fbpx

Slavin Balen: Kontinuiran rad i vježbanje koji će trajati možda i zauvijek

Slavin Balen: Kontinuiran rad i vježbanje koji će trajati možda i zauvijek

Legendarni DJ Radija 101, otac hrvatskog hip-hopa, dobitnik nagrada Večernjeg lista Večernjakova Ruža za najbolju radijsku emisiju Rock antologija za 2017. te dobitnik i prve nagrade za životno djelo za razvoj krucijalnog glazbenog žanra; Rap glazbe – sve je to Slavin Balen.

Nisam namjeravao postati otac hrvatskog hip-hopa. Slučajno se to dogodilo, rekli ste u jednom od intervjua. Prvu ploču San Remo Festival 1961. dobili ste sa samo pet godina i tu je negdje počeo rasti interes za glazbu. Vaš brat Ranko, jedan od osnivača Grupe 220, svakako je jedna od ključnih osoba u cijelom procesu, budući da je u to vrijeme odlučio početi svirati bubnjeve. Pamtite li neke anegdote iz tog razdoblja? Kakav je bio stav Vaših roditelja prema glazbi kojom ste se Vi i brat tada počeli baviti?

Prije nego što je moj brat postao članom Grupe 220, svirao je u još dva manje poznata VIS-a (akronim za vokalno instrumentalni sastav). Dok sam ja bio učenik osnovne škole, on je već bio poznati glazbenik (bubnjar) i student pravnih znanosti. Roditelji nisu obraćali preveliku pažnju na njegovu aktivnost i moj hobi. Naravno, meni su kupovali gramofonske ploče i prve uređaje za reprodukciju sve dok nisam u srednjoj školi i sam počeo zarađivati. Osnovao sam udrugu ljubitelja gramofonskih ploča preko koje sam primao mnogobrojne primjerke iz stranih fan klubova. Osobno sam prisustvovao probama Grupe 220 i na neki način bio svjedokom njihovog znanja koje je neminovno vodilo ogromnoj popularnosti, ne samo u Hrvatskoj.

Kako je brat Ranko bio vrstan bubnjar, osjetio sam da nema smisla vježbati i učiti bubnjeve, možebitno bi bili jednog dana konkurencija jedan drugom.

Privukle su me udaraljke, posebice konga bubnjevi i timbales bubnjevi, dok je poticaj za ljubav prema tom zvuku bio nastup grupe Santana na čuvenom Woodstock festivalu 1969. godine.

Ni danas ne znam zašto, no bio sam od prvog trena osupnut sviranjem Santanine ritam sekcije (koja će kasnije biti proglašena jednom od najboljih, ako ne i najboljom, u glazbenom rock svijetu). Dolazio sam u doticaj s raznim žanrovima glazbe, od šlagerske, preko pop glazbe do rock’n’roll-a te eksperimentalne koja se javlja u Njemačkoj krajem 60-ih. Kolekcija ploča je varirala, mnogo toga me više nije zanimalo dok su se pojavljivali novi žanrovi poput čvrstog funka i psychodelic funk Tamla Motown škole.

Koji je najbolji savjet koji Vam je u životu dao Vaš stariji brat?

Glede savjeta, on je jednostavan, a ja ga dalje prenosim kako mladim glazbenicima tako i DJ-ima a glasi: kontinuiran rad i vježba(nje) koji će trajati možda i zauvijek. Rad implicira i slušanje glazbe.

Podmornica gig

Sa samo deset godina imali ste zavidnu kolekciju ploča i drugih nosača zvukova, a kako ste kroz godine dobivali razne albume organizirajući koncerte i festivale, Vaša kolekcija je sigurno među većima, ako ne i najvećima na ovim prostorima. O kojem se broju približno radi? 

Nebitna je brojka nosača zvuka, siguran sam da ih ima većih i bogatijih. Mnogih gramofonskih ploča sam se na neki način riješio da bi njihovo mjesto zauzele druge, u tom trenutku za mene zanimljivije, odnosno CD-ovi. Također, treba imati na umu da je tržišna vrijednost CD-ova pala u zadnjih desetak godina. Ono što je vrijedno je kolekcija maxi-singlova (odnosno 12-inch u engleskoj terminologiji), ponajviše house, Latin Freestyle, hip-house i rap glazbe. Brojka se kreće oko 7000 gramofonskih ploča i CD-ova u omjeru 50/50.

Slavin drži omot maxi single Afrika Bambaataa

Također su vrijedni autorizirani primjerci nosača zvuka kojih imam oko 300, 4/5 od te brojke su strani izvođači. Prvi potpis je iz 1976. (blues gitarist John Mayall se potpisao prilikom gostovanja u Zagrebu) dok je zadnji ali ne i posljednji, Lea Klaića iz grupe She Loves Pablo na njihovom LP-u.

U radijskom poslu kao voditelj i urednik autorskih emisija još ste od 1983. godine. i prvi ste DJ s ovih prostora koji je emisije posvetio rapu i hip hopu i svojim glazbenim odabirima odgajao generacije. Jednom ste prilikom izjavili kako Vam je jedan od najdražim emisija na kojoj ste radili Electro Funk Premijera sredinom osamdesetih. Zašto baš ta?

Electro Funk Premijera je definitivno bila prva emisija s novim elektroničkim zvukom osamdesetih interpoliranim u dance i rap skladbe. Premijerna emisija je bila 31.7.1984. na Radiju 101. Imam do danas najmanje 13 različitih programa na dvije radio postaje: Dona-Muzički Vlak, Electro Funk Premijera, RapAttack, This Is Acid, Afro Music, Black Saturday, Subotnik, In The Mix, DMC Mix, Rock antologija…

Pretpostavljam da su Afro Music i acid house također bile prve takve specijalizirane na ovim prostorima, a obje su bile aktivne prije Domovinskog rata.

Kvalitetna i nekvalitetna glazba često je u doticaju s modom i pomodnošću. Današnji hitovi su kvalitetno napravljeni. Prijašnji hitovi su većinom isto kvalitetno napravljeni, rekli steMožete li tu tvrdnju, za naše čitatelje, objasniti na konkretnom primjeru?

Današnja produkcija je kvantitativno veća nego ona prije posvemašnje digitalizacije. Digitalna obrada zvuka ima svoje velike prednosti dok konkurencija tržišta daje šansu svim uratcima. Možebitno su nekad bili pristutni kvaliteniji vokali jer danas se audio obradom može postići tako nešto bez da autor ima kvalitetan glas. Naravno, jednostavnije je kod onih koji imaju školovane glasove i višak sluha.

FOTO: Mislav Petek

Rekli ste kako biste otišli iz Hrvatske da ste mladi čovjek na početku svoje karijere. Da danas počinjete svoju priču, mislite li da bi s vremenom mogli biti na mjestu na kojem ste sada? Što je to što nas toliko danas koči i što biste rekli mladima koji su ipak odlučili ostati?

Nažalost je kupovna moć našeg društva minorna u odnosu na neka druga tržišta, posebice englesko i američko. Shodno tome su i naknade za autore u većini slučaja osjetno niže nego u drugim, bogatijim, sredinama. Kvalitetni DJ-i su na ovim prostorima plaćeni manje od 10% u odnosu na slavnije kolege.

Slavin za pultom Radija 101

Zato i jest moj savjet mladima i mlađim umjetnicima, posebice DJ-ima da glazbenu sreću, ali i zasluženu nagradu potraže negdje drugdje, ne nužno na zapadnoeuropskom tržištu. Japansko, korejsko i rusko tržište je također financijski zanimljivije i izdašnije od ovdašnjeg.

Slavin i Tony Martin (ex Black Sabbath)

Od brojnih nagrada i postignuća koje ste kroz život postigli, koja Vam je ipak najviše značila?

Slavin na dodjeli nagrade Ambasador

Najdraža mi je nagrada za životno djelo za promidžbu hip-hop kulture i rap glazbe koju mi je dodijelio portal Hip-Hop Unity. To je bila njihova prva nagrada za životno djelo i time mi je i najdraža. Dobitnik sam druge dodijeljene nagrade Ambasador za prezentaciju elektroničke glazbe, za najbolju radijsku emisiju Rock antologija Večernjakova Ruža 2017. godine te sam nominiran za najboljeg radijskog voditelja za 2019. godine.

Slavin, Cule i Toxic na dodjeli nagrade Ambasador

Jedna od brojnih anegdota koja nam je upala u oko svakako je i ta da Vam je Debbie Harry potpisala singl Heart Of Glass u Zagrebu 1999. Petnaest godina poslije, Vaša joj je Snježana donijela na Špancirfest taj isti singl na koji se potpisala na suprotnu stranu izjavivši da je to jedinstveni slučaj u karijeri. Biste li podijelili s nama još neke anegdote? 

Susret i intervju Debbie Harry i Snježane je zaista bio neobičan. Debbie Harry je rekla da joj se nikad nije dogodilo da potpiše neku gramofonsku ploču na obje strane i to u razmaku od 15 godina (Zagreb 1999. i Varaždin 2014). Debbie i Chris su od Snježane dobili autentični poklon koji ih je jako obradovao. Snježana ima na stotine pronađenih djetelina s četiri lista, plastificira i numerira ih te pokloni poznatim pjevačima i bendovima.

 Čuveni članovi ZZ Top su se malo naljutili kad sam im priznao da više ne posjedujem jedan od njihovih prvih singl hitova Francene jer mi ju je netko ukrao (kako sam to mogao dozvoliti!).

Poznati DJ electro funka iz Kalifornije, DJ The Egyptian Lover, u Zagrebu mi je dao autogram na svoje prvo izdanje prvog maxi-singla i to ne samo meni, već na identično izdanje i kolegi Igoru Grgiću. Začuđeno je ustvrdio da ni on sam nema prvo izdanje (first release) tog hita Egypt, Egypt a da bi u jednom dalekom i malom Zagrebu naletio na čak dva primjerka.

Članovi Led Zeppelin, Jimmy Page i Robert Plant, tek nakon duljeg nagovaranja pristali su dati autogram na dvije male gramofonske ploče; Heartbreaker i Black Dog, talijanska izdanja. Razlog je što su te ploče bile tzv. legalni bootleg; one su legalno objavljene u Italiji iako Led Zeppelin nisu dali privolu.

 James Brown mi je osobno, uz autogram, napisao I feel good (jednu od njegovih poznatih rečenica/uzvika iz tekstova pjesama) da bi neposredno nakon toga, nažalost, preminuo.

Nile Rodgers, karizmatični producent i gitarist grupe Chic, toliko je bio skroman i nezamjetan da ga uopće nisam prepoznao kad sam bio u njegovom društvu.

David Morales, DJ sa najviše objavljenih obrada u povijesti dance i pop glazbe (evidentirano je više od 500 mikseva, remikseva, obrada, intervencija, participacija itd) nacrtao mi je unikatni grafit na omotu jedne svoje ploče.

Slavin i David Morales na Radiju 101

Ice-T, reper i glumac, dao mi je autogram na zabranjeno izdanje CD-a Body Count Cop Killer koje je zbog eksplicitnog teksta bilo u prodaji manje od tjedan dana.

No, meni jedna od najdražih anegdota vezana je za pokojnog Raula Rekowa, udaraljkaša grupe Santana. Kad je bend bio u Zagrebu 1998., upoznao sam se s njim. Njemu je bilo zaista drago jer, kako je rekao, svi hoće razgovarati i slikati se s Carlosom Santanom dok na ostale iz sastava uopće ne obraćaju pažnju. Uglavnom, mi smo se lijepo družili a on me je pozvao da na probi prije nastupa u Zagrebu zajedno nešto i odsviramo. Uz mnoge CD-ove koje sam mu dao na potpis, priložio sam i kožu od jednog konga bubnja na čijoj se poleđini Raul Rekow potpisao, uz posvetu. Rekao mi je da mu je to bilo prvi put da na takvo mjesto stavi svoj autogram. 


Nekoliko brzopoteznih pitanja

Album koji je obilježio početak vaše karijere

Postoji nekoliko albuma koji su promijenili moje shvaćanje glazbe i usmjerili više emocija prema određenom žanru:

  • Deep PurpleIn Rock (nevjerojatna ploča zvukom različita od pop/rock ploča koje sam do tada znao i/ili slušao).
  • Santana – Santana (prvi album koji me uvodi u udaraljkaški svijet latin rocka).
  • Amon Düül I – Amon Düül I (nekonvencionalni, apstraktni zvuk potpuno različit od bilo čega te 1969. godine a ujedno početak njemačkog kraut rock pravca).
  • The TemptationsPapa Was A Rolling Stone (pjesma je prvijenac psychodelic funka 70-ih). 
  • Tangerine Dream – trilogija albuma Phaedra, Rubycon, Stratosfear (new age ambijentalna elektronika).
  • Jean-Michel JarreOxygeneEquinoxe (new age ambijentalna elektronika) 

Album koji ste preslušali više od deset puta u životu

Albumi koji su mi služili za uživanje i vježbanje sviranja pa samim time sam i preslušao stotine puta su Santana (prva tri albuma), Barrabas Barrabas, Titanic, grupa Srce …

Pjesma koja Vam se trenutno vrti u glavi

Doslovno na stotine pjesama mi se vrte i sviraju u glavi, u brzopoteznoj izmjeni žanrova, od rocka i rock antologije do clubbing dance pjesama, koje koristim u izradi mikseva za emisije. Također sam u toku s recentnim ostvarenjima svjetske pop produkcije. 

Trenutno sam oduševljen kvalitetom, produkcijom i izvedbom hita Douha (Mali, Mali) britanskog DJ dua Disclosure u suradnji s afričkom glazbenicom Fatoumata Diawarom. Već para dana mi svira u glavi.

Sve fotografije ustupio Slavin Balen

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *