Sidonija i Kornelija (Nelly) Geiger: Majka i kći umjetničkih duša
This is a man’s world, this is a man’s world. But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.
Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World
O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.
U novom Ženskom tragu u povijesti donosimo biografije Sidonije i Kornelije Geiger. Sidonija je bila pijanistica i glazbena pedagoginja te majka Kornelije, oblikovateljice tekstila. Ove dvije umjetničke duše dio su naše glazbene, tekstilne i umjetničke povijesti, stoga odvojite malo vremena i čitajte o njihovom životu i djelu.
Varaždin → Beč
Sidonija Geiger (rođena Altstädter) rodila se 1874. godine u Varaždinu. Ondje je završila Višu djevojačku školu i učila svirati glasovir kod profesora Ivana Ernesta Christopha i Vjekoslava Rosenberga Ružića.
Muzičke študije svršila je u Beču u glazbenoj školi Kaiser te nakon što je položila državni ispit za učiteljicu klavira, nastavila je nauke kod prof. Juliusa Epsteina i G. Talewicza.
Sv. Cecilija, br. 2, godište 21, 1.3.1927., str 70.
Pijanistica i profesorica glasovira
Nakon školovanja u Beču, 1908. godine Sidonija dolazi u Zagreb, gdje se zapošljava kao profesorica glasovira u Glazbenoj školi Hrvatskog glazbenog zavoda. Nakon toga radila je kao profesorica glasovira na Muzičkoj akademiji, sve do umirovljena 1940. godine.
Od povratka u Zagreb pa sve do 1930. godine, odradila je brojne solističke koncerte te je bila glasovirska pratiteljica i članica više komornih sastava. Primjerice, u glasovirskom triju i kvintetu s Vàclavom Humlom, Zlatkom Balokovićem, Josipom Novakom i Umbertom Fabbrijem.
Sidonija je u svojoj umjetničkoj karijeri podučavala mnoge poznate koncertne i komorne pijanistice, poput Sofije Deželić, Elvire Marsić, Eleonore Čalogović.
Vrijeme Drugog svjetskog rata
Kao Židovki, Sidoniji vrijeme Drugog svjetskog rata nije bilo naklonjeno. Dok je osnovana NDH zatražila je, za sebe i svoju kći Korneliju, molbu za priznavanjem arijskih prava. Uz pomoć prijatelja, simulirala je psihičko oboljenje, zbog čega je smještena u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče.
Ipak, nesretan kraj zadesio ju je 1944. godine, o kojem postoji nekoliko verzija. Prema prvoj stradala je u jednoj od posljednjih deportacija Židova u rujnu 1944. godine, kada su ustaše odveli 106 bolesnika Psihijatrijske bolnice i strijeljali ih u Stupniku ili Rakovu Potoku. Prema drugoj verziji moguće je da je deportirana u logor Dachau i tamo nastradala, a postoji mogućnost i da je život skončala u logoru Jasenovac.
Ivanec → Zagreb → Beč, Berlin
Sidonijina kći Kornelija rođena je 1896. godine u Ivancu. U Zagrebu je 1914. godine završila Obrtnu školu, nakon koje je studirala slikarstvo na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt.
Svoja znanja usavršavala je školovanjem u Beču i Berlinu, točnije u umjetničkim školama u Beču usavršavala je oblikovanje tekstila, od 1916. do 1918. godine, a u Berlinu je 1932. godine izučavala bojenje tkanina štrcanjem.
Nagrađivana oblikovateljica tekstila
Kornelija je dvadesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu vodila privatnu umjetničko-obrtnu školu. Njezin rad karakterizira oblikovanje uzorka za čipke i tkanine te odjeću i modni pribor u duhu arts décoa te uzorci koje odlikuje geometrijska stilizacija, narodni ornamenti i koloristički kontrasti. Nešto kasnije, pojavljuju se kompozicije s naznakom organskog modernizma s težištem na fakturi i posebnim načinima bojenja tkanine.
Svoju prvu izložbu, koja je nosila naziv Omladinski slet, organizirala je u vlastitom stanu 1921. godine, a njen atelijer visoke mode imena Stil nalazilo se na adresi Gundulićeva 5 u Zagrebu.
Sudjelovala je na brojnim izložbama, a izdvajamo sudjelovanje na Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu 1925. i 1939. godine, gdje je Kornelija za svoje radove dobila počasne nagrade. Također, njezini nacrti za čipke dobitnici su nekoliko nagrada na specijaliziranim međunarodnim natječajima u Českoj i Njemačkoj. Tu su i sudjelovanja na izložbi društva Djelo 1927. godine u Zagrebu, na II. izložbi ULUH-a 1947. godine i na Zagrebačkom trijenalu 1955. godine.
Vrijeme Drugog svjetskog rata, za razliku od svoje majke, uspjela je preživjeti skrivaujći se u jednoj zagrebačkoj bolnici. Preminula je 1983. godine u Zagrebu, a njezini nacrti i skice čuvaju se u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Sidonijin i Kornelijin trag u povijesti
Sidoniju i Korneliju Geiger pamtit ćemo kao dvije umjetničke duše.
Jednu kao pijanisticu koja je obogatila rad Hrvatskog glazbenog zavoda i Muzičke akademije te kao mentoricu drugih pijanista i pijanistica.
Drugu kao vrsnu i nagrađivanu dizajnericu tekstila, koja je prateći svjetske trendove i usavršavanjem zanata pridonijela razvoju dizajna na našim prostorima.
Izvori
- Jasna Galjer, “Kornelija Geiger: skica jednog zaboravljanog portreta”, Život umjetnosti, 56-57, 1995.
- Sv. Cecilija, br. 2, godište 21, 1.3.1927., str 70.
- Naslovna foto: Pixabay.com
