Tajana Lončarić: Hrvatskoj dijaspori nisam htjela pjevati samo tuđe pjesme, htjela sam ponuditi i nešto svoje

Tajana Lončarić: Hrvatskoj dijaspori nisam htjela pjevati samo tuđe pjesme, htjela sam ponuditi i nešto svoje

Tajana Lončarić, novo ime među izvođačima diskografske kuće Croatia Records, predstavila je prije nešto više od mjesec dana pjesmu i videospot ‘Moj jedini dom’. Stihove za ovu nježnu, emotivnu domoljubnu pjesmu napisao je Robert Pilepić, glazbu potpisuje Marko Tomasović, dok je aranžman posložio sjajni Ivan Popeskić. Razgovarali smo s Tajanom i saznali kako se prilagodila na život u Australiji te kako izgleda stvaranje pjesama u vrijeme koronakrize.

Nedavno ste predstavili pjesmu Moj jedini dom, nježnu, emotivnu domoljubnu pjesmu koju je napisao Robert Pilepić. Kako je došlo do ovakve suradnje?

Robert je izvrstan autor i jako ga cijenim. Već smo i prije nešto kemijali vezano uz Melodije Istre i Kvarnera. Tako da sam 2017. godine, pred polazak u Australiju, gdje sam imala dogovorene gaže, nazvala Roberta i rekla mu da želim da mi napiše domoljubnu pjesmu. Hrvatskoj dijaspori nisam htjela pjevati samo tuđe pjesme, htjela sam ponuditi i nešto svoje.

Sjećam se da sam mu rekla kako hoću da se u pjesmi nađe stih To je moja zemlja!

Želim tako nešto jako i euforično! Tako sam rekla, a on se nasmijao i rekao: Onda za tebe imam pjesmu. Poslao mi je postojeći demo i na prvu sam se zaljubila u pjesmu. Prva verzija pjesme Moj jedini dom snimljena je te 2017. godine.

Vi ste 2017. otišli u Australiju. Kako je tekla prilagodba? Što Vam je najviše, osim obitelji i prijatelja, nedostajalo u potpuno novom okružju?

Moram priznati da mi nije puno toga nedostajalo, jedino obitelj, a s njima sam se čula svaki dan. Inače sam prilagodljiva osoba. Luda sam za promjenama: volim upoznavati nove ljude, volim putovati. Ne mogu dugo biti na istom mjestu, moram se mrdati. U Sydneyju sam vrlo brzo upoznala puno naših veoma dragih ljudi. Dočekali su me poput kraljice, nisam imala zaista ni jednu zamjerku. Pjevala sam, družila se, upoznavala grad, ljetovala.

Što biste voljeli da ste mogli ponijeti sa sobom u Hrvatsku iz Australije? 

Osim jedne male slatke koale, par dragih ljudi, definitivno, barem dvije vreće hrane. Veliki sam gurman i uživam u jelu! Oduševljena sam bila njihovim velikim tržnicama, kojima se ne vidi kraja. Sve sam gledala ogromnim očima. Tu je bilo mnogo toga što mi ovdje nismo nikada susreli, ribe, voća i povrća…

Možete li izdvojiti 3 stvari koje puno bolje funkcioniraju u Hrvatskoj, nego u Australiji i obrnuto?

Teško mi je to sada izdvojiti jer u ovoj prelijepoj zemlji, nažalost, puno toga ne funkcionira. Najviše od svega me žalosti jedan opći pad duha i dobre energije, vibracije koja u ovoj zemlji već dugo ne postoji. Upravo me taj duh ljudi u Australiji impresionirao. Neopterećeni su i veoma srdačni ljudi. Strašno poštuju pravila u prometu. Bilo mi je smiješno kako doslovno viču iz svog auta na vozača u drugom automobilu ako primijete da ovaj drži mobitel u ruci i razgovara za vrijeme vožnje. Ta svijest im je puno više razvijena, kao i ekološka..

Pod svjetlima pozornice ste se prvi put pojavili 2014. godine, no, kada ste se uopće počeli baviti glazbom?

Prvi puta sam zablistala na festivalu Zlatne žice Slavonije, otpjevavši svoju prvu autorsku pjesmu Riječi ljubavi, koju sam napisala baš za taj festival.

Bila je simbolična i publika ju je veoma dobro prihvatila. Tada je snimljen i videospot za tu pjesmu. Naravno, kao i većina nas, počela sam pjevati vrlo rano u pjevačkim zborovima, a onda gažiranja dok završavaš srednju školu, kako to već ide. Godine 2010. krenula sam ozbiljnijim putem i pripremala teren za ovo danas, gurala se da dospijem negdje, da nađem svoje mjesto pod suncem.

Što je u planu nakon nove pjesme? 

Opet nova pjesma, koja bi trebala izaći krajem drugog mjeseca u izdanju Croatia Recordsa. Pjesma je autorska i napisala sam je 2015. Autor aranžmana i ove pjesme je Ivan Popeskić i ovih dana krećemo sa snimanjem pjesme. Nakon ove singlice, ide treća, nadam se negdje prije ljeta.

Tko su Vaši glazbeni uzori?

Moram priznati, uvijek sam više slušala i voljela našu domaću glazbu. Nemam baš nekog uzora, ali izdvojila bih možda Doris Dragović. Žena koja me oduvijek oduševljavala svojim vokalom, svojom pojavom, a naravno svojim pjesmama i emocijom!

Gdje se vidite kroz pet godina? 

U Australiji ili na Novom Zelandu! Šalim se! Puno je pet godina, ali znam da ću se truditi i raditi na novim pjesmama. Kao u svakom poslu, tako i u ovom, želiš napredovati i uspjeti.

Koliko je kriza povezana s koronavirusom utjecala na Vaše stvaralaštvo?

Spriječeni su nastupi, gaže, onemogućeno nam je da radimo posao. Da pjevamo. Ne mislim samo zbog novca. To je nama život, ono što te čini cjelovitim, što te ispunjava. Taj kontakt s ljudima, publikom. To užasno fali!

Isto tako, što se tiče autorskog stvaralaštva, sve ovo što se događa utječe loše na mene. Previše je to stresa i briga. Svaka čast tko može, u meni je totalna blokada!

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednja pjesma na Vašoj playlisti: Pravila igre – U hladnoj sobi.

Posljednji koncert na kojem ste bili: Parni valjak. Odličan spot i odlična stvar.

Prva asocijacija na Australiju: Vruće mi je!

Najdraža lokacija u Zagrebu: Oh, Zagreb je predivan! Volim svaki centimetar grada, a najljepši mi je u proljeće. Teško se odlučiti, ali eto kad baš moram birati, onda Zrinjevac. Obožavam ga. Volim gledati i zalazak sunca na Jarunu.

FOTO: Nora Lončarić

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori