‘Stvari koje padaju s neba’: Roman koji nas uči kako – unatoč boli i gubitku – nastaviti živjeti

‘Stvari koje padaju s neba’: Roman koji nas uči kako – unatoč boli i gubitku – nastaviti živjeti

Stvari koje padaju s neba prvi je roman finske spisateljice i dramaturginje Selje Ahave koji je nedavno na hrvatskom jeziku objavila nakladnička kuća Vuković&Runjić, u prijevodu Borisa Vidovića.

Priča je to o neodgovorenim pitanjima koja se poput riba koprcaju na rubu mora i kopna – dajući nam nadu da ćemo jednom doći do odgovora, prije nego što bude prekasno.

Roman je to koji prati tri žene. U početku upoznajemo djevojčicu Saaru, koja usprkos svojim godinama razmišlja itetkako u dubinu.

Saarinu majku Hannele jednoga običnoga dana, netom nakon što je navukla vrtlarske rukavice, ubija grumen leda koji ju je obezglavio na kućnom pragu

Saarin otac Pekka uspijeva zaštititi Saaru od slike koja će mu zauvijek ostati u glavi. Primorani su nastaviti živjeti s nesretnim događajem. Tumače ga, razmišljaju o njemu, bore se s osjećajima i nadanjima i tuguju pokušavajući pronaći smisao i nadu u svakom novom danu. Kada bih organizirala biblioterapeutsku radionicu, Stvari koje padaju s neba bila bi prva knjiga na repertoaru. Toliko je neobjašnjivih događaja koji nam na toliko različitih načina promjene živote. Toliko je različitih načina za nositi se s boli, gubitkom i prazninom koja nam ostaje na mjestu nekoga koga smo nekada voljeli. 

Saara je, u trenutku kada ostaje bez majke, desetogodišnja djevojčica. Način na koji se suočava s gubitkom majke gotovo da je nevjerojatan za djevojčicu njezine dobi. U nekim trenucima, dok njezin otac u drugoj prostoriji gotovo gubi razum tražeći odgovore, ona je potpuno smirena, a njegovo jadikovanje čak joj ide i na živce.

Kada tata nariče, glas mu dolazi duboko iz trbuha. Leđa mu se povijaju i počinje se trzati u ritmu plača. Tata plače poput malena djeteta, cure mu šmrklje i slina, a oči briše velikim, odraslim rukama poput diva. Bojim se da će tata dobiti grč ili štucavicu ili srčani udar. Odjeća će mu se razderati, šavovi popucati, tata će se raspasti. Dok on plače, usredotočena sam na promatranje tete Annu. Mislim si: Ako i teta počne urlati, eksplodirat ću. Raspast ću se od sve te jadikovke.

Selja Ahava – Stvari koje padaju s neba

Saara žudi za odgovorima kakve bi ponudio njezin omiljeni detektiv Poirot. Zamišljajući i maštajući o detektivima, zazidanim djevojkama, tajnim prolazima u kući svoje tete, drugačijim nastavcima bajki od onih stvarnih, Saara pokušava samoj sebi objasniti nemio događaj, paralelno tražeći utočište u skrivenim mjestima, kako tetine kuće, tako svoga srca – u koje će zauvijek zazidati majku, samoj sebi objasniti zašto je više nema (nastavljajući bajku izmišljenom pričom, poput one koju joj je pričala mati) te sakriti ključ kojim samo ona može otvoriti prolaz do nje.

Ljudi ponekad umru lako, a ponekad teško. Mama i Isus lako su umrli, mama radeći obične stvari u vrtu, a Isus od četiri čavla, a o takvim smrtima odrasli ne žele govoriti.

Selja Ahava – Stvari koje padaju s neba

Saarin otac nikako nije bio u stanju vratiti se s kćeri u Kuću od piljevine, kako su je odmila zvali

Na neko su se vrijeme odlučili povući na imanje Förstorgård tete Annu, Pekkove sestre. Teta Annu ujedno je druga žena čiju životnu priču prati ovaj roman. Annu, naime, ništa ne pada na glavu, ali pao joj je dobitan na lutriji. I to dupli. Prvi je dobitak dočekala s veseljem, njime je otplatila kredit i kupila imanje puno ovčica i vune koja liječi sve rane. Stvari koje padaju s neba jednostavno prekinu regularni životni tok. Tako je Annu, nakon što je saznala za drugi dobitak, pala u duboki san. Spavala je punih dvadeset i pet dana, a da si ni sama ne zna objasniti ni zašto je spavala niti kako se probudila. Annu se s vremenom počne dopisivati s ribarom koji je preživio udar munje četiri puta u životu – koji je postao gotovo slučaj izbjegavanja, koji se s vlastitom ženom na kraju sporazumijevao jedino na način dugog poznavanja, drugačije nije mogao.

Hamish MacKay praktički je usputan lik, ali i u njegovoj priči utjelovljuje se sav apsurd slučajnih i neobjašnjivih događaja. Nošenja s krizom. Tragedije koja obilježava čitavu obitelj i s kojom se jednostavno – mora naučiti živjeti. Cijeli roman nosi tu nit kroz sebe – život ide dalje, što god da se dogodilo – koliko god mi to objasnili ili ne objasnili sebi.

Suseljani su se počeli bojati i Hamisha i njegove žene. Za vrijeme olujna vremena nitko nije htio biti u njihovoj blizini. Više se nije tračalo ni naklapalo o Hamishevim grijesima. Ljudi bi samo zavrtjeli glavom i šutjeli. Ali život je tekao dalje.

Selja Ahava – Stvari koje padaju s neba

Četiri godine poslije smrti Saarine majke, Saara i Pekka vraćaju se u Kuću od piljevine, ali s očevom novom partnericom Kristom

Mama je ostala nedovršena i nismo je uspjeli ispripovijedati do kraja, govori Saara. Upravo je u ovoj rečenici satkana nit vodilja koja nosi bit cijele priče. Koliko god pokušavali staviti točku na i, koliko god pokušali dobiti svoj closure, nekad će život od nas zahtijevati da jednostavno nastavimo –  živjeti.

Treća žena u ovom romanu nova je Pekkina partnerica, Krista, koja nosi dijete oboljelo od rijetkog sindroma i svjesna je da neće dugo živjeti nakon rođenja. Krista također traži odgovor na pitanje – je li to njezina zasluga? Igra fortune? Puka slučajnost?

Za razliku od Saare, koja putem Poirota traži racionalno objašnjenje situacije u kojoj se nalazi, Krista se poistovjećuje s Alisom i gotovo da se zadovoljava prepuštanjem vlastitih života u ruke sudbine. 

Selja Ahava na ovaj način ukazuje na različite obrambene mehanizme, potiskivanja i načine borbe s traumama. Saara se, u našem slučaju, poistovjetila s Poirotom, detektivom koji ima odgovore na sva pitanja. S druge strane, Kristin obrambeni mehanizam bio je poistovjećivanje s likom iz dječjih priča. Saara problemu pristupa na racionalnoj razini, Krista na emotivnoj. 

Možda su svršetci naše obitelji uvijek loši. Možda zato volimo Poirota. Poirot bi sigurno dovršio sve popravke, pročitao bajke pred spavanje do kraja, posjetio bi tetu Puslicu i iskreno objasnio svaku smrt.

Selja Ahava – Stvari koje padaju s neba

Najveća iscjeliteljska moć ovoga romana jest u tome da ne nudi nikakav završetak

Roman završava u trenutku poroda, no ne saznajemo je li dijete koje je Krista nosila zdravo ili se rađa sa sindromom. Ahava je postavila ovakav kraj kako bi nam dočarala da, prethodno spomenuto – život ide dalje. Život koji ne nosi nužno ponovnu sreću, nego život koji potencijalno nosi i svoje druge sastavne dijelove. Upravo je na čitatelju i njegovu shvaćanju – protumačiti ovakav kraj kao nadu ili kao zlu kob. 

Upravo činjenica što Ahava ostavlja nedovršenu priču i nepronađene odgovore govori u prilog tezi da ova knjiga nije tu kako bismo pronašli odgovore, već je tu kako bismo se lakše mogli naučiti nositi sa životom – u svim njegovim turbulentnostima. 

Svijet ide dalje. Ništa nam ne postaje jasnije, ali vrijeme liječi i čovjek zaboravlja. Baterije u utvari se potroše. Stvari se događaju. Istovremeno, u krivo vrijeme, u različito vrijeme, na pogrešnim mjestima. Anđeli nikome ne naređuju. Jer uvijek postoji netko tko zaboravi poslušati vijesti, netko tko gleda premda ne bi trebao gledati i netko tko stoji na pogrešnom mjestu.

Selja Ahava – Stvari koje padaju s neba

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori