fbpx

Sonja Švec Španjol: Banalnost je prevladala i pritom istisnula kulturu i umjetnost iz medija

Sonja Švec Španjol: Banalnost je prevladala i pritom istisnula kulturu i umjetnost iz medija

Sonja Švec Španjol diplomirana je povjesničarka umjetnosti i slovakistkinja, diplomirana muzeologinja, te kustosica i urednica internetskog portala o umjetnosti PerceiveArt, namijenjenog praćenju likovnih događanja u Hrvatskoj. Sa svestranom Sonjom razgovarali smo o slobodi pisanja, zastupljenosti kulture u hrvatskim medijima, planovima za budućnost, a donosimo i ocjenu koju bi dala radu Ministarstva kulture i medija.

Prije nego što ste odlučili pokrenuti vlastiti portal PerceiveArt, pisali ste za novine poput art magazina Kontura i list Vijenac. Je li sloboda pisanja stvarno prisutna kada se radi o vlastitom portalu? Kako, uz sve ostale poslove, usklađujete i vođenje jednog ovakvog portala i koje su njegove specifičnosti po kojima se izdvaja iz mase drugih portala?

Da, sloboda je doista prisutna, jer sam za Konturu i Vijenac morala pisati o temama i izložbama koje su nam zadali urednici, a naši osobni prijedlozi su rijetko bili prihvaćeni. Kada sam pokrenula PerceiveArt mogla sam doslovce od temelja definirati pravac i karakter portala kakav sam htjela.

Cilj mi je bio pokrenuti jedinstveni portal koji će biti namijenjen isključivo likovnoj umjetnosti i na kojem bih mogla pisati o kvalitetnim i zanimljivim projektima, izložbama i umjetnicima koji možda nisu imali prilike biti predstavljeni u medijima, jer žive u manjim mjestima i gradovima ili je jednostavno riječ o introvertiranim osobama koje se ne žele nametati, a stvaraju nevjerojatna djela.

Isto tako, htjela sam progovoriti o problemima u struci s kojima se svi mi susrećemo, a nitko se ne usudi javno o njima pisati.

S vremenom je PerceiveArt postao portfolio mog osobnog rada, ali i mreža odnosno platforma likovnih umjetnika iz Hrvatske i regije, mjesto gdje doista možete otkriti puno odličnih umjetnika na koje možda niste naišli u mainstream medijima. Tijekom godina su mi se javili kolege iz nekoliko muzeja i galerija i rekli kako im je PerceiveArt jedna od glavnih referenci gdje su našli umjetnike za buduće suradnje. Time je moj osnovni cilj promocije kvalitetne umjetnosti i umjetnika ostvaren.

Postavljanje izložbe Sketchbook Station u galeriji La Cisterna, Mošćenička Draga

A što se tiče usklađivanja i koordinacije svih poslova, moram priznati da je uz pozamašni opseg poslova koje obavljam, dobra organizacija zaista nužna da bi sve funkcioniralo i bilo realizirano na vrijeme. Evo, primjerice, sad s početkom jesenske sezone imam četiri do pet izložbi mjesečno, pišem jednom tjedno tekst za PerceiveArt, jednom tjedno koordiniram i sudjelujem na druženjima umjetnika okupljenih na platformi Art ćakula koja je oformljena u vrijeme pandemije, uskoro počinjemo s novom sezonom emisije KolibriS koju također snimamo jednom tjedno i još organiziram Privrednikovu likovnu koloniju koja će se održati na Plitvicama u rujnu.  

U razdoblju karantene shvatili smo važnost kulture u svakodnevnom životu. To je razdoblje također iznjedrilo i brojne online kulturne projekte. Po Vašem mišljenju, hoće li kultura u Hrvata biti spremna dočekati se na noge ako se dogodi ponovni, jesenski val, koronavirusa?

Mislim da će kultura i radnici u kulturi izdržati apsolutno sve. Već smo naučili s izuzetno malim financijskim sredstvima, koja se izdvajaju na godišnjoj bazi iz državnog proračuna za kulturno-umjetničke projekte, napraviti čuda tj. doslovce iz ničega stvoriti nešto posebno. Isto tako, prvi smo se našli na udaru kada je na proljeće sve stalo i kada su sva kulturna događanja bila otkazana i zabranjena. Unatoč tome, upravo su umjetnici – glazbenici, glumci, književnici i likovni umjetnici bili ti koji su umjetničke sadržaje prenijeli u online svijet i realizirali niz odličnih projekata.

Skromne financije za kulturu su zbog pandemije i dodatno u Zagrebu zbog potresa ponovno bile srezane, no mi i dalje djelujemo i smišljamo načine kako da realiziramo planirane projekte.

Mislim da je upravo pandemija pokazala koliko bi život bez glazbe, filma, knjiga i izložbi bio besmislen i siromašan. Nadam se da će i šira javnost to napokon početi cijeniti.

Jednom ste prilikom rekli kako biste jako teško, kao nezavisna kustosica, došli do posla bez interneta. Pa – za one koji još uvijek ne znaju što to znači biti nezavisni kustos – možete li nam opisati što to točno znači i kako ste do posla dolazili na samom početku svoje karijere? 

Sami počeci sežu još u vrijeme dodatnog studija Muzeologije kada je profesor Nikola Albaneže pitao nekolicinu studenata i studentica, uključujući i mene, koji smo se iskazali pisanjem seminarskih radova, jesmo li zainteresirani za pisanje članaka za Konturu, što smo objeručke prihvatili. Nakon Konture je došao angažman za Vijenac, a potom i prvi angažmani za pisanje predgovora izložbi.

Na izložbi Edit Glavurtić u Domu kulture Nova Gradiška

Termin nezavisne kustosice podrazumijeva da nisam stalno zaposlena u ustanovi u kulturi već sam članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika te u pravilu radim istovremeno na više projekata i izložbi.

Moj posao obuhvaća širok dijapazon djelovanja – od pisanja i osmišljavanja projekata za samostalne i grupne izložbe, preko posjeta ateljeima umjetnika, pa sve do izbora radova za izložbu, istraživanja materije, pisanja predgovora, promocije izložbe, likovnog postava izložbe i govora na otvorenju izložbe. Ujedno sam članica nekoliko umjetničkih savjeta galerija što uključuje žiriranje godišnjih programa, organiziram i vodim likovne kolonije, aukcije i izložbe humanitarnog karaktera, savjetujem umjetnike, pogotovo mlade autore oko pisanja prijava za natječaje i predstavljanje svog rada u javnosti.

Godine 2018. ste u jednom intervjuu ocijenili rad Ministarstva kulture izrazio negativnim. Kakva je Vaša ocjena dvije godine kasnije, u jeku globalne pandemije?

Nažalost, moja ocjena je još gora. Dodjela financijskih sredstava je posve nelogična i nije u skladu s ostvarenim rezultatima ustanova i pojedinaca, već se stječe dojam da se financije dijele po principu favoriziranja. Ako tražite obrazloženje za izostanak financiranja Ministarstvo kulture ga nije dužno dati, a ne postoji sustav bodovanja ili kvalitativne evaluacije prijavljenih projekata po kojem bi svaki prijavitelj mogao jasno vidjeti zašto je dobio ili nije dobio financije za prijavljeni program ili projekt.

Otvorenje izložbe Lene Kramarić u Domu Marina Držića u Dubrovniku

Iz razgovora sa širim krugom kolega i umjetnika stekla sam dojam kako Ministarstvo kulture uopće nije briga za vlastiti resor kojim upravlja, komunikacija Ministarstva kulture s umjetnicima i ustanovama je nepostojeća ili izuzetno loša i neučinkovita, a po pitanju rada na Nacrtu novog Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti i poticanju umjetničkog stvaralaštva zaposlenici Ministarstva kulture pokazali su koliko uopće ne razumiju i ne poznaju sektor kojim upravljaju i kako im nije u interesu djelovati za dobrobit i poboljšanje pozicije umjetnika u Hrvatskoj.

U vrijeme pandemije koronavirusa iznova se pokazalo da Ministarstvo kulture uopće ne poznaje sektor kojim upravlja. Dok su poslodavci dobili potporu u iznosu od 4.000 kn za zaposlene, Ministarstvo kulture je umjetnike podijelilo u dva financijska razreda – oni koji su zarađivali manje dobili su nižu potporu, a oni koji su uspjeli zaraditi više dobili su 4.000kn.

Zašto su jedino umjetnici bili diskriminirani po financijskoj osnovi? Naša struka je jedna od rijetkih koja ne funkcionira po principu stalne plaće i prihoda, već često radimo na višegodišnjim projektima (snimanje filma, pisanje knjige, monografije, rad na retrospektivnoj izložbi…) i suludo je bazirati raspodjelu potpora prema obrascu godišnje zarade.

Veza umjetnika i medija. 

Nažalost, naše medije je preplavilo žutilo, senzacionalizam i katastrofične vijesti. Pritom je gotovo nestalo istraživačko novinarstvo. Sve se bazira na broju klikova, a kvaliteta sadržaja je posve nebitna. Nitko ne piše o znanstvenim postignućima i otkrićima, o ljudima koji se bave humanitarnim radom, o stvarima koje su vrijedne pažnje i priznanja.

Banalnost je prevladala i pritom istisnula kulturu i umjetnost iz medija. Čast izuzecima poput Vašeg portala i emisijama o kulturi i umjetnosti koje još opstaju na nacionalnoj i lokalnim televizijama, ali činjenica jest da je prije u nacionalnim medijima bilo puno više prostora za prezentaciju, praćenje i kritičke osvrte na sve vidove umjetnosti – recenzije knjiga, kazališnih predstava, filmova, izložbi … sve je to polako iščeznulo, a i ako se poprati neki događaj, to obično bude onaj koji ulaže najviše novaca u PR i marketing, a ne onaj koji je najkvalitetniji, pa se jedna te ista izložba najavi u pet nacionalnih medija, a svi ostali projekti i događanja prođu ispod radara.

Otvorenje retrospektive Nika Titanika u Muzeju Mimara. FOTO: Zoran Pero Radaković

Emisiju KolibriS pokrenuli ste kako biste predstavili kvalitetne umjetnike i projekte, ali i obradili ključne probleme s kojima se susreću svi koji djeluju u ovom području. Tko je sve uključen u projekt i kako biste ocijenili prvu sezonu emisije?

Inicijator ove ideje je Igor Vuk koji je ujedno i tehnička podrška tj. produkcija i realizacija. Javio mi se s prijedlogom da pokrenemo emisiju koja bi bila posvećena isključivo kulturi i umjetnosti. Ukazao mi je povjerenje da kreiram sadržaj i odabirem goste i vrlo lako smo se oko svega dogovorili i krenuli s maksimalnim entuzijazmom i predanošću u lansiranje emisije. Svakako ne smijem zaboraviti i akademsku umjetnicu Mateju Rusak koja nam je osmislila vizualni identitet emisije i time stavila točku na “i” ovog projekta.

Logo emisije – autorica vizualnog identiteta Mateja Rusak

S obzirom da smo emisiju pokrenuli sredinom lipnja i to u periodu kada su ljudi nakon dva mjeseca izolacije bili u mogućnosti otputovati na ljetovanje, ostali smo ugodno iznenađeni gledanošću emisije, kao i izuzetno pozitivnim povratnim komentarima. Apsolutno svi su pohvalili sadržaj što nam je bila potvrda da su ljudi željni kvalitetnih sadržaja iz područja kulture i umjetnosti.

Snimili smo četiri emisije u kojima smo ugostili umjetnike različitih generacija i vrsta izričaja kao i jednog galerista koji je dao uvid u stanje na hrvatskoj umjetničkoj sceni iz drugog aspekta. Ta emisija je bila jako gledana. Osim pohvala, bilo je manjih kritika na tehničke nedostatke, no ljudi moraju biti svjesni da mi sve ovo radimo volonterski i da smo uložili vlastito vrijeme, trud i znanje, a Igor i opremu te da radimo s time s čime raspolažemo.

Cilj nam je naravno napredovati i poboljšati nedostatke, ali za taj tehnički dio bi nam odlično došao neki sponzor – altruist spreman uložiti u kvalitetan umjetnički sadržaj pa ako ima netko takav neka nam se slobodno javi 🙂

Kroz 15 dana počinje i snimanje druge sezone emisije. Što ste ustanovili kada ste povukli crtu nakon prve sezone? Koliko će se toga promijeniti u drugoj sezoni i što sve možemo očekivati? 

Ustanovili smo da smo kreirali jedinstven sadržaj kakvog ranije nije bilo u Hrvatskoj. Naime, danas postoje različiti youtuberi i podcasteri, ali oni su većinom orijentirani na sport, politiku i ekonomiju, no nitko se nije dosada posvetio području koje mi obrađujemo. Također smo otkrili da postoji publika željna takvih sadržaja, posebice ona kategorija ljudi koji su već umorni od banalnih i trivijalnih vijesti i sadržaja.

U drugoj sezoni će se dosta toga promijeniti u smislu tehničkih poboljšanja. Naime, našli smo stalni prostor za snimanje što će i nama i gostima uvelike olakšati dogovore, susrete i snimanja. Isto tako Igor je nabavio bolje mikrofone, ubacit ćemo još neke tehničke detalje u same snimke, a ja ću svakako nastojati ugostiti i umjetnike i kolege ne samo iz Zagreba već iz cijele Hrvatske, jer nam je cilj decentralizirati likovnu umjetnost i prezentirati kvalitetne autore iz cijele zemlje. Iako je naglasak na likovnim umjetnicima, u planu nam je ugostiti i umjetnike iz drugih područja poput kazališta, filma i glazbe. Planovi su stavljeni na papir, volja i želja su tu i uskoro krećemo!

Pet brzopoteznih za kraj: 

Posljednja izložba koju ste posjetili: odvela sam mamu na izložbu Marka Zubaka u Gradskoj galeriji Crikvenica

Posljednja izložba koju ste postavili: Retrospektivna izložba Nika Titanika u Galeriji Pet kula u Motovunu

Iduća izložba na koju planirate otići:  Izložba “Preispitivanja” Ive Čukelj, Luke Paceka i Marinksy

Posljednja vijest iz kulture koju ste pročitali: intervju likovne umjetnice Nicol Načinović za list Oslobođenje

Iduća izložba koju planirate postaviti: Grupnu izložbu “Sinestezija” u Galeriji ULUPUH

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *