Tiho Orlić: Pjesme većinom nastaju od kontinuiranog glazbenog rada, a manje od neke idealizirane inspiracije, kako mnogi zamišljaju

Tiho Orlić: Pjesme većinom nastaju od kontinuiranog glazbenog rada, a manje od neke idealizirane inspiracije, kako mnogi zamišljaju

Prije samo mjesec dana Tiho Orlić objavio je pjesmu Ostali su snovi, moćnu rock baladu za koju potpisuje glazbu, stihove i aranžman. Kada je Ivan Zak netom nakon razornog potresa u Petrinji poslao poziv kolegama za snimanje pjesme kao znak podrške stanovnicima pogođenog područja, Tiho se odmah odazvao i iste večeri krenuo u studio. Te dvije pjesme bile su nam dovoljan povod za razgovor u kojem smo se dotaknuli brojnih tema, uključujući putovanja kroz vrijeme, glazbenih instrumenata, ali i miješanja glazbenih stilova.

Nedavno ste se priključili Ivanu Zaku i ostalim glazbenicima u stvaranju pjesme Svi smo uz vas, pjesme koja je nastala kao znak podrške potresom pogođenim područjima. Možete li nam opisati kako je uopće došlo do suradnje, s obzirom na to da je pjesme snimljena i objavljena u zaista kratkom razdoblju?

Mislim da je to najmanje što smo mi glazbenici mogli napraviti za naše ljude na pogođenim područijima i kroz pjesmu im poslati dašak optimizma i potpore. Sve je nastalo u rekordnom vremenu. Zazvonio mi je telefon u utorak kasno navečer, a s druge strane je bio moj dragi kolega i autor pjesme Ivan Zak, koji mi je objasnio o čemu se radi te je tad pokušavao doći do još nekih izvođača koji bi eventualno bili u mogućnosti hitno doći u studio, jer je ideja bila da se snimanje pjesme i spota završi u jednu noć.

Kroz nekih sat-dva već sam bio u autu i iz Splita krenuo za Jastrebarsko. Gotovo cijelim putem nailazio sam na velike kolone kombija, kamiona koji su vozili opremu i potrepštine za ljude u Banovini, a velika kiša i magla je samo pojačavala taj tužni dojam katastrofe koja se dogodila. Aranžman za pjesmu je već bio donekle postavljen, pa smo do nekih 3-4 ujutro završili vokalne dionice, a oko 5 ujutro smo se uputili u video-studio u okolici Zagreba i snimali spot do 8-9.00h, zatim se vratili u Ivanov studio i završili finalni miks pjesme do negdje 13h, da bi se nakon kraćeg odmora uputio nazad u Split.

Prije samo mjesec dana objavili ste i pjesmu Ostali su snovi, moćnu rock baladu za koju potpisujete glazbu, stihove i aranžman, dok je za mix i mastering zaslužan Tomislav Mrduljaš. Vaše rock balade, kada se vratimo par godina unatrag, poput Uspomene, Neraskidivo, Ne postoji nijedan način da te zaboravim i Moja ljubavi, izrazito su dobro primljene kod publike. Postoji li garancija da će pjesma potrajati? Je li Vam se u karijeri dogodilo da ste mislili da će neka pjesma postati veliki hit, a nije postala te postoji li pjesma za koju se niste nadali da će postati hit, a postala je?

Nema garancije ni u čemu, a i moj način razmišljanja je mrvicu drugačiji, jer mi je kao prvo važno da se meni nešto sviđa i da uživam u procesu. Ako to dobaci i dalje od toga i postane dio nečijeg života, sve dobije još dublji smisao. Nikad ne znate što će ljudi prisvojiti i zavoljeti, tako da ljepota i jest u tome da vas zapravo stalno nešto iznenađuje. Kad nešto i prođe toliko uspješno u širim masama, ne znači da trebate prestati s tim.

Ako je kvalitetno to što radite, te pjesme će vam biti dodana vrijednost onim stvarima koje su ostavile veći trag, pa na kraju možete imati jedan opus i stil koji rezultira dobrim koncertima koje se isplati pogledati

Ostali su snovi je još jedna priča za koju mi se čini da svakim slušanjem postaje zanimljivija, jer u ovom kratkom radio formatu ima dosta toga i u instrumentalnom smislu.

Uvijek ostaje nešto, neka čežnja u nama, stihovi su Vaše najnovije autorske pjesme. Razmišljate li nekad o putovanju kroz vrijeme? Biste li voljeli promijeniti neki događaj u Vašem životu i da možete birati – biste li odabrali povratak u prošlost ili pogled u budućnost?

Pa mislim da je svatko nekad razmišljao o mogućnosti vraćanja kroz vrijeme ili putovanju u budućnost. Da nešto promijenimo u prošlosti, možda sada ne bismo vodili ovaj razgovor.

Mislim da sve je onako kako treba biti iz nekog većeg razloga i višeg cilja kojeg mi nismo svjesni. Da mogu birati, radije bi zavirio u budućnost i to ne svoju blisku, nego općenito onu dalju – kako bih vidio do kud je čovječanstvo doguralo i u kom smjeru je sve otišlo.

Malo ljudi zna da ste zapravo prve dvije godine života proveli iznad glazbene škole, u kojoj ste, čim ste malo odrasli, počeli svirati violinu. Postoji li neki instrument koji nikad niste uzeli u ruke, a voljeli biste ga svirati? Jeste li ikada razmišljali o tome da rock ‘n’ roll spojite s nekim drugim glazbenim stilom?

Da, malo neobično i zanimljivo mjesto za provesti prve dvije godine života. Na zadnjem katu glazbene škole Josipa Hatzea, a ispod opasni profesori starog kova, kod kojih sam nakon nekoliko godina i sam završio na odjelu violine. Što se tiče instrumenata, sa šest godina starosti nisam mogao birati, jednostavno su mi nakon prijemnog ispita odredili violinu i to je to. Gitare su došle poslije kroz srednju školu i bendove.

Nikad nisam probao svirati neki puhački instrument, poput Uillean pipes (vrsta irskih gajdi), a to bi bio i odgovor na sljedeće pitanje spajanja rock glazbe s nečim takvim, iako sam etno glazbu, a ponekad i druge stilove često spajao kroz prijašnje glazbene aranžmane koje sam radio i producirao.

Kada smo već kod miješanja glazbenih stilova, Vaš prvi nastup bio je davne 1997. na etno festivalu u Neumu, gdje ste prvi put izveli pjesmu Ženit ću se. Iz šale je zapravo nastao veliki hit. Možete li s nama podijeliti anegdotu o nastajanju ili sa snimanja neke Vaše novije pjesme, primjerice – Ostali su snovi ili Uspomene.

Da, haha. To je bila dobra zafrkancija s tekstom, a tada je odgovaralo tadašnjem karakteru Neumskog festivala i tada nisam nastupio pod svojim imenom, nego smo napravili band Rosa za tu prigodu. Anegdota sa snimanja pjesama baš i nema previše, ali zato ima s bezbroj koncerata i putovanja diljem svijeta. Ne znam što bih izdvojio, trebalo bi napisati knjigu, koliko se neobičnih i nevjerojatnih stvari dogodilo.

Što se tiče samih pjesama, one većinom nastaju od kontinuiranog glazbenog rada, a manje od neke idealizirane inspiracije, kako mnogi zamišljaju. Ako ima nešto talenta u vama koji je vrijedan spomena, to će isplivati na površinu radom i vremenom, a ako nema, neće i to je to.

Što mislite o stanju hrvatske glazbene scene danas? Postoje li neki mlađi bendovi ili autori koje rado pratite?

Teško je govoriti o stanju naše glazbene scene danas kao nešto što bi trebalo mjeriti ili uspoređivati s nečim prije. Vrijeme ide i uvijek donosi novi pogled na stvari. Možda je bolja tema, a i odgovor na to pitanje sam način proizvodnje glazbe i njezino konzumiranje općenito danas u svijetu, gdje je tehnologija omogućila da se danas svatko bavi umjetnošću i postaje javan iz udobnosti svog doma, što je prije bilo nezamislivo.

Samim time, nastala je hiperprodukcija pa tako nekad i jako kvalitetne stvari prođu lako ispod radara u šumi bezbrojnih izdanja. Publika se samo prilagođava i uzima od svega po malo, a ne kao nekad da se klasificira kroz pojedini žanr. Osim toga, sve je predostupno i gotovo besplatno, a time se izgubilo i ono nešto mistično što je nekad krasilo sve to i davalo poseban osjećaj. Zbog svega toga glazba je postala manje važna, kao nešto usputno, a nikad je nije bilo više.

Što biste rekli mlađem Tihi koji upravo prvi put stupa na scenu?

Ne bih mu imao što reći, jer su glazbene zakonitosti tog vremena zahtijevale određeno ponašanje i stepenice koje si morao prijeći da bi te se shvatilo ozbiljnije. Ali eto, ako bih dao neki savjet, možda jedino više samostalnih albuma i malo više fleksibilnosti oko nekih stvari.

Da se ne bavite glazbom, kojom biste se drugom djelatnošću voljeli baviti?

Možda bi to bio sport, jer također nudi strast, viziju, kreaciju i odricanje.

Nekoliko brzopoteznih:

Posljednji koncert na koji ste otišli: Željko Bebek u Spaladium Areni.

Posljednja pjesma koju ste poslušali: Stalno se nešto vrti kod mene, ne znam što je zadnje bilo. 🙂

Grad u kojem ste posljednji put svirali: Zagreb (KD Vatroslav Lisinski).

Omiljeno mjesto u Zagrebu: Ima ih dosta, ali izdvojio bih Gornji grad i Dubravu.

FOTO: Kristiana Lucca

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 30.000 zaljubljenika u grad.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori