Sestra Lujza (Zorka) Kozinović: Skladateljica koja je obogatila noviju hrvatsku crkvenu glazbu

Sestra Lujza (Zorka) Kozinović: Skladateljica koja je obogatila noviju hrvatsku crkvenu glazbu

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Sestra Lujza Kozinović bila je redovnica, skladateljica, dirigentica, pijanistica, orguljašica i muzikologinja te pedagoginja. Mnoge njene skladbe postale su dijelom hrvatskoga crkvenoglazbenoga repertoara te se rado i često izvode. Njena ostavština čuva se u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu, dok njoj u čast u Žepi djeluje vokalna skupina Sestra Lujza Kozinović.

Sestra Lujza svoj je ovozemaljski život posvetila pomaganju, učenju, notama i ljudima. Zato izdvojite malo vremena i pročitajte o Lujzinom tragu u povijesti.

Glasovir, orgulje, solo pjevanje i Družba sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga

Lujza Kozinović rođena je 1897. godine u mjesto Slimeni kraj Travnika. Pohađala je građansku školu u Travniku gdje je i počela učiti glasovir u Vilibalde Špoljar. Travnik napušta 1914. godine kada dolazi u Zagreb, kako bi nastavila školovanje. Dvije godine poslije stupa u Družbu sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.

Kod Franje Dugana st. učila je orgulje i kompoziciju, koje je diplomirala na Muzičkoj akademiji (orgulje 1922. godine, a kompoziciju 1923. godine). Kod Nade Eder-Bertić učila je solo pjevanje koje je diplomirala 1924. godine. Završivši studij radila je kao nastavnica i glazbena pedagoginja u Družbinim školama u Banja Luci od 1924. do 1926. godine, zatim u Sarajevu od 1926. do 1936. godine i u Novoj Gradišci od 1936. do 1939. godine.

Nakon Nove Gradiške ponovno dolazi u Zagreb gdje je predavala glazbenu teoriju, pjevanje i glasovir u Družbinoj gimnaziji do 1941. godine, a nakon toga u Ženskoj učiteljskoj školi do 1946. godine, kada postaje dio Dijecezanskoga odbora za crkvenu glazbu Zagrebačke nadbiskupije.

Pedagoginja, skladateljica i dirigentica

Lujza je svoje znanje uspješno prenosila crkvenim i školskim zborovima kojima je ravnala. Tako je s njima uspješno nastupala u Hrvatskom glazbenom zavodu, Hrvatskom narodnom kazalištu, franjevačkom kazalištu na Kaptolu i u Radničkom domu.

Osim dirigiranja, Lujza je skladala i pisala. Napisala je priručnik za pjevanje školskih zborova Metoda Tonika-Do (1941.), dok je skladala većinom crkvenu glazbu, točnije 15 misa, 47 moteta, pet himana (Tantum ergo), pet litanija, tri psalma, 48 crkvenih popijevka, Biblijske pjesme, kantatu Pohvale Isusu i Mariji za troglasni ženski zbor i harmonij (1957). Godine 1941. povodom jubileja Trinaest stoljeća pokrštenja Hrvata napisala je scensku glazbu Trinaest vjekova za zbor, orgulje i orkestar prema tekstu Inviolate Kozinović te gudački kvartet u f-molu i tri orguljska korala.

S. LUJZA KOZINOVIĆ : PJESMARICA ZA PUČKE ŠKOLE , ZAGREB 1944.
foto: njuskalo.hr

Posebno se ističu njene skladbe za ženske zborne sastave, primjerice mise, među kojima su najpoznatije Misa u čast sv. Ignacija (1929.), Misa C-dur (1944.) i Misa Jubilaris (1946.), Psalam 68 – Epilog (1923.) i dvije Ave Marije. Osim navedenih među najznačajnije njene skladbe ubrajaju se i Staroslavenska misa u čast sv. Ćirila i Metoda za mješoviti zbor i orgulje (1938.), moteti Justus ut palma florebit, Jubilate Deo, O Jesu mi dulcissime i Surrexit Pastor bonus za mješoviti zbor.

Lujza je istraživala napjeve narodnog crkvenog pjevanja, pa se neke njene skladbe temelje na njima, poput Mise za pokojne, iz 1937. godine, prema izvornom narodnom dvoglasju u Gorskom kotaru i Božićne misa, iz 1945. godine, po motivima pučkih božićnih popijevka.  Navedimo da je i skladala za djecu na stihove Mire Preisler te uglazbljivala neke pjesme Milana Pavelića.

Njene skladbe dio su crkvenoglazbenog repertoara

Te skladbe tiskane su samostalno i pojedinačno u glazbenom prilogu časopisa Sv. Cecilija i u pjesmaricama Hrvatski crkveni kantualHrvatska pjesmaricaJaglaci. Hrvatski umjetnici hrvatskoj mladežiHrvatska pjeva i sviraPjevajte Gospodu pjesmu novuRadost svijetu svom, Pjev otkupljenih i Slavimo Boga.

Bila je izaslanica Staroslavenske akademije za koju je zapisivala napjeve staroslavenskoga (glagoljaškoga) bogoslužja i pučkih crkvenih pjesama u Kraljevici, Crikvenici, Selcu, Novom Vinodolskom i na Krku. Izdala je i zbirke obradba za ženski zbor Rukovjet pobožnih narodnih pjesama i Pobožne narodne pjesme.

Lujzin trag u povijesti

Pred kraj života sestra Lujza imala je problema s vidom. Unatoč tome, radila je sa studenticama glazbe i skladala, diktirajući svoje skladbe mlađim sestrama. Preminula je 1975. godine u Zagrebu, a njena ostavština čuva se u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu.

Njena najveća ostavština su njene skladbe, koje se često izvode i kojima je obogatila noviju hrvatsku crkvenu glazbu.

Njoj u čast u Žepi djeluje vokalna skupina Sestra Lujza Kozinović.

Izvori


Ivona Ajanović-Malinar i Joško Barić, Lujza (Zorka) Kozinović, Hrvatski biografski leksikon online, 2009., pristup 26.05.2021.

Vladimir Lončarević, Sestra Lujza Kozinović Bogato glazbeno stvaralaštvo, Glas koncila, 9. svibnja 2018., pristup 26.05.2021.

Naslovna foto: pixabay.com

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori