osjeća da je dirigiranje nešto u što želi ulagati vrijeme, raditi i napredovati, treba makar pokušati ostvariti se u istome i ne odustajati pri prvoj barijeri. Dirigiranje je vrlo kompleksno, ali time i vrlo sadržajno, dinamično i nadasve zanimljivo. Svakako iziskuje puno rada na sebi, bez obzira radi li se o ženi ili muškarcu, kako bismo mogli izvući maksimum od sebe i izvođača.

Naslovna foto: FB, iz arhive Kurt Thomas Cursusa, fotografiju ustupila sugovornica.

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori