fbpx

Stjepan Miletić: Neizbrisiv trag u povijesti hrvatskoga kazališta

Stjepan Miletić: Neizbrisiv trag u povijesti hrvatskoga kazališta

Na današnji dan, 8. rujna 1908. godine, Stjepan Miletić, začetnik hrvatske kazališne moderne, umro je u Münchenu, a tijelo mu je preneseno i zakopano na Mirogoju 13. rujna.

Stjepan Miletić mlađi rodio se u Zagrebu 1868. godine u plemićkoj obitelji Stjepana Miletića. Od mladih dana piše kazališne i književne kritike i recenzije te kazališne komade koji su se izvodili na zagrebačkoj pozornici. Tome je potpomogao dugi boravak u Beču, gdje je doktorirao filozofiju.

Neizbrisiv trag u povijesti hrvatskoga kazališta

Za razliku od svojih suvremenika, Augusta Šenoe i Dimitrija Demetra, zaključio je da hrvatsko glumište mora gledati dalje i od Beča i Praga. Miletić se okrenuo i Parizu. Svoj program za nacionalno kazalište proglasio je već sa devetnaest godina.

Preuzevši upravu Hrvatskoga narodnoga (tada zemaljskoga) kazališta u Zagrebu, 11. veljače 1894. godine, proveo je niz administrativnih, tehničkih i umjetničkih reformi: uveo je funkciju intendanta, električnu rasvjetu, čitaće probe i mjesečnu režiju i simfonijske koncerte, fiksirao desetomjesečno trajanje kazališne sezone, organizirao gostovanja stranih ansambala i pojedinaca, modernizirao izgled kazališnih cedulja, razvio promidžbu, upotpunio dekor, kostime i tehničku opremu, financirao prevoditelje i nagrađivao pisce, organizirao balet kao samostalnu cjelinu te i obnovio je operu. U samo četiri godine mandata kao intendent ostavio je neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog kazališta.

Posljednji intendant u staroj i prvi intendant u novoj kazališnoj zgradi

Tadašnja Vlada je prihvatila Miletićev prijedlog da svečani zastor za novo kazalište izradi Vlaho BukovacPreporod hrvatske književnosti i umjetnosti, danas poznat pod imenom Hrvatski preporod.

14. listopada 1895. godine, Miletić je preselio kazalište u novu zgradu.

Oživjela nacionalna baština i nacionalno kazalište

Miletić je oživio djela iz nacionalne povijesne baštine: Novela od Stanca od Marina Držića; Dubravka od Ivana Gundulića i Pavlimir Junije Palmotića. Na pozornicu je prenio i dramske tekstove hrvatskih preporoditelja: Teuta od Dimitrije Demetra, Matija Gubec od Mirka Bogovića i Kraljević Marko Petra Preradovića. Od suvremenih hrvatskih pisaca izdvojio je Ivu Vojnovića, Milutina Cihlara Nehajeva, Antu Tresića Pavičića i Srđana Tucića.

Bogati međunarodni repertoar

Program hrvatskoga zemaljskoga kazališta obogatio je izvedbama Shakespeareovih i Molièreovih djela, mnogobrojnim klasicima europske i svjetske dramske književnosti (P. Calderón de la Barca, Euripid, C. Goldoni, J. W. Goethe, F. Schiller, Sofoklo) te ruskih autora (N. V. Gogolj, L. N. Tolstoj, A. P. Čehov) te suvremenih europskih pisaca (H. Ibsen, G. Hauptmann, E. Rostand, V. Sardou, H. Sudermann, É. Zola). Međutim, u tom je djelu kazališta program često ulazio u izvjestan rizik, budući da zagrebačka publika nerijetko pokazuje otpor velikim klasicima. Većina gledatelja je kazalište još uvijek smatrala zabavom. Takva nezainteresiranost među publikom je često prouzrokovala teške materijalne gubitke.

Na operni repertoar uvrstio je djela Ludwiga van Beethovena, Petra Iljiča Čajkovskoga, Wolfganga Amadeusa Mozarta i Bedricha Smetane, a osobito se ističu režije glazbenih djela Richarda Wagnera i praizvedba Porina Vatroslava Lisinskoga.

Osnivač prve glumačke škole u Hrvatskoj

Stjepan Miletić u povijest hrvatskoga kazališta isto ulazi kao prvi redatelj koji nikada nije bio glumac na pozornici. Međutim, radeći s glumcima, zauzimao se za uvođenje novih stilskih odrednica u glumi.

Biti hrvatski glumac u to Miletićevo doba značilo je biti u žestokoj borbi za vlastitom egzistencijom. Unatoč cjelodnevnim probama, izvedbama i radu, glumac je živio u teškim materijalnim uvjetima.

Zabrinut za mlade nade hrvatske glume, utemeljio je 1896. Hrvatsku dramatsku školu, prva kao takva u Hrvatskoj. Nažalost, djelovala je samo dvije godine.

„Neprijatelj naroda“

Zahvaljujući svom imetku, uživao je samostalnost u provođenju vlastitih modernizacijskih promjena u kazalištu te nije ovisio o državnim izdatcima. Unatoč tome, kao vizionar je često u svojim idejama ostajao sam, obasut neosnovanim optužbama i pronevjerama. Zahvaljujući tim neugodnim iskustvima, svoju memoarsku knjigu Hrvatsko glumište posvetio je junaku drame Neprijatelj naroda Henrika Ibsena, norveškoga dramatičara. Junak se zove Stockmann, čovjek koji je nakon pada svih svojih uvjerenja svoju osamljenost vidio kao jedino djelotvorno oružje u borbi s licemjerjem u društvu.

Prvi intendant Hrvatskoga narodnoga kazališta

Ukidanjem administrativno shvaćanje režije Stjepan Miletić je podignuo ulogu redatelja na umjetničku razinu. Premda kao intendant nije potpisivao svoje režije, utvrđeno je da je osobno režirao Gundulićeva, Palmotićeva, Demetrova, Preradovićeva i Vojnovićeva djela.

Najprobitniji način kazališne vladavine jest apsolutizam, monarhija i na čelu njegovu mora da stoji jedan jedini čovjek koji je i literarno naobražen i financijalno upućen, čovjek koji živi za kazalište, čovjek kojemu je ono svijet, čovjek koji je po mogućnosti umjetnik sam, čovjek koji je proučio pozornicu do posljednjeg joj kutića – koji ima veliku dušu i veliki um. Takav čovjek može da usplamti u srcih glumaca ljubav za njihovim zvanjem, a kad je to, onda će kazalište opet procvast, onda procvast mora.

Stjepan Miletić, Iz raznih novina, Zagreb.

Zahvaljujući njegovoj viziji, hrvatsko glumište se u vrlo kratkom vremenu popelo na europsku razinu. Svoju mladenačku zamisao pretvorio je u uspješnu intendanturu u zagrebačkome, ujedno tada i jedinome profesionalnom kazalištu u Hrvatskoj. Otvorio je put kazališnoj moderni i europeizaciji na našim prostorima.

Izvori:

  • HAZU (2009). Hrvatska moderna kultura od preporoda do moderne. Hrvatska i Europa, svezak IV. Zagreb: Školska knjiga.
  • Enciklopedija.hr
  • Wikipedia.hr
  • Hnk.hr

Marta Čagalj

Studentica sociologije koja se u slobodno vrijeme bavi pisanjem i čitanjem na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *