fbpx

Savka Dabčević Kučar: Političarka ispred svoga vremena

Savka Dabčević Kučar: Političarka ispred svoga vremena

Na današnji dan, 6. kolovoza, obilježava se jedanaesta obljetnica smrti Savke Dabčević-Kučar, jedne od najvažnijih hrvatskih političarki i ključnih figura Hrvatskog proljeća, pokreta iz 1971. koji je itekako značajan za smjer kojim je Jugoslavija tada krenula. Na kraju je kulminiralo njezinim raspadom i suverenom Hrvatskom.

Savka Dabčević-Kučar bila je, po mišljenju mnogih, političarka ispred svoga vremena, odlična znanstvenica koju su mnogi slušali i upijali znanje, koja je mnoge nadahnula, ali i kojoj za života nikada nisu potpuno priznate sve zasluge.

Rođena Korčulanka

Rođena je u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Otac Antun Dabčević bio je diplomirani pravnik iz Boke kotorske, potomak stare brodovlasničke obitelji. Zahvaljujući sudjelovanju u spaljivanju mađarske zastave u Zagrebu 1895. bio je osuđen i kažnjen. Kao tadašnji student, izgubio je pravo studiranja na Sveučilištu u Zagrebu, pa je školovanje završio u Beču.

Savka je rođena na Korčuli 1923. gdje joj je otac u to vrijeme bio gradski poglavar. Majka Savke Dabčević-Kučar bila je Marija Miljenka Novak koja je završila građansku školu i neko vrijeme radila kao službenica.

Savka u doba fašizma i partizanskog pokreta

U Splitu je Savka završila Žensku realnu gimnaziju u kojoj je maturirala 1941. godine, poznata kao najbolja učenica u nekoliko splitskih naraštaja. Još kao gimnazijalka pokazivala je interes za književnost, umjetnost, povijest i filozofiju. Nakon što su joj brata uhitile talijanske okupacijske vlasti, obitelj je živjela u teškim materijalnim uvjetima. Savka se uhvatila držanja instrukcija đacima kako bi pomagala svojoj obitelji.

Još u gimnazijim je danima, po njenim memoarima, podržavala lijeve pokrete koji su se u to vrijeme jedini suprotstavljali fašizmu i nacizmu. Međutim, partizanskom se pokretu priključila tek nakon kapitulacije Italije 1943., a samo nekoliko dana nakon toga zamalo je i stradala na Braču nakon što su se ustaše iskrcale na otok. Živu glavu spasila je skrivajući se u kući jedne mještanke.

Savka nakon Drugog svjetskog rata

Do kraja Drugog svjetskog rata Savka je bila jedna od voditeljica izbjegličkog logora u El Shattu. Čim se potkraj 1945. vratila u Jugoslaviju, upisala je ekonomiju u Zagrebu. Dvije je godine provela na školovanju u Lenjingradu na Financijsko-ekonomskom fakultetu naučivši ruski jezik, jedan od pet jezika koje je tečno govorila.

Nakon Rezolucije Informbiroa i raskida odnosa Jugoslavije sa SSSR-om 1948. godine, Savka se vratila u Zagreb. Tamo je i diplomirala ekonomiju 1949. godine te se zaposlila na fakultetu kao asistentica na kolegiju Politička ekonomija. Od 1951. godine bila je udana za diplomiranog inženjera rudarstva Antu Kučara s kojim je u braku dobila dvije kćeri.

Savkino političko djelovanje u Jugoslaviji

Još življe bilo je njezino političko djelovanje, a najplodnije razdoblje bilo je od 1967. do 1971. To je razdoblje za postalo jedno od najznačajnijih etapa u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Savka je članica Sveučilišnog komiteta, kao i Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Saveza komunista Jugoslavije.

Godine 1967. postala je predsjednica Izvršnog vijeća Sabora Socijalističke Republike Hrvatske čime je postala prva žena predsjednica vlade, i to ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji nego i na širim srednjoeuropskim prostorima. Još moćnija postala je dvije godine kasnije kada je postala predsjednica Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske.

Hrvatska proljećarka

Ipak, najpoznatija je kao jedna od ključnih figura Hrvatskog proljeća, heterogenog nacionalnog pokreta koji je tražio pripadajuća prava Hrvatske u Jugoslaviji. Uz Savku tu su bili i Miko Tripalo, Vlado Gotovac, Pero Pirker, Marko Veselica itd. Pokretu su se kasnije priključila i studentska udruženja.

1966. godine Tito se obračunao s tajnom policijom i iz političkog života eliminirao njezina šefa Aleksandra Rankovića, centralista i potpredsjednik Jugoslavije, što je bio okidač za slabljenje partijskog utjecaja i nadzora,  te reforme i liberalizaciju. Međutim, zahtjevi hrvatskih proljećara na kraju su izazvali bijes komunističke partije.

Kraj političke karijere

1. prosinca 1971. na partijskoj sjednici u Karađorđevu Savkina politička karijera naglo prekinuta. Ubrzo je izbačena iz Saveza komunista, ostaje i bez svih javnih funkcija. Zaposlila se u Republičkom sekretarijatu za financije gdje je radila do 1990. te je otišla u mirovinu.

Kada se proučava njezino političko djelovanje u devedesetima, stječe se dojam da se Savka Dabčević-Kučar ipak nije snašla i nije doživjela uspjeh. Tada se trebalo suprotstaviti Slobodanu Miloševiću na adekvatan način. Franjo Tuđman to je ponudio, Savka nije. U to su vrijeme na scenu stupili neki novi ljudi.

Nikada nije bila zainteresiran za bilo kakvu vrstu političke trgovine i kompromisa na štetu svojih uvjerenja. S druge strane, nikada do kraja nije prepoznavala poticaje i interese koji su ljude vodili u nekim odlukama. I zato su joj se neke stvari i dogodile kako su se dogodile. Bila je vrhunska intelektualka za kakvu u današnjoj hrvatskoj politici ne bi bilo prostora.

Savka u suvremenoj hrvatskoj povijesti

Povjesničari poput Hrvoje Klasića, autora nekoliko knjiga o Hrvatskom proljeću, ističu ju kao jednu od najzanimljivih osoba suvremene hrvatske povijesti iz brojnih razloga: Kada je riječ o Savki, riječ je o cijeloj jednoj generaciji novih političara koji su označili smjenu generacija. Sredinom šezdesetih pojavljuje se generacija koja svoj kredibilitet nije bazirala na sudjelovanju u Drugom svjetskom ratu ili u nekim ilegalnim predratnim aktivnostima nego na pozornicu stižu najvećim dijelom zahvaljujući svojoj stručnosti.

Bilo je žena i prije nje u politici, ima ih i nakon nje, ali gledajući u hrvatsku politiku od Drugog svjetskog rata, Savka Dabčević-Kučar prva je visokopozicionirana žena što ni mnogim partizankama nije uspjelo. Da bi se shvatio njezin uspon treba znati da je ključna osoba u tom trenutku u Hrvatskoj bio Vladimir Bakarić koji je s jedne strane cijenio Savkinu energiju i stručnost, a s druge strane bio u stalnom sukobu s pripadnicima te partizanske generacije.

Međutim, Savka Dabčević-Kučar nikad nije zamišljala nezavisnu Hrvatsku izvan Jugoslavije, kao ni Miko Tripalo. Nikada, za razliku od mnogih hrvatskih političara, nisu dovodili u pitanje Titov autoritet i njegovu ulogu u Jugoslaviji. Može se govoriti o liberalizmu, ali oko jugoslavenskog okvira nasuprot neovisnosti, Tita i političkog monopola komunističke partije nije bilo spora, htjeli su samo redefiniranje odnosa.

IZVORI:

  • Večernji list
  • HRT Vijesti
  • FOTO: Wiki

Marta Čagalj

Studentica sociologije koja se u slobodno vrijeme bavi pisanjem i čitanjem na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *