fbpx

Stota utakmica hrvatske nogometne reprezentacije u nekadašnjem glavnom gradu Hrvatske

Stota utakmica hrvatske nogometne reprezentacije u nekadašnjem glavnom gradu Hrvatske

Znate li koji je bio glavni grad Hrvatske prije Zagreba i u kojem to gradu hrvatska nogometna reprezentacija nikada nije izgubila utakmicu? Odgovor je Varaždin.

Toga 21. kolovoza 2002. godine, neposredno nakon SP-a u Japanu i Južnoj Koreji na kojem Hrvatska nije uspjela proći skupinu, a prije novog kruga kvalifikacija za sljedeće Europsko prvenstvo u Portugalu, nogometna reprezentacija trebala je odigrati svoju jubilarnu, stotu utakmicu. Tu je utakmicu odigrala u Varaždinu protiv Walesa, u sastavu koji je još uvijek uključivao neke nogometaše iz generacije iz 1998., koja je osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj – Gorana Vlaovića i Silvija Marića.

Prva utakmica s novim izbornikom

Hrvatska je utakmicu započela u sastavu: Pletikosa, Živković, Tapalović, Šimunić, Robert i Niko Kovač, Šarić, Vugrinec, Vlaović, Rapaić i Marić, a za Wales su utakmicu počeli Jones, Delaney, Barnard, Melville, Gabbidon, Pembridge, Earnshaw, Johnson, Hartson, Davies i Robinson. Bila je to i prva utakmica s novim izbornikom Ottom Barićem, a s obzirom da je utakmica još bila i jubilarna stota, očekivanja su bila velika.

Premda dosta slaba reprezentacija, Wales je ta očekivanja uništio već u 11.minuti, kada je Davies postigao pogodak i taj je rezultat ostao već dio utakmice, premda je Hrvatska bila bolja i dominirala u tom prvom poluvremenu. Hrvatska je igrala u formaciji 3-3-2-2, a kapetan na utakmici bio je Goran Vlaović, koji je prema ocjenama tadašnjih novinara bio zapravo jedan od najlošijih igrača utakmice. U poluvremenu je izbornik napravio pet izmjena, no niti to nije pomoglo da se igra reperezentacije bitno poboljša i da rezultira izjednačenjem, premda je Hrvatska imala većinu utakmice veći posjed lopte.

Pravedan neodlučen rezultat

Mladen Petrić postigao je gol za izjednačenje rezultata u 79. minuti i time spasio većih kritika novog izbornika Otta Barića, a ujedno i pridonio boljem dojmu te jubilarne utakmice od koje se ipak očekivalo da bude bolja i da reperezentacija pobijedi. Tadašnji novinski izvještaji govore da je remi na kraju i najpravedniji jer su Velšani vodili veći dio susreta, a Hrvati dominirali igrom. Velšani su igrali većinom braneći se, no pokazali su jednu zavidnu razinu borbenosti i timskog duha i vodili gotovo sedamdeset minuta susreta u Varaždinu. Po pitanju borbenosti i zalaganja vjerojatno se ništa ne može zamjeriti niti hrvatskoj reperezntaciji, a s obzirom da je većinu vremena imala i veći posjed lopte i kontrolirala igru, takav rezultat bio je i najpravedniji.

izvori:

  • sportnet.rtl.hr
  • hrnogomet.com
  • FOTO: Pixabay

Marijana Džalo

Magistra edukacije povijesti i hrvatskog, osim povijesti volim glumu i njome se amaterski bavim, čitam knjige, pišem te volim istraživati Zagreb i njegovu povijesnu i kulturnu baštinu.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *