Teo Grčić: Balkanski sindrom je zavist i omalovažavanje, a ja sam mišljenja da za sve ima mjesta, pogotovo za kvalitetu

Nakon tri uspješna singla, Tragovi, Čuvam te i Ti, mladi glazbenik i kantautor Teo Grčić vraća se s pjesmom Šav, snažnom pop baladom kojom progovara o prihvaćanju sebe kao ultimativnom koraku prema potpunom življenju svoje istine. Razgovarali smo s Teom o nedavnom preseljenju u Zagreb, saznali detalje o novom singlu Šav i nadolazećem debitantskom albumu, ali i brojne druge planove za budućnost.

Posljednji smo put razgovarali u listopadu prošle godine, kada je plan o preseljenju u Zagreb bio tek u povojima. Ubrzo nakon toga, svoju si splitsku adresu zamijenio zagrebačkom. Jesi li se privikao na novi grad? Je li Zagreb uistinu grad mogućnosti, kako to često čujemo? 

Privikavanje zaista nije bilo potrebno, s obzirom na to da sam u Zagrebu prije preseljenja bio jako čest gost, a imam i prijatelja i dugogodišnjih poznanika koji su spremni uskočiti ako bilo što zatreba, a nisam ni tip oko kojeg treba skakutati. Volim svoju privatnost i samoća me više odmara i služi razvoju ideja, nego što me baca u depresiju. Pa u Zagrebu je sigurno mogućnosti više, ali nažalost ne živimo baš u toliko sređenoj državi da bi ga mogli proglasiti i Eldoradom. Međutim uvijek postoji izbor, pa kako smo došli u Zagreb ili bilo gdje drugdje, možemo se maknuti, ako shvatimo da nije pogodno mjesto za ostvarenje ciljeva ili nekog normalnog života.

Prije potpunog zatvaranja, održao si i akustičnu svirku u jednom zagrebačkom lokalu. Kakva je zagrebačka publika? 

Zagrebačka publika je odlična, šarolika, otvorena i zaista uključena u nastup.

Prije samo nekoliko dana, izbacio si i novi, dugoočekivani singl simboličnog naziva – Šav. Posljednji put si mi rekao da, kada pišeš pjesme, ostaviš ih da odleže neko vrijeme jer možda nemaš dobar refren ili slično, a onda im se u budućnosti ponovno vratiš. Je li to slučaj i sa Šavom? 

Da, sa Šavom je bila takva situacija. Imao sam par dobrih strofa koje sam jako volio i želio ih pretočiti u cijelu pjesmu, pa me taman prilikom prvog lockdowna obuzela inspiracija i dobra ideja, koja je na kraju rezultirala ovom kompozicijom.

Kakav je Šav u usporedbi s tvojim prethodnim singlovima – Tragovi, Čuvam te i Ti. Je li to pjesma u kojoj si ti najviše Ti?

Pa moglo bi se tako reći, iako pitati autora koja mu je najdraža pjesma, je kao pitati roditelja koje mu je najdraže dijete – svaka ima nešto svoje. Različite je stvari donijela u moj život i svojim bojama oslikala put koji je neizbrisiv.

Snažna je to pjesma – i suptilna i direktna, i nježna i moćna u isto vrijeme, obojena točno nekom mojom bojom, obučena u crno-bijeli minimalistički spot, što je nekako preslika mog stila i izgleda, kad me sretnete negdje.

Dobro poznata ekipa ponovno je radila s tobom na novom singlu: glazbeni producent i klavijaturist Hrvoje Domazet, Josip Grgantov na gitarama, Mario Klarić na bubnjevima i Luka Brodarić na basu, a posebnu pozornost privlači i suradnja s Dušanom Alagićem i Miljanom Popović Materni. Kako si jednom rekao, nikada ne radiš s nekim kome ne vjeruješ. Što najviše cijeniš kod ekipe s kojom radiš?

Cilj mi je bio skupiti ljude kojima vjerujem i čiji rad ne mogu iščekati čuti. Znači, prvo da osjetim da žele potpuno razumjeti tko sam ja i surađivati sa mnom, da žele potpuno razumjeti koja je srž pjesme i mog zvuka i nakon toga da žele traku dovesti do savršenstva, a ne samo robotski odsvirati jer, eto, imaju vještinu i znanje.

Uz poslovni, cilj mi je bio izgraditi jedan prijateljski nastrojen i iskren tim, koji će sutra na pozornici biti nadahnuće i sam po sebi užitak za gledanje, slušanje i osjećanje. Ljudi osjete energiju i povezanost. Jedna je mnogo viša dimenzija nastupati na taj način i dojam koji ostavljaš i tokom i nakon svirke.

Šav prati i interesantan spot, kao i Čuvam te. Sara Šimić i ti ste opet u glavnim ulogama. Kakvu bi priču pričao spot, a da ne možemo čuti popratnu glazbu? 

Pa vidjeli bi jednu lijepu i zgodnu ženu na svili i nekog lika kojem se to svidilo pa valjda čeka da joj uvali napojnicu i pokuša dobiti broj ili nešto, hahahah.

Slutim da je i u pomalo atipičnom nazivu singla i potencijalni naziv za cijeli album?

Lako moguće, jer kako pjesma kaže na početku: Ima jedan šav između stvarnosti i snova…

Moj je san živjeti svoju glazbu i svoj svijet, a stvarnost nam je svima manje više na početku nekako surova, pogotovo kad guraš sam sve iz ničega, ali treba prihvatiti sve poteškoće i vidjeti ih prvenstveno kao izazove i priliku da svaki dan nadmašiš sam sebe te uživati u procesu učenja i stvaranja.

Šav se tako kida, a ti se rađaš u neki novi, svoj svijet. Ponovno ću se osvrnuti na stihove iz pjesme; javljaš se svojoj mašti, svemu onom što si zamišljao da možeš, i kažeš: evo me sada tu, istina smo.

Veliki hitovi obično ne nastaju preko noći. Nekad moraju odstajati godinama, desetljećima kako bi se najednom prepoznali. Vjeruješ li uopće da postoji univerzalna formula za hit – ili, da je nekoć postojala?

Univerzalna formula ne postoji, bit je samo kako i u kojoj mjeri ljudi prihvate tvoju pjesmu. U nekim idealnim okolnostima svi bismo imali istu količinu prostora da prezentiramo svoj rad ljudima pa da oni odlučuju, no to nije tako.

Treba se izboriti za prostor, što može potrajati dugo, ali ako vjeruješ u svoj rad i praviš kvalitetne stvari, onda mislim da vrijeme jednostavno mora doći jer je nemoguće ignorirati nešto što je dobro. Poanta je da ne posustaneš, jer kad ljudi jednom shvate samo jednu tvoju dobru stvar koja ih pomakne, tražit će još.

Misliš li da je stanje na trenutnoj hrvatskoj glazbenoj sceni prolazna tričarija ili poneki izvođači imaju šansu dogurati daleko?

Teško mi je to komentirati, prolazno je sve i svi smo prolazni, o ukusu je najgluplje raspravljati jer je to isključivo subjektivna stvar. Nikad nisam šetao u tuđim cipelama, niti je netko u mojima da bi znao u potpunosti kako mi je i zašto nešto radim. Trebamo se podržavati bez fige u džepu, jer moramo shvatiti da od podmetanja nogu bilo kome nemamo ništa. Balkanski sindrom je zavist i omalovažavanje, a ja sam mišljenja da za sve ima mjesta, pogotovo za kvalitetu.

Da imaš priliku jedan dan preuzeti neku našu lokalnu radio postaju, kako bi izgledala playlista koju bi puštao? Tko bi se sve našao na njoj?

Pa našli bi se tu Oliver, Vlado Georgiev, Gibonni, Aleksandra Radović, Bajaga, Balašević, Massimo, Merlin, Arsen, Sergej Ćetković, Željko Vasić, Galija, Dženan Lončarević...Nekoga uvijek preskočim, a ima i ljudi kod kojih volim samo poneku pjesmu, ne toliko cijeli opus, tako da bi se našlo sigurno svega. Ne ograničavam se žanrovski – ili me dira nečija glazba ili ne, to je jedino mjerilo.

Nekoliko brzopoteznih:

Šav u tri riječi: Ponos, sreća, iščekivanje.

Zagrebačke pozornice na kojima bi volio pjevati: Lisinski, Lauba, Sax, Boogaloo, ma svugdje.

Tri riječi kojima bi opisao svoj debitantski album: Bit će dobar!

Da sada možeš biti na bilo kojem mjestu na svijetu, odabrao bi: Dobar koncert od barem četiri sata.

Volio bi da za tebe kroz 10 godina kažu da si: Čovjek.

FOTO: Vatroslav Divić