Sara Šulekić: Gimnastika je jedina ljubav na prvi pogled

Sara Šulekić: Gimnastika je jedina ljubav na prvi pogled

Prije gotovo mjesec dana, 20. prosinca 2020. godine, u turskom gradu Mersinu, naša juniorska gimnastička reprezentativka Sara Šulekić osvojila je naslov europske viceprvakinje na dvovisinskim ručama, što je prva hrvatska ženska medalja u povijesti EP-a! Ova perspektivna 15-godišnjakinja članica je ZTD ”Hrvatski Sokol” i učenica prvog razreda Športske gimnazije u Zagrebu. Kako izgleda jedan dan u životu gimnastičarke i kakvi su joj planovi za budućnost, pročitajte u nastavku.

Kako se i kada javila tvoja ljubav prema gimnastici?

Ljubav prema gimnastici pokazala sam s nepune četiri godine u vrtiću tako da sam se vješala po svim spravama, a jednom sam se u dvorištu popela po cijevi do vrha. Moje su tete skoro svaki dan doživljavale infarkt, te su mojim roditeljima rekle da me negdje upišu i oni su me upisali na gimnastiku.

Medalju si osvojila u disciplini na dvovisinskim ručama, ali u finalu si se natjecala u još dvije discipline – preskoku i vježbi na tlu. Kakva je razlika između tih disciplina? Koja od njih je najzahtjevnija?

Na preskoku se zaletavamo po stazi do daske s koje se odražavamo do konja, te se s njega odbijamo, radimo salta u zraku i doskačemo na strunjaču. Zaletavamo se dva puta, dobivamo dvije ocjene te je konačna ocjena prosjek tih dviju ocjena. Na parteru radimo vježbu koja se sastoji od pirueta i skokova u špage, koreografije i najatraktivnijeg, a to su dijagonale u kojima radimo salta. Dvovisinske ruče sastoje se od jedne niže i jedne više pritke. Mislim da su one najzahtjevnije sprave od svih četiri jer trebamo imati puno snage i energije kako bismo se prebacivale s jedne na drugu pritku.

Disciplina: dvovisinske ruče – srebrna medalja

Kako usklađuješ školske obveze s treninzima? Imaš li vremena za druženje s prijateljima?

Tijekom školske godine u tjednu većinu puta stignem napraviti samo zadaću, a vikendom učim za ispite i odgovaranja. S prijateljima se družim tijekom vikenda, ako nemam puno školskih obaveza, i preko praznika.

Opiši nam kako izgleda jedan tvoj prosječni dan!

Moj dan je isplaniran u minutu i svaki je skoro isti. Ujutro sam u školi od 7:30 do 13:30, nakon škole se žurim na trening koji počinje u 14:00 te sam u dvorani do 18:00. Dolazim doma otprilike u 19:00. Otuširam se, napišem zadaću i idem spavati što ranije kako bih bila odmorna za idući dan.

Disciplina: vježba na tlu

Susrećeš li se s tremom prije natjecanja? Imaš li možda kakav ritual kojeg napraviš prije nego kreneš pred suce?

Na svakom je natjecanju prisutna mala trema, ali sam već sigurna u svoje izvedbe tako da pokušavam samo uživati u natjecanju i pokazati ono što znam. Prije nego što krenem pred suce smirim se, udahnem, zanemarim sve oko sebe i zamislim da sam na treningu.

Imaš li planove za budućnost? Bi li se voljela profesionalno baviti gimnastikom?

San svakog sportaša, a tako i moj, jest da odem na Olimpijske igre. Gimnastikom se već bavim profesionalno, a dokaz je rezultat koji sam ostvarila.

Disciplina: preskok

Kada bi se mogla vratiti u prošlost, što bi poručila maloj Sari koja je tek ušla u svijet gimnastike?

Poručila bih joj da će se susresti s puno kušnji, odricanja i teških trenutaka u kojima bi najradije odustala, ali bih joj isto tako rekla da je to sve dio tog sporta, te da uvijek da sve od sebe u svakom trenutku i da će nakon sve te muke doći ovakvi rezultati.

Koji je tvoj savjet onima koji tek kreću trenirati ovaj sport ili bi ga voljeli početi trenirati?

Jedan dio savjeta sam rekla već u prošlom pitanju, a drugi je da moraju biti vrlo uporni i hrabri.

Nekoliko brzopoteznih

Da ne treniraš gimnastiku, trenirala bi: Ne znam, gimnastika je jedina ljubav na prvi pogled.

Najdraži način opuštanja nakon natjecanja: Popričati s prijateljicama i obitelji o svim doživljajima s natjecanja, pogledati neki film i dobro se naspavati.

Najdraži dio svakog natjecanja: Sređivanje za natjecanje i osjećaj nakon odrađene vježbe da sam dala sve od sebe i da sam sve super napravila.

Najgori dio svakog natjecanja: Koliko god natjecanje možda može biti loše, naučite suočavati se s time i da u životu ne može uvijek biti sve savršeno.

Mjesto gdje držiš sve medalje: Medalje držim na dva panoa u svojoj sobi na koje više ni ne stanu tako da ćemo sada smisliti neko novo mjesto.

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori