fbpx

Teo Grčić: Mrtav si čovjek bez rada na svojim snovima, koliko god bili teški

Teo Grčić: Mrtav si čovjek bez rada na svojim snovima, koliko god bili teški

Strpljivost, ustrajnost i rad – tri su faktora koja su nužna za glazbenu karijeru, zna to mladi i perspektivni glazbenik i kantautor Teo Grčić. Slušajući njegove pjesme, pomislit ćete: zašto je čekao do sad? Isto smo pomislili i mi i odlučili saznati tko je Teo koji je do prije nekoliko godina oduševio cijeli Lisinski kada mu je Sergej Ćetković na nekoliko minuta dao mikrofon, a danas stvara pjesme koje bi jednog dana mogle odzvanjati istom dvoranom.

Do sada se nisi htio eksponirati javnosti, no sve se promijenilo kada ti je mikrofon dao Sergej Ćetković. 

Bio je to prijelomni trenutak da pokrenem sve te neke kotačiće koje sam odavno slagao u sebi. Otkako sam bio dijete, naginjao sam umjetnosti, a glazba mi je bila nešto što sam najviše volio. Uvijek sam pozorno birao što ću slušati i uvijek sam htio da nešto svira.

Sjećaš li se svojih glazbenih početaka?

Bilo je tu svega. Kad si dijete, slušaš sve i svašta. Pjevao sam stalo, ali nisam baš volio novu djecu i nova okruženja. Nisam volio ni vrtić ni školu. Kada bi odreagirao dobro na nekog tko mi se svidi energijom i pristupom, apsolutno bi mu se otvorio. Bio bi kao njegovo dijete.

Podrijetlom si iz Sinja i to rado naglašavaš. Kako doživljavaš Sinj i Split kada ih stavimo u usporedbu?

Dolazim iz Sinja, tamo sam živio do četvrte godine. Volim to naglasiti jer je to poprilično drukčiji sklop i koliko god bilo blizu Splitu, drukčiji su to ljudi. Prostiji i iskreniji u svom nastupu prema svima. Prvo što te u Sinju uče je: nemoj da čoviku labavo stiskaš ruku i gledaj ga u oči dok pričaš s njime. Velikodušni su i tamo uvijek vlada nekakva dobra energija, iako se možda ljudi koji žive i provode svaki dan u njemu, ne bi složili sa mnom . Netko gleda samo vanjsku ljepotu, nekome je dovoljno da ima 4km mora i šetnicu ispred sebe i njemu je odmah vrh. Meni nije, recimo. 

View this post on Instagram

🆕🎥💣 #ti #teogrcic #hitrecords

A post shared by T E O G R C I C (@teogrcic) on

Što ti iz Splita najviše fali kada nisi u njemu i kakvo je to uopće splitsko stanje uma?

Split je grad koji i voliš i mrziš u isto vrijeme. Nekad ti zafali to ruganje, ali ne u svrhu omalovažavanje i podcjenjivanja drugih, nego poput nekakvog pozitivnog smijeha. Jednostavno, mi ćemo od svega dolje napraviti neki humor. Ljudi će se tome mjesec dana rugati. S druge strane, djeci se lupaju te mantre u glavu čim se rode: da su najljepši, najbolji, najzgodniji, najtalentiraniji, naj ovo, naj ono. Na temelju uspjeha određenih glazbenika i sportaša, stvorila se ta neka struja koja, po meni, odmah u startu kvari nedefinirane osobe. Mlade osobe kojima se stavlja u glavu da mu je nešto Bogom dano samo zašto što je odatle. Npr. često ste znali čuti: Ti si iz Splita, ‘ko doli ne zna pivat,’ ko doli nije talentiran za sport. Mislim da je to određenu količinu ljudi odvelo u krivom smjeru. U smislu da ne percipiraju količinu rada koju moraju podnijeti kako bi dosegli visok nivo.

Misliš li da smo mi ljudi ikad izgrađeni do kraja?

Ne. Možeš ti poprimiti neku formu, oblik. Imaš neku srž na koju onda lijepiš određene djelove. Određene neke fragmente života, ali je bit da ako si se jednom zaljubio, ako si jednom volio, a propalo je ili se završilo – da ne misliš da je suđeno svakom čovjeku samo jednom iskusiti određeni osjećaj. Iskusiti tu jednu stvar. Jednostavno život ide dalje. Otvori oči. Razmišljaj. Osjećaj. Ima sto tisuća stvari koje možeš napraviti u jednom danu, a gubimo trenutke lupajući glavom o zid, ne tražeći rješenje. Zašto bi došao u kafić, a da ti konobar predstavlja samo subjekt koji će ti donijeti piće? 

Obično kažu da se iz načina na koji se pojedinac odnosi prema konobarima, može iščitati dosta iz te osobe. 

Dino Merlin je radio u željezari. Mogli su ga svi tako percipirati kao običnog radnika koji je na traci u željezari. Kada ti njega vidiš na traci, znaš li ti njegov talent? Znaš li ti njegovu priču? Znaš li ti njegovu prošlost? Znaš li ti uopće njegovu budućnost? Znaš li ti uopće što je on spreman i što on nosi u sebi? Evo, ovaj konobar koji nam je donio piće može za tri mjeseca zbog tko zna kojeg talenta završiti na sto televizija i naslovnica. Nije to bit konobara, to je bit svakog čovjeka. To je bit kad uđeš u dućan, mesnicu, u tramvaj kupit kartu, bilo što. Lijepa riječ i topao pozdrav ne koštaju ništa, a u najmanju ruku mogu nekome uljepšati makar trenutak.

A po pitanju velikih i uspješnih ljudi smatram da ne postoji netko kome se ne bi moglo pristupiti s pristojnim pozdravom i dobrom namjerom. Jer, ako i postoji ta neka veličina koja na tebe, kao na neku random osobu koju ne poznaje, reagira ružno, arogantno, nekulturno, a dođeš ju pozdraviti, ti znaš da ti pričaš sa smećem. Ta je osoba, za mene, dosegla razinu smeća i to je to i uzalud mu sve što ima. Pogotovo u javnom poslu, umjetnosti – ti trebaš biti otvoren za svaku osobu. Naravno, uvijek postoje i osobe koje će biti naporne i koje će biti tu iz krivih razloga, ali većini normalnih ljudi bi trebalo laskati kada ti čovjek priđe.

Jednom prilikom sam čula da smo mi zbroj pet ljudi s kojima se svakodnevno družimo. Misliš li da je to istina?

Hm. Jednom sam prilikom čuo od jednog čovjeka: duša sama bira društvo i zatvara vrata. Ako ti živiš istinu, živiš sebe i tražiš da budeš neka svoja istina i ako biraš svoj put i svoj cilj, ako nisi prijetvoran i nisi tu u životu  da kopiraš nekoga, onda ćeš sto posto na svom putu naići na ljude koji prate taj tok. Ti ljudi, koliko god ti bili slični po duši, možda će imati sto navika drugačijih od tebe, ali vi ćete znati što to vas veže. Postoji i podsvijest koja od toga koga voliš i cijeniš, upija stvari jer ti hrani dušu i dobro ti je u tom društvu, a moguće je i da ne pokupiš ništa, nije to ni bitno, samo da ste svi uvijek svoji, i da poštujete i prihvaćate drugoga u potpunosti.

Primjećuješ li neke osobine koje si ti pokupio od drugih?

Trudio sam se učiti od svih. Od svojih roditelja zasigurno požrtvovnost, nepokolebljivost i odsustvo patetike. Nemoj se žalit, nemoj kukat, radi prvo što ti padne napamet ako nemaš već neki poseban cilj.

S kakvim ljudima nikad ne želiš raditi?

Moj nekakav problem je taj što se ja nikoga ne bojim. Od djeteta koje je bilo skroz povučeno i u svom svijetu, transformirao sam se u nekoga tko bi otvorio put i za sebe i za drugoga. Ali, ako pročitam na nekome krive namjere, onda je to gotovo. 

Misliš li da djetinjstvo može predodrediti tvoj put?

Sigurno da utječe na tvoj život. Nemamo svi iste intelektualne sposobnosti, moć opažanja i predispozicije da nešto iznesemo ili ne. Generalno, djetinjstvo i odgoj određuju ljude koji van toga odgoja, standarda i tradicije ne žele vidjeti. Tradicija je za muzej. Tradicija je tu da se sačuva kao dio identiteta određenog naroda, obitelji, čovjeka. Od svega se može učiti i ostaviti nešto dobro za sebe i za budućnost. Sve ostalo, koliko god je dio tvoje neke zastave, tradicije, vjere, nema mjesta u tvom životu ako te sputava u bilo kojem pogledu.

Ništa što tebe tjera da se ti osjećaš loše nema mjesta u tvom životu. Ne smiješ biti ono što od tebe traži društvo ili roditelji koliko god imali dobru namjeru. Ako si sposoban s vremenom ćeš shvatiti koji je tvoj poziv i da si bez rada na svojim snovima, koliko god bili teški i nerazumljivi bilo kome, mrtav čovjek. Što god ti napravio, ili okrenuo leđa i otišao, pa čak i da je na prvi moment izazvalo ružan osjećaj, osudu i nepodržavanje s druge strane, onaj tko te iskreno voli u životu i kome je istinski stalo do tebe, s vremenom će shvatiti.

Najbolje namjere su prepune razočarenja.

Da, put do pakla popločan je dobrim namjerama. Svatko ima svoje mišljenje i svoju namjeru. Ok, ali ponekad prijatelju, to nije dio moga svijeta. 

Kada si uopće počeo pisati pjesme?

Uh, to je teško. Hm, na primjer Čuvam te je napisana prije nekih dvije godine. Taj tekst jednostavno izađe iz mene. Neke svoje pjesme niti ne znam napamet. Čuvam ih spremljene negdje da se kasnije mogu vratiti na njih. Nekad imaš dobru frazu i super je strofa, ali možda nemaš refren. A onda ti se dogodi da je za šest mjeseci ponovno pročitaš, pukne te inspiracija pa završiš pjesmu u 15 minuta. U tom momentu prepisuješ neke osjećaje i vizije na papir, izbaciš u formi koju si tada htio i onda kasnije se može dogoditi da je zaboraviš, ili čak da te neka nova inspiracija natjera da je još poboljšaš.

Misliš li da pjesma prestaje biti tvoja u trenu kada je ti otpjevaš?

Ne prestaje. Onome tko piše, mislim da su njihove pjesma njihova djeca. To je tvoj komad i duše i tijela, koji sad šeta po tuđim glavama, i urezuje se u tuđe živote. Posudiš im dokle žele.

Imaš li za neku pjesmu osjećaj: Ovo je moje. Ovo kao da sam ja napisao?

Uh, većina pjesama s Merlinova albuma Ispočetka: Deset mlađa, Nedostaješ, Da šutiš. Taj album mi je legao kao da je moj. Onda, Krug u žitu, Ne dam grijehu na tebe i Pristao sam bit ću sve što hoće od Massima odnosno Bijelog dugmeta. Živim sad od Vlade Georgieva. Teške boje od Bare. Burna pijana noć i Kad me pogledaš od Galije. Marim ja od Balašević. Samotnjak Aleksandre Radović…Ima ih puno. Tko će ih se sad sjetiti svih!

Ako se ti možeš saživit s tekstom koji čitaš i ako ti njega osjetiš kao svoj, apsolutno je nevažno čiji potpis stoji ispod, rekao si u jednom intervjuu. Svoj prvi singl Tragovi odlučio si napraviti u suradnji s Markom Tomasovićem i Uršulom Tolj, koja potpisuje stihove, no dva iduća sigla, Čuvam te i Ti, potpisuješ ti. Zašto nisi krenuo sa svojom pjesmom?

Htio sam izaći s velikim imenima iza sebe kako bi me ljudi shvatili što ozbiljnije. Nikad ne bih krenuo s nekim kome ne vjerujem.

Najbolji savjet koji si dobio što se tiče tvoje glazbene karijere?

Strpljivost, ustrajnost i rad.

Kome bi dao da izvodi tvoje pjesme pred prepunom Arenom?

Massimu, Gibonniju, Aleksandri Radović, Sergeju Ćetković, Mariji Šerifović, Dinu Merlinu,  Željku Samardžiću…

Da sutra možeš snimiti pjesmu s nekim hrvatskim ženskim vokalom, tko bi to bio?

Marcela Oroši. Ona je meni brutalna. Čudo je cura i, meni osobno, van konkurencije po pitanju boje vokala i ekspresije u Hrvatskoj.

Kada ćemo te moći čuti u Zagrebu?

Uskoro se planiram preseliti u Zagreb. Dogovaram već neke gaže, a i otvoren sam za sve nove prilike.

View this post on Instagram

#muzika

A post shared by T E O G R C I C (@teogrcic) on

Koje su tvoje omiljene zagrebačke lokacije, a koje lokacije na kojima bi volio pjevati?

Gornji i Donji grad. Ta neka mjesta koja imaju dušu. Tipa, ovaj kafić (K&K Milčec). Generalno i kod ljudi i kod gradova sve što ima dušu je meni zanimljivo. Kad je meni negdje dobro, ja se tu vratim. Takav sam da sa ženom na pultu koju prvi put vidim mogu pričati kao da je znam 20 godina. Volio bih pjevati u Lisinskom i na tako nekim kultnim mjestima, gdje koncert može dosegnuti nekakvu intimu i intenzivnu koheziju s publikom!

Kada bi ti dali 3 minute u prepunoj zagrebačkoj Areni – koju bi pjesmu izveo?

Krug u žitu.

Što ti iz Splita neće faliti kad se preseliš u Zagreb?

Ta neka pripametnost, kako mi to kažemo. Osjećaj popriličnog broja ljudi da se u sve razumiju i da se u sve mogu petljati. Nepriznavanje nikoga. Koliko god je super što se dolje ljudi ne ulizuju nikome tko je bilo kakva veličina, toliko imaš onih što će komentirati nekoga tko se u bilo čemu pomaknuo u životu: aaa, šta će ovaj, šta će onaj, koga sad on/ona glumi, ko zna ko ga gura, ko zna s kim je spavala. Ja to ne volim. Pusti čovjeka da radi u miru. Zašto bi on bio isti kao ti?

Nekoliko brzopozetnih:

Zadnja pjesma koju na tvojoj plejlisti?

Burna pijana noć – Galija

Pjesma koja najbolje opisuje što je za tebe sreća?

Generalno mi glazba simbolizira sreću, a sve ovisi o momentu. 

Pjesma koja najbolje upisuje što je za tebe ljubav?

Galija – Kad me pogledaš. U nekoj romantičnoj percepciji, ali po pitanju mog viđenja stvari, Vlado Georgiev – Živim sad.

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 25.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *