fbpx

Stjepan Bajić: Poezija mi je način života, najljepši oblik komunikacije i srednji prst svemu onom što ne valja

Stjepan Bajić: Poezija mi je način života, najljepši oblik komunikacije i srednji prst svemu onom što ne valja

Na Dan hrvatske knjige predstavljamo Stjepana Bajića, mladog hrvatskog pjesnika i pokretača stranice Društvo živih pjesnika koja okuplja više od 13.000 zaljubljenika u poeziju.

Stjepan za sebe kaže da je tvrdoglavi jarac, razmaženi jedinac i student povijesti koji ne da da ga se zove Stipe ili Štef, ali možete ga zvati Šef ili Baja.

Živim u Travnom, u Mamutici i zapravo sam običan dečko s kvarta koji voli pjevati pod tušem, igrati košarku, smišljati spačke, šetati psa Alberta (po Camusu) i čitati knjige.

Nemoj me tužiti travnjanskim štemerima, ali navijam i za Dinamo i Hajduk. Kao i Arsena, srce me uvijek vuče dolje prema jugu, Dalmaciji, ljutoj Zagori, Drnišu, Promini, Siveriću, kako i ne bi kada pumpa morlačku krv zbog koje pobjeđujem na košarci travnjanske štemere

Hrvatska mlada lirika 2 – slika hrvatskog društva

U nakladi Društva hrvatskih književnika prije više od pet godina, izdao je zbirku Hrvatska mlada lirika 2. Iako danas pamti samo sretna iskustva, kaže da bi sigurno neke stvari napravio drugačije. Prema Stjepanu, glavni problem mladih autora nenačitana je mladost, taj dvosjekli mač neobuzdane snage, ali i nedostatka iskustva – i što je još važnije – kontakata.

Ništa drugo nije problem i nema mjesta izlikama. Tržište, a pogotovo ono književno jednostavno nema milosti. Sad kad vrtim film, evo iskreno, nemam pojma kako sam uopće uspio progurati Liriku 2 – bilo je sreće, a sigurno je pripomogla i moja upornost, to jest dosadljivost kada treba nešto ostvariti.

Hrvatska mlada lirika 2 okupila je dvanaest mladih pjesnika, čije su pjesme zastupljene u zbirci. Kriteriji prema kojem je Stjepan birao pjesme za svoju zbirku bili su mladost i kvaliteta.

Dok je mladost neosporna, o kvaliteti odabranih autora danas bi se itekako moglo govoriti. Kako sam i sam bio zastupljen, dobro znam o čemu govorim – svaki put kad vidim te svoje stare pjesme, umrem od srama!

A gdje je tih dvanaest pjesnika danas?

Od ostalih liričara neki su se prodali silama kapitalizma i zaboravili poeziju, neki nemam pojma gdje su, neki su se pak pomodarski i suviše jeftino prodali silama suvremene hrvatske književne laži, neki su postali nesnosni cinici tragično nesvjesni svog talenta, a neki strpljivo nastavljaju pjesnički rad na tekstu i sebi na margini društva. Neću nikoga imenovati, neka se sami prepoznaju, pametni su oni.

Mada je primjetno da nije nešto presretan, Stjepan ipak smatra da je zbirka bila i ostala uspjeh te da je odoljela vremenu. Po uzoru na originalnu iz 1914. godine, HML 2 nije zamišljena kao antologija, niti kao zbir najboljih, već bi ju bilo najbolje čitati kao vrijedan dokument vremena te kao sliku u malom hrvatskog društva, sa svim svojim dosezima i provincijskim manama.

Društvo živih pjesnika – i to njih 13.000!

Društvo živih pjesnika – Stjepanova je Facebook stranica koja broji više od 13.000 članova, a ima oslonac u pjesmi Pobratimstvo lica u svemiru. Svojim je projektom dokazali da nije sam, ima i drugih kao što je on.

PJESME BEZ REDA (500)Stjepan BajićPJESMA BEZ REDALjudi, dosta mi je, dosta poezije!Dobra je ona, no od nje muka…

Objavljuje Društvo živih PjesnikaSrijeda, 7. kolovoza 2019.

Bez lažne skromnosti, Stjepan se nadao okupljanju velikog broja ljudi. Ipak, iz dana u dan vodeći i uređujući Društvo često je znao uzimati zdravo za gotovo sve što je postigao, a dabome nije baš lako danas popularizirati poeziju!

Nadam se da ću s istim žarom nastaviti jer poezija je meni sve – i način života, i najljepši oblik komunikacije, i srednji prst svemu onom što ne valja!

Revolucionar našeg vremena zapravo ne postoji

Prošle je godine osvojio nagradu Zdravko Pucak za mlade pjesnike koju dodjeljuje Grad Karlovac, za zbirku Revolucionar. Zbirka počinje naslovnom pjesmom Revolucionar, a ona pak počinje usklikom Ma kakav revolucionar!

Iako mu je to bolno reći, Stjepan tvrdi da revolucionar našeg vremena zapravo ne postoji! On je sprdnja. Solidarnost, jednakost, hrabrost, pravda, znanje, poezija, itd. – pojmovi su na respiratoru povijesti. Kad bi slučajno i postojao Revolucionar, isprdali bi se s njim dežurni cinici.

Sprdam se s njim i ja, ali u nadi da će ga netko poželjeti obraniti. Možda namjerno pretjerujem da barem nekoga trgnem, ali prepredeno nas ubijaju i svakako nam nema spasa! A možda sam upravo ja taj koji je spreman dati život za revoluciju – ili ti?

Kao nikad u povijesti, mladi su dosadniji od svojih roditelja

Kao budući povjesničar, Stjepan bi mogao dosta toga reći u prilog naše današnjosti.

Primjerice: nismo više gladni, dapače, buckasti smo! Ne dijelimo sanitarni čvor s dvadeset drugih obitelji! Imamo na pladnju svecato znanje ovoga svijeta! Zdravi smo i imamo sreću da nas tamani korona, a ne tuberkuloza! I tako dalje. Pa opet… nešto mi opako fali u ovom našem dobu, koje nas zasigurno ne vodi u dobrom smjeru. Nekoliko paradoksalnih znakova pogotovo opominje.

Kao nikad u povijesti, mladi su dosadniji od svojih roditelja. Potiče se specijalizacija, to jest fah idiotarija, a zaboravlja ideal renesansnog uma. Visoka kultura kao industrija. Politička korektnost kao definitivna pobjeda konzervativnog uma. Optimizam na svakom koraku, a mrači se oko nas sve više. I naravno, taj prokleti neoliberalizam, koji će prije propasti negoli pomoći običnom čovjeku. Proklet bio!

“Ja ću izgorjeti kao trava ljetom u Zagori”

Kada bi morao sebe opisati kroz stih, brzo je zaključio da bi to bio stih: Ja ću izgorjeti kao trava ljetom u Zagori.

Iako bi nakon gornjeg stiha teško bilo govoriti o nekoj svijetloj budućnosti, ipak će pokušati.

Često se Stjepan zna opravdati da nije na dugme pa bi volio barem znati gdje se to dugme nalazi – i npr. napokon završiti faks. Što se tiče poezije, s njom se, a ni s njim nikad ne zna. Možda se raspiše kao Krleža, možda zauvijek zašuti, možda postane premijer Republike Hrvatske, a možda svoju pamet proda silama kapitalizma.

Što se tiče Društva, plan je nakon Facebooka i Instagrama proširiti se i na Tik Tok, uvesti novi ciklus intervjua, ali i napokon izaći na ulicu u vidu čitanja poezije. Ipak je ljudski kontakt najvažniji, a upravo njega tako često zaboravljamo. Zato poziva sve da se jave sa svojim pjesmama, ali i idejama kako popularizirati poeziju.

Četiri naslova koja bi svatko trebao pročitati

S obzirom da je Dan hrvatske knjige, ali i da svi traže preporuke za neku literaturu, zamolili smo ovog mladog pjesnika da nam da domaću zadaću. I dao nam je četiri naslova.

  1. Karlo Štajner: 7000 dana u Sibiru

Iliti 20 godina biti zatvoren zbog čega? Ničega! Pa opet, da mu se nije dogodio Staljin, dragi Karlo vjerojatno ne bi pisao, a mi bismo izgubili jednu od najvećih knjiga hrvatskog jezika. Bez zavaravanja, užas ideologije Karla je uništio, ali unatoč svemu ostao je duhovit, vjeran svojim idealima i najvažnije – živ da bi svjedočio.

2. Ranko Marinković: Kiklop

Svaki put kad hodam centrom, sjetim se i važno se osjećam jer su tim istim ulicama hodali Melkior, Maestro, Ugo, Vivijana… Pa kako, pa oni su književni likovi? Pa tako, oni su onaj moj Zagreb koji ću zauvijek beskrajno voljeti!

3. Haruki Murakami: O čemu govorim kad govorim o trčanju

Reći ću samo da sam nakon ove knjige istrčao polumaraton! A kad prestanem toliko papati sigurno ću i maraton 🙂

4. Tin Ujević – Sabrana djela (I-XVII)

Osim antologijskih pjesama, kako spada upoznajmo Tina!

Baka i majka kao omiljeni književni kritičari

Za kraj, zanimalo nas je i tko su Stjepanovi čitatelji, ili pak čitatelj, ako se vodimo onom da je najdraža knjiga pisana samo za jednog čitatelja.

Iskreno, najdraži mi je čitatelj moja mudra baka koja se uistinu ne štedi u pohvalama. Ipak, nekad zna pretjerati i dosta mi bude njenih besramnih književnih laži punih ljubavi!

Onda se odvaži i da da o pjesmi prosudi njegova stroga majka pukovnica koja nimalo ne trpi gluposti i izmišljotine. I tako bakina najdraža pjesma završi kao epohalni fijasko pod naletom maminih strašnih kritika.

Nekad pak zna maštati da bi njegov idealan čitatelj bio Sokrat ili recimo Wittgenstein, ali onda se sa suzom u oku sjeti da već imam strogu, ali i najdražu mamu pukovnicu.

Ipak, jedan je idealan čitatelj, a to sam ja! Barem za sada – tko zna kakav ću biti kao starac. Sebično evo priznajem – s radošću čitam svoje pjesme i često im se znam vraćati. Nema toga kritičara koji bi me ljepše nahvalio od mene samog, ali i namrtvo istrančirao u slučaju neke glupave pjesme.

Zato ovim putem savjetujem svima koji pišu, neka u stilu moje bake imaju nasušnu vjeru u sebe i u neznanog čitatelja, ali i da, ako je već nemaju kod kuće, probude u sebi jednu strogu pukovnicu u potrazi za savršenstvom.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *