The Splitters: Pjesme lišene žanrovske podloge najljepša su ostvarenja hrvatske glazbe

The Splitters: Pjesme lišene žanrovske podloge najljepša su ostvarenja hrvatske glazbe

Iz radionice sve popularnijih The Splittersa prije samo mjesec dan izašla je ‘Barbara’, pjesma uistinu zaraznog i energičnog ritma. Ekipa iz Splita koja je prošle godine objavila album ‘Izvedi me van’ za Croatia Records, domaću glazbenu scenu nastavlja osvajati svojim rock ritmovima u velikom stilu, a ‘Barbara’ je najnoviji adut ovog simpatičnog benda i najava sljedećeg studijskog izdanja. Razgovarali smo s Josipom Sentom i saznali kako braća Senta i braća Komić rješavaju sukobe u bendu, što misle o virtualnim koncertima, zašto su prestali pjevati na engleskom te žele li radije vratiti prošlost ili pogledati u budućnost.

The Splitters zapravo čine braća Senta: Josip i Petar i braća Komić: Antonio i Marko. Odmah nam se na početku nameće pitanje: ima li u bendu sukoba među braćom? Bilo među braćom Senta ili braćom Komić – ili pak unakrsno – Komići u sukobu s braćom Senta? Što su prednosti, a što nedostaci ovakvog sastava?

Ako ponekad ima sukoba to sve ide pod rubriku zdravih odnosa medu braćom, najčešće su to kreativni sukobi u kojima se uvijek želi bolje za sve tako da dobro dođu u procesu stvaranja. Prednosti ovakvih odnosa su ti što misliš da znaš kako drugi misle i lakše je dogovoriti se, razumjeti, osjetiti, oprostiti, a mane su što to sve nekad i moraš napraviti zbog tako bliskih odnosa – jer da nisu lakše bi odustajali jedni od drugih.

Okupili ste se pod imenom Petrova prošlog benda – The Splitters, a prvi album izdali ste na engleskom, kako ste rekli, zbog blagodati jezika. No – ipak ste odlučili nastaviti na hrvatskom. Zbog čega ste se predomislili?

Blagodati engleskog jezika su u pjevanju samoglasnika. Već u zviždanju melodije znaš da će pjesma lako doći što god se otpjevalo na bilo kakvu glazbenu podlogu, dok u hrvatskom jeziku nema puno mjesta improvizaciji. Sve je zadano i veći je izazov biti muzikalan žanrovski.

Pjesme lišene žanrovske podloge – rock, pop, rap…najljepša su ostvarenja hrvatske glazbe u kojima se može izraziti puno kvalitetnije.

Nakon žanrovskih albuma cilj nam je stvarati takve pjesme.

Prije mjesec dana izašla je Barbara, pjesma prepoznatljivog londonskog karaktera, idealnog za stadionske zvučnike. Kakve su povratne informacije za ovaj singl? Jeste li već čuli nekoliko interpretacija ove pjesme? Ili neke stvari osjetiš pa ne moraš razumjeti?

Barbara je zakon, hahaha! Povratne informacije su odlične i ima ih najviše iz razloga što do sada nismo imali više izlaznih informacija za neku pjesmu od Barbare. Za sada smo samo od užeg kruga ljudi čuli interpretacije koje su svaki tjedan drugačije. Mijenjaju se ovisno o raspoloženju ili vremenu interpretacije, ali da – bitnije ju je osjetiti nego razumjeti.

Nekoliko stihova iz pjesme Zapravo ti zapelo mi je za oko:

Dok prve note noći prebiru dan
Izgubljen od lutanja ne pripadam
Kao tužan klavir u šoping centrima

Trebamo li se prvo potpuno izgubiti kako bismo se mogli ponovno pronaći?

Treba se gubiti i istraživati nikad puno i nikad malo jer tako stvari postaju nove, izazovnije. Mijenjaš se i rasteš iskustveno, emocionalno pa kakvog čovjeka zatekneš kad se ponovo pronađeš ili ne pronađeš sve je tvoje. Bolje ili lošije, ali svakako bogatije.

Kako biste opisali stanje na hrvatskoj glazbenoj sceni? Koje mjesto zauzima glazba kakvu vi stvarate?

Stanje na hrvatskoj sceni je super – nikad bolje. Dolaze nove generacije, puno novih pjesama, albuma, bendova koji sviraju na instrumentima…sve je pristupačnije. Možda netko još nije svjestan da se događa smjena generacija, ali bit će. Glazba koju stvaramo je rock/pop i nama je na prvom mjestu, a ako se nekome svidi možda osvoji još mnoga mjesta/srca u drugima-čemu se toplo nadamo.

Vrijeme nije teret to je mogućnost, kaže vaša pjesma Zauvijek mlad. Da možete putovati vremenom – biste li izabrali povratak u prošlost ili pogled u budućnost i zašto?

U budućnosti sudjelujemo i volimo je otkrivati i kreirati svaki dan, a postoje trenutci u povijesti koji su nejasni, neponovljivi i koje bismo voljeli iskusiti – ambijentalni, kulturni… tj. sve što do jučer nisi mogao, a htio si. Možda je još najbolje tu gdje jesmo.

Što mislite o virtualnim koncertima te koncertima koji se moraju odviti pod strogim mjerama (sjedenje, maske, 4m2 za svakog gosta, bez konzumacije pića..)?

Virtualni koncerti su nam bezveze i još bezveznije što glazbenici sudjeluju u tome i pristaju na njih, osim ako nije za humanitarne svrhe, dok su koncerti pod strogim mjerama ipak koncerti kojima fali sva sloboda kako bi se čovjek osjećao prirodno i izrazio se kroz ples uz neometano disanje s pićem za žeđ tj. sve ono zbog čega i ide na koncerte.

Ipak, smatramo da koncerti uz ograničene mjere nastaju iz uzajamne strasti i ljubavi prema glazbi benda i publike u svim uvjetima.

Nama je dosta života na ekranu. TV, novine, dave me – pjevali ste u lipnju, 2019. Tek šest mjeseci prije nego što su nas stvarno zatvorili unutra. Vaš komentar na cijelu situaciju s osobitim naglaskom na medije?

Jednoumlje s drugačijim nazivom programa. Emisije koje informiraju o svijetu i stvarnosti oko nas proizvode toliku hrpu sadržaja koji je nasilan, prost, glasovi su monotoni i senzacionalistički, sve je crno i teško – to je neki bolestan svijet koji nema veze sa svijetom i stvarnošću koja nas okružuje u realnom vremenu koje ne provodimo ispred ekrana.

Od šarenila života, pozitivnih priča, emotivnih, inspirativnih oni kopaju po društvenom smeću i crnilu kojim bojaju sve oko sebe. Ne treba biti gluh ni indiferentan prema takvim stvarima, ali dokle god pogled seže vjerujemo da je svijet oko nas veći broj dana u godini lijepo i dobro mjesto za razliku od ekrana. Zato: paziti na oči i što više vremena provoditi vani na svježem zraku.

Split i Zagreb. Što Splićani uistinu vole, a što mrze kod Zagrepčana i obrnuto? Najčešće predrasude o Zagrepčanima?

Pa ne znamo mrze li se nešto, kod Zagrepčana volimo što pokazuju više zanimanja za dosta stvari, novih- suvremeni su, k’o Japanci su – sve ih zanima, hehe. Predrasuda ima puno – mi smo na banalan i smiješan način pokušali nabrojati neke u pjesmi Njeni frendovi, koja se trebala zvati Ponos i predrasude, ali ipak nije zbog nekog romana tamo neke. 🙂

Nekoliko brzopoteznih

Omiljeno mjesto u Zagrebu: Tkalča.

Najčešća riječ koju čujete u Zagrebu: Jebenooooo.

Posljednja pjesma na playlisti: Kings of Leon – 100,000 People

Posljednji koncert na kojem ste bili: Provokacije,a? Hahaha, pa Rolling Stones live in Hyde Park 1969. – live, virtualno!

Pjesma koju biste voljeli izvesti pred prepunom Arenom: Oboji me.

FOTO: Miro Vrdoljak

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori