Sven Jakir: Sljedeće godine u ovo vrijeme bit ćemo milijunaši!
Sven Jakir poznato je ime hrvatskog nezavisnog glumišta. Njegove kvalitete prepoznao je slavni belgijski redatelj Jan Fabre, te ga pozvao u svoje produkcije. Glumeći nekoliko godina po europskim i svjetskim pozornicama, Sven se ipak vratio u Hrvatsku. O toj i mnogim drugim zanimljivostima iz profesionalnog i privatnog života iskreno progovara u komediji Malog teatra DON QUIJOTE OD HRVATSKE. Predstava je na Malom festivalu dostupna za gledanje 1. – 8. svibnja.
Cijeli program Malog festivala pronađite na poveznici, a sve dodatne informacije, intervjue i ulaznice potražite na Web stranici Malog teatra.
Predstava je prilično intimna. Ne mislim na one trenutke gdje ste ti i Baksa u intimnim pozama, nego o osobnoj priči hrvatskog glumca koji mora konobariti da bi preživio. Uz pretpostavku da je kazališna priča romantizirana verzija stvarnosti, kako doista izgleda život jednog glumca slobodnjaka u pandemiji?
Hvala na intimnom pitanju, život izgleda poprilično zanimljivo. Radiš projekte za koje ne znaš kad će izać i hoće li uopće i onda se nekak uspije i to dogodit, dogovori se termin i onda se ujutro probudiš i vidiš da ti je ipak otkazana izvedba i onda odeš u Maksimir.
Čuli smo da nakon predstava primaš poruke žena koje ti se upucavaju. Je li to istina?
Pa zapravo i ne previše, ipak igram s Baksom tak da nekak ispadne da dok ja izađem iz garderobe on je već pokupio sve brojeve telefona. Tak da se ja vratim pospremit scenografiju i popit pivu na miru.
Zašto nemate redatelja?
A zakaj? Pa ‘ko bi htio raditi s nama, pa i Mario Kovač, koji slovi za najsmirenijeg redatelja, dobio je slom živaca i iščupao dvije stolice iz gledališta. Tak’ da sam ja režirao Baksu i sebe.
A Baksa će reći da je režirao tebe. Je li vas dramaturginja Anja Pletikosa povremeno morala zaustavljati da ne biste pretjerali u dramskoj zaigranosti i prešli granicu dobrog ukusa? Primjerice kad se radi o seksualnim forama, kakvih je u komadu podosta. Kao i u bilo kakvoj vrsti muškog druženja, pretpostavimo.
Ovim putem pozdravljam Anju, dugo je nisam vidio, nadam se da joj je dobro u životu! Naime, od premijere nas izbjegava u dramskom luku. Možda je razlog baš taj što nas je pokušavala zadržati u granicama dobrog ukusa, kažem pokušavala. Al, nekak’ je nama bila draža flatulencija i eruktacija.
Mnoge institucije hrvatskog kazališta izignorirala su vas u proteklih godinu dana. Tu ne mislim samo na činjenicu da ste jedva pronalazili prostor za probe, nego i ignoriranje Festivala glumca i drugih festivala. Što je razlog tome?
Mislim da nismo u stranci na vlasti, pa nas ni’ko ne šljivi. Ali, i to će se promijeniti! This time next year we’ll be millionaires!
Dotaknimo malo vedrije teme. Nedavno si postao dvotac (otac dva djeteta), a otac si već četiri godine. Kako je biti otac glumac, prožima li se profesionalno i privatno?
Ufff, pa definitivno je ovo roditeljstvo malo zahtjevniji dio života, tak’ da se nekad čovjek ode odmorit na probu. Inače sam k’o svaki otac zabaljen i zaljubljen. A kaj se tiče glume pred djecom, glumatam više i lošije neg’ inače, što ostavlja posljedice i na sceni (a na žalost i djeci).
Kakve zabavne sadržaje konzumiraju tvoja djeca?
Volimo ići u kazalište, al’ na žalost sad je toga manje, tak’ da pokušavamo nadoknaditi s biranim crtićima i dokumentarcima, ali prvenstveno idemo u prirodu.
Što bi rekao da tvoj Bartol jednog dana kaže da hoće biti glumac?
Pitaj mamu!
Poruka za publiku Malog festivala?
Uključi vaj faj i predstave pogle daj!
FOTO: Tena A. Torjanac
Intervju vodio: Igor Baksa
