fbpx

Silvija Dogan i Maja Rivić: Valna blizina u Garaži Kamba

Silvija Dogan i Maja Rivić: Valna blizina u Garaži Kamba

petak, 19. lipnja, Garaža Kamba pretvara se u malu pozornicu za istraživanje tijela i glasa, prostora i vremena, fizičkog s emotivnim i kognitivnim. Performans Valna blizina izvest će Maja Rivić i Silvija Dogan – umjetnice koje djeluju između plesa i performansa, vokala i dizajna.

Iz potrebe za povjerenjem, razumijevanjem, suosjećanjem, spajanjem, utjehom, otkrivanjem, prihvaćanjem i sličnim čežnjama ljudskoga duha, dvije se umjetnice konfrontiraju, isprepliću, zbližavaju, udaljavaju, premeću i kopaju po svim zamislivim dualnostima. Eksperimentiraju s vlastitom krhkošću i snagom, predajući ih onoj drugoj, istražujući granice duha i tijela u trenutku koji je sada, koji je nezaobilazan i neodgodiv.

Izložba je zakazana za 19. lipnja s početkom u 20 sati u Garaži Kamba, odnosno u haustoru Ilice 37, dok sama izvedba kreće u 21 sat. Više informacija potražite na FB eventu.

Glas – apstrahirano mjesto susreta tijela i duha

Zvuk odlazi u naše slušanje te donosi zvučni događaj u moje tijelo, nastanjujući ga. Zvuk može imati snažno prisustvo jer provaljuje u nas, razdire površinu, izravno prekoračuje granice.

B. LaBelle

Kroz performans se istražuje kapacitet intimnosti odnosa, potencijal povjerenja i razumijevanja kroz glas i tijelo. Tijelo je naš dom, glas je dio tijela, tijelo proizvodi glas, glas je tijelo, glas proizlazi iz tijela, glas ga nadilazi, produžuje ga prostorno i vremenski. Glas je apstrahirano mjesto susreta tijela i duha, sjećanja na prošlost i vizije budućnosti. Dualnost tijela i glasa čestično-valne je prirode, u kojoj čestica kreira val života, i omogućava prostor i vrijeme zarona, spoznaje i poleta.

Glas, kao jedan od najpolivalentnijih agenata ljudske materijalno-duhovne zbilje, istovremeno je čvrst, labilan, stvaratelj, prevoditelj, trag, medij, istina. Iz potrebe za povjerenjem, razumijevanjem, suosjećanjem, spajanjem, utjehom, otkrivanjem, prihvaćanjem i sličnim čežnjama ljudskoga duha, dvije se umjetnice konfrontiraju, isprepliću, zbližavaju, udaljavaju, premeću i kopaju po svim zamislivim dualnostima.

FOTO: Leo Vidmar

Eksperimentiraju s vlastitom krhkošću i snagom, predajući ih onoj drugoj, istražujući granice duha i tijela u trenutku koji je sada, koji je nezaobilazan i neodgodiv. Interpersonalna intimnost uzrok je i posljedica širokog spektra intenziteta osjećanja i poimanja sebe, drugog i njihovog neraskidivnog zajedništva.

Fizikalni prostor u kojem se nalazimo preklapa se s našim psihološkim prostorom, naš emotivni prostor s kognitivnim prostorom drugoga. Vrijeme, kao neki obrazac promjene u prostoru, relativno je, rastezljivo i intimno. Pokušavaju se ispitati poveznice i granice različitih prostora pomoću pokreta tijela i glasa u vremenu.

Potencijal izvedbe leži u intenziviranju doživljaja sadašnjeg

Čovjek posjeduje uvjerenje o svom kontinuitetu, on ne dvoji da je riječ o istom sebi, trenutak prije posljednjeg. On u ovom smislu predstavlja arhetipski problem sadašnjeg trenutka te sam utjelovljuje prostor-vrijeme koje ga je iznjedrilo. Sve što čovjek misli i čini omogućeno je prostor-vremenom, ono je temelj i pozadina svega, a koje se nastoji iznijeti na površinu života. Istraživanje izvode tijela i glasovi, koji u svojim performativnim značajkama i metaforičkim kapacitetima utjelovljuju samu prirodu odnosa prostora i vremena.

Sveukupni potencijal izvedbe leži u intenziviranju doživljaja sadašnjeg zajedničkog trenutka, kultiviranju slobode i razumijevanja sebe i Svijeta oko sebe te postizanju punine životnog iskustva.

Silvija Dogan

Silvija Dogan (1987., HR) je plesačica, performerica i fotografkinja. Završava studij komunikologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu, glazbenu školu Zlatka Balokovića, smjer glasovir, i četverogodišnji tečaj glume studija Kubus u Zagrebu. Istražuje pokret i glas kontinuirano kroz lab s Irenom Tomažin, Anne-Marie Blink, Ang Gey Pin, Angelom Rawlings i ostalima. Surađuje kao koautorica i izvođačica na projektima sa Sandrom Anais, Hugom Leonardom Silvom, Svenom Bahatom, Robertom Clarkom, Brunom Isakovićem i Robertom Milevoj. 

Maja Rivić

Maja Rivić (1982., HR) diplomirala je na Grafičkom fakultetu u Zagrebu, te se kao freelancer bavi grafičkim dizajnom. Na londonskom Sveučilištu Middlesex završila je jazz i suvremeno pjevanje/aranžiranje, a trenutno je studentica diplomskog studija iz Novih medija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Aktivno djeluje kao vokalistica u jazz orkestru Mimika, free impro kvartetu MILK, kolektivu Živa Voda, Maja Rivić Septet-u, te surađuje s Jazz Orkestrom HRT-a, i Darkom Rundekom. Surađivala je s Loupom Abramovicijem i Tomažom Gromom. Sudjelovala je u performansu Obetavno: Last/Dance Loupa Abramovicija (Via Negativa) i Tomaža Groma (Zavod Sploh), te u kolektivnim performansima Drea Hočevara.

Rad Garaže Kamba podržan je od strane Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *