Spiritus: Sve znanosti su važne i svaka ima nešto za ponuditi pojedincu, koji onda postane dovoljno lud da misli da može promijeniti svijet

Spiritus: Sve znanosti su važne i svaka ima nešto za ponuditi pojedincu, koji onda postane dovoljno lud da misli da može promijeniti svijet

Jeste li već čuli za Spiritus? Ako niste, na pravom ste mjestu – sad ćemo vam objasniti! Spiritus je mobilna aplikacija za digitalno memoriranje u kojoj možete putem fotografije i priče pohraniti sjećanje na svoje najmilije, a iza nje stoje ambiciozni mladi dečki: Dino Jerković, Filip Šoljić i Marko Šoljić. Oni su nedavno odnijeli i pobjedu na natjecanju LUMEN development, najvećem studentskom natjecanju u programiranju i razvoju aplikacija, koje se odvija u organizaciji udruge eSTUDENT. O čemu se točno radi, kako aplikacija uopće funkcionira te što bi prema Dini i Filipu trebalo promijeniti u hrvatskom školstvu pročitajte u nastavku.

Osmislili ste veoma zanimljivu i kreativnu mobilnu aplikaciju te se vidi kako vam programiranje očito „ide od ruke“. Pa kako ste onda uopće završili na fakultetima koji se bave humanističkim znanostima?

Dino: Moja motivacija je bila ta što sam prije nekoliko godina htio biti pisac. Zato sam odlučio upisati filozofiju, kako bih upoznao sebe i sociologiju, kako bih upoznao druge. Kasnije su me razni studentski projekti odveli u smjeru proaktivnosti i poduzetništva, a IT je bio sektor koji je nudio najviše prilika za inovacijama.

Filip: Kada sam upisivao studij povijesti i filozofije nisam znao ništa o programiranju, a povijest i filozofija bila su područja koja su me najviše interesirala i vidio sam se kako se profesionalno ostvarujem u neka od ta dva područja. Međutim, na drugoj godini filozofije došao je novi profesor iz Logike, dr.sc. Sandro Skansi, koji je prije toga radio kao programer i njegov pristup akademskoj filozofiji, odnosno kolegiju Logike jako mi se svidio. Naime, njegovo viđenje je kako vam filozofija možda neće pružiti sigurno radno mjesto, u smislu određene pozicije nakon završetka fakulteta, ali će vam dati izvrsne alate koje možete utilizirati kako bi sami sebe osposobili za čitavu plejadu vrlo traženih poslova danas. Jedan takav posao je i programiranje, a profesor Skansi je nas par studenata koji smo pokazali interes u svoje slobodno vrijeme učio osnovama programiranja i umjetne inteligencije, gdje sam se ja „navukao“ na programiranje i započeo svoj put koji traje i danas.

Izvor: Dino Jerković

U uvodu smo naveli kako ste pobjedu na natjecanju odnijeli zahvaljujući aplikaciji Spiritus koja svojim korisnicima omogućuje kreiranje digitalnih uspomena u vidu fotografija, videozapisa i napisanih životnih priča. Što ova aplikacija znači za vas osobno? Koja je njena glavna ideja? Mislite li da bi njenom pojavom stari fotografski albumi i priče koje se prenose s koljena na koljeno mogli izgubiti čar?

Dino: Glavna ideja je rješavanje glavnog problema, a to je da je 99% ljudi koje je ikada živjelo zaboravljeno, kao da nikada nije postojalo. Mi smatramo da netko ne treba biti povijesna ličnost ili imati Wikipedia stranicu kako bi ostavio trag iza sebe. Vjerujemo da svaka osoba ima inspirativnu priču vrijednu pričanja, a ako mi dođemo do te priče potrudit ćemo se da ta uspomena u digitalnom obliku ostane vječna. Što se tiče gubljenja značenja obiteljskih albuma, mislim da to neće biti slučaj. Albumi i slični fizički predmeti uvijek će imati posebnu sentimentalnu vrijednost, ali je često problem da albumi dolaze samo sa slikama, ne i sa popratnim tekstom. Te priče se već nakon dvije generacije izgube, a slike onda izgube na vrijednosti. Također, kroz Spiritus svatko će moći urediti uspomenu na svoju dragu osobu na način da drugi mogu vidjeti zašto je ta osoba vrijedna sjećanja.

Filip: Kao mlađeg uvijek su me zanimale priče o mojim precima, djedovima, bakama, rođacima  ali ne činjenice o njihovom životu koje se mogu pronaći u matičnim knjigama, već priče o njihovom svakodnevnom životu, njihovim odnosima s drugim ljudima, anegdotama pa čak i aspiracijama i neostvarenim snovima. Ali osim par priča koje su ostale u sjećanju mojih baka i djedova, jako malo zapravo znam o ljudima koji su došli prije mene i životima koje su živjeli. Upravo to aplikacija Spiritus želi riješiti, da ljudi i njihove priče ne padnu u zaborav, već da u digitalnom obliku žive vječno. Mislim kako stari fotografski albumi i priče koje se prenose sa koljena na koljeno neće izgubit čar, već će u kombinaciji sa Spiritusom biti  još sigurniji način čuvanja naših uspomena na dragocjene ljude i trenutke, kada je zaborav u pitanju.

Izvor: https://www.spiritus.app/

Sredinom lipnja planirate lansirati prvu verziju aplikacije, no samo za Android korisnike, a krajem godine u planu je i ulazak na tržišta koja se služe engleskim jezikom, te ste fokus odlučili staviti na američko. Zašto baš američko tržište? Planirate li u budućnosti lansirati verziju i za Apple korisnike? Tko je uopće ciljana publika?

Dino: Postoje tri razloga zašto američko tržište:

  1. SAD je i dalje centar IT inovacija.
  2. Imaju digitalno najpismenije stanovništvo koje je ujedno najsklonije prihvatiti nove tehnologije na brz način.
  3. Do kraja godine tragat ćemo za investicijom kako bi uspjeli proširiti Spiritus na globalno tržište, a u SAD-u se nalazi daleko najveći broj investitora koji su spremni uložiti u potencijalno brzorastuće startup-e.

Apsolutno planiramo razviti aplikaciju i za iOS uređaje. Cilj je imati pripremljenu potpunu funkcionalnost do rujna, a do tada planiramo imati riješenu i web aplikaciju za one koji ne vole imati instalirane aplikacije na mobitelu. Ipak, mobilna aplikacija će imati dosta sjajnih funkcionalnosti koje web app neće imati. Ciljana skupina su nam pojedinci koji njeguju čvrste obiteljske i prijateljske odnose. Oni koji vole kreirati i čuvati uspomene na svoje voljene. Vjerujemo da će oni biti onaj dio korisnika koji će pisati priče. S druge strane, oni koji vole čitati vješto napisane i inspirativne kratke životne priče imat će što čitati na našoj aplikaciji.

Kako je tekao sam proces nastajanja aplikacije? Je li teško raditi u timu u kojem su dvoje sudionika braća? Je li bilo svađa, nesuglasica, „pojedenih“ živaca?

Dino: Početkom godine došli smo na ideju za aplikacije i prijavili se za LUMEN Development, a već u trećem mjesecu našu ideju je prepoznao investicijski fond FIL Rouge koji je investirao u nas da imamo dovoljno sredstava da kroz ovu godinu razvijemo ideju. U svibnju smo napravili prvu verziju aplikacije i testirali ju na korisnicima, a trenutno modifciramo app na temelju prvih povratnih informacija. Proces aplikacije je poprilično zahtijevan jer unutar sebe ima nekoliko stavki koje moraju harmonično funkcionirati.

Recimo poslovna priča, tehnička izvedba aplikacije i dizajn, ako jedna od tih stavki ne funkcionira, onda cijeli projekt ne može zaživjeti. Mogu ponosno reći da smo već sada pojačali tim sa genijalnim mladim stručnjacima u području programiranja i dizajna pa nam je priča samim time još ozbiljnija. Uskoro ćemo otkriti i njihova imena 🙂 A što se tiče svađa, mislim da ih gotovo uopće nije bilo. Razvoj nam ide prirodnim putem i svi znaju što trebaju činiti. Iako smo mladi, već imamo dosta utakmica u nogama što se tiče razvoja projekta. Svako od nas već ima višegodišnje iskustvo rada u izradi aplikacija pa je cijeli proces nešto mirniji.

Filip: Iako zvuči kao floskula, stvarno imamo super ekipu, svi smo strastveni oko poslova koje radimo i oko aplikacije koju stvaramo, tako da je stvarno gušt raditi u takvom stimulirajućem okruženju, jer osim što radim na vrhunskom projektu, svaki dan napredujem kao programer. A bilo koje svađe ili trzavice rješavamo boksačkim sparingom u garaži, to je izvrstan način rješavanja stresa i uspostavljanja autoriteta nad mlađim bratom i našim CEO-om Dinom (ha ha ha).

U članku za portal srednja.hr naveli ste kako već duži niz godina unutar studentske scene postoji neki tihi oblik animoziteta FER-ovaca spram studenata FFZG-a. Prema Vašem mišljenju, što je tomu razlog? Mislite li da bi na fakultetima trebala postojati mogućnost, primjerice, izbornog kolegija na kojem bi studenti humanističkih znanosti mogli naučiti nešto o STEM-području, a studenti tehničkih znanosti nešto o humanističkom području?

Dino: Po meni, dosta tu krivice može ići prema načinu rada na brojnim kolegijima unutar FFZG-a. Često studenti unutar kolegijskih projekata ne rade moderne, izazovne i primjenjive stvari pa često završe bez posebno izraženih vještina. FER je jedan od najproaktivnijih, modernijih i primjenjivijih fakulteta u RH pa se zato često stvori priča da oni „puno rade“, a naši studenti i ne baš. Nadamo se da smo pobjedom na LUMEN-u ipak malo podigli rejting da se kroz društveno humanističke fakultete ipak može napraviti sjajne, inovativne i primjenjive projekte. Također, da ćemo ovime i motivirati brojne druge kolege s našeg faksa da se ohrabre u izazove koji nisu nužno vezani uz program fakulteta. Što se tiče mogućnosti upisivanja međusobnih predmeta, ja sam već duži niz godina za to. Prije par godina čak sam htio pokrenuti inicijativu da postoji projektni kolegij na sveučilišnoj razini unutar kojeg bi bilo mjesta za birani broj studenata s raznih fakulteta, a cilj bi bio spojiti random studente u jedan tim i cijeli semestar s njima raditi na razvoju inovativnih projekata iz nule. Zamislite da tako unutar tima spojite vrhunske studente akademije, sociologije, ekonomije, FER-a, FESB-a i PMF-a, da im date mentorsku podršku i vrijeme da unutar par mjeseci izmisle nešto svoje. I tako napravite recimo 10 timova po semestru. Mislim da bi se tako mogla stvoriti čuda i da je u tome budućnost.

Filip: Mislim da je ta podjela kao takva kriva i jako štetna. Ako išta, naš uspjeh dokazuje da i ne-STEM može sudjelovati u izgradnji visokotehnološke budućnosti. Svakako smo za što bolju suradnju, ali prije svega mislimo da su te podijele umjetne i dugoročno štetne, jer se ne može znati koje konkretno mikro znanje ili stanje uma će biti glavna stvar kod budućeg Rimca ili Elona Muska. Sve znanosti su važne i svaka ima nešto za ponuditi pojedincu, koji onda postane dovoljno lud da misli da može promijeniti svijet. A kako je Steve Jobs rekao, „(samo) oni koji su dovoljno ludi da misle da mogu promijeniti svijet su oni koji ga na kraju i promjene“.

Dino, Vi pohađate Filozofski fakultet u Zagrebu, dok Filip studira na Fakultet hrvatskih studija. Kada biste mogli, što biste promijenili na Vašim fakultetima? Pripremaju li Vas oni dovoljno za budućnost ili studenti moraju biti veoma svestrani, ako sa svojim budućim zanimanjem žele uspjeti?

Dino: Osobno bih promijenio dosta toga 😂 Mislim da nije problem u količini osoba koje se prima, nego o načinu na koji se brine za tu količinu studenata. Smatram da je trenutno naš fakultet izuzetno posvećen teoriji, ali bez realnih izazova za samog studenta. Većinom su ostavljeni da se sami snađu. U jednu ruku to je dobro jer daje slobodu, ali u drugu ruku trebamo biti svjesni da je neke izvanredne pojedince potrebno samo malo pogurnuti da zasjaje svoj potencijal. Trenutno mislim da na faksu ima rijetkih primjera gdje se profesori iskreno trude napraviti izazove za svoje studente gdje bi mogli postati bolji i kvalitetniji. Mislim čak da to nije specifični problem za naš faks, već za veliku većinu sveučilišta, a čini mi se da trenutno nema neke političke hrabrosti da se tu unese reforma. Ipak, važno je naglasiti da je svatko autor svog uspjeha. Nitko ne može kriviti faks ili nešto slično ako je trenutno nezadovoljan svojom situacijom. Potrebno je biti proaktivan, biti hrabar nešto pokušati i ustrajan. Kad tad, taj trud će se nagraditi.

Filip: Obrazovanje ima „rok trajanja“ minimalno 40 godina i stavljanje prevelikog fokusa za konkretna fragmentarna znanja koja danas trebaju, a sutra će biti već istrošena, umjesto razvijanja kreativnosti i big picture je po meni krivo. Takva znanja dobro obrazovani pojedinci moraju sami steći jer fakultet po meni ne služi za razvoj „struke“ poput nekog šegrtovanja, nego širine znanja i metodologije istraživanja. Po meni to je najveća prednost i najveća snaga humanističkog obrazovanja koja najjednostavnije rečeno vas „uči kako učiti“. Da mogu nešto promijeniti rado bih da se olakša upisivanje kolegija i studijskih kombinacija na raznim fakultetima, tipa dvopredmetni studij filozofije i matematike. Što se tiče zadnjeg pitanja, nitko ne zna što budućnost nosi, pa mi je teško reći je li me fakultet dobro za nju pripremio. Trenutno se osjećam sposobno i spreman sam se prihvatiti svega sto mi život donese – tako da je to valjda „da“, ali ću vam sa sigurnošću to moći reći za 40 godina kada budem u mirovini.

Za kraj, spomenimo da nudite i posao u svom timu. Traže se kreativni pisci koji bi pomagali pri pisanju priča onim korisnicima koji nisu osobito vješti u pisanju. Možda Vas budući zaposlenici upravo čitaju pa im ovim putem možete poručiti što im sve nudite, ako se odluče okušati sreću u ovom poslu.

Dino: Da, da. Vjerujemo da većina osoba danas nisu najvještiji pisci, a želimo da Spiritus bude prepun dobro napisanih priča. Time će se i korisnici češće vraćati na našu platformu kako bi se mogli inspirirati raznim pričama. Kako bi to postigli, trenutno zapošljavamo veći broj pisaca koji će pomoći korisnicima oko sastavljanja priča. To je ujedno još jedan idealni posao za primjerice studente društveno-humanističkog usmjerenja, ali i za sve one koje vole pisati (i čitati) u svoje slobodno vrijeme. Posao je honorarnog karaktera pa su nam studenti zasad idealni kandidati.
Od završetka natjecanja naš tim je bogatiji za tri člana: Mateo Stjepanović i Marin Grbić pojačali su naš programerski tim, a Petar Zeman na sjajan način vodi naš dizajn. Pozivam sve da naš daljnji razvoj prati na web stranici: http://spiritus.app.

Nekoliko brzopoteznih

  • Najdraže mjesto u Zagrebu:

    Dino: Moj stan.
    Marko: Šetalište na Štrosu.
    Filip: Nemam mjesto, gdje god sam sa ljudima koje volim, imam najdraži osjećaj, lokacija mi nije toliko bitna.
  • Kad ne programiram i ne učim za fakultet bavim se:

Dino: Pisanjem, vježbanjem i smišljanjem novih ideja.
Marko: Druženje s prijateljima i obitelji.
Filip: Spašavanjem veze i prijateljstva s ljudima koje volim, a premalo ih vidim zbog brojnih obaveza (šala). Volim trenirat, pročitat dobru knjigu i pogledat dobar film ili seriju.

  • Prvo sjećanje koje bih stavio u Spiritus je:

Dino: „Andrija Čordaš“. Poslušajte pjesmu Najboljih hrvatskih tamburaša o njemu. On je bio jedna od inspiracija za nastanak ideje.
Marko: Ne bih o tome. Vidjet ćete na Spiritusu.
Filip: Na svoje preminule djedove i baku i Tina Ujevića, obožavam njega i njegov rad tako da bi mu bar na taj način htio odati počast.

  • Plan za ljeto mi je:

Dino: Raditi na razvoju app-a i pokušati se odmoriti.
Marko: Završavanje Spiritusa kombinirano s ljetovanjem.
Filip: Raditi na aplikaciji, položiti preostale ispite, a ostatak vremena provesti sa dragim ljudima i upoznati pokoje nove, zanimljive.

FOTO: Dino Jerković

Marina Pauletić

Studentica Filozofskog fakulteta u Rijeci, buduća prevoditeljica. Uz pisanje i čitanje velika ljubav su joj učenje stranih jezika te istraživanje i posjećivanje novih mjesta.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori