fbpx

Tin Ujević: 64 godine i 17 knjiga burnog boemskog života prepunog poroka, siromaštva i selidbi

Tin Ujević: 64 godine i 17 knjiga burnog boemskog života prepunog poroka, siromaštva i selidbi

Na današnji dan se rodio jedan od najvećih hrvatskih pjesnika i kralj boema – Tin Ujević.

Pravaš, buntovnik, matoševac

Augustin (Tin) Ujević rodio se kao sin učitelja. Nakon napuštanja sjemeništa postao je buntovni student i glasni zagovaratelj pravaške ideologije. 

Studirao je hrvatski jezik i književnost, klasičnu filologiju i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U studentskim danima se kretao u Matoševim krugovima, no nakon oštre rasprave s njim su se razišli. Tri godine kasnije objavio je pomirljiv članak povodom njegove smrti. 

Kasnije se Ujević počeo predstavljati kao borac za jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda koji zagovara revolucije u borbi za rušenje Austro-Ugarske. S njima su se savjetovali i neki ekstremisti poput Gavrila Principa, atentatora u Sarajevu, oko oružja. Zahvaljujući takvim aktivnostima bio je tri puta prognan iz zemlje.

Godine u Parizu

Tijekom Prvog svjetskog rata boravio je u Parizu. Ondje je objavio pjesničke zbirke Lelek sebra i Kolajna koje su mu osigurale ugled u književnosti. Poslijeratni književni povjesničari svrstali su ih na vrh pjesničkih dostignuća toga vremena.

U njima se pokazao kao pjesnik simbolističkog i esteticističkog usmjerenja, a odmak od Matoševe poetike najčešće se pripisivalo utjecaju Charlesa Baudelairea, Paula Verlainea i Arthura Rimbauda, mladih modernističkih genija iz Pariza. Od 1921. potpisivao se isključivo skraćenim oblikom imena – Tin.

Iako službeno student na Sorbonnei u društvu Lava Trockog, osnivača Crvene armije i ostalih ruskih revolucionara. Pisao je političke članke i gramatiku srpskog jezika. Mijenjao je stavove od radikalizma preko liberalizma do socijalizma. Glasno se proglašavao boljševikom i komunistom. Poslije je postao budist koji se ne izjašnjava o politici, trudeći se pronaći unutarnji mir. 

Grad nesretne ljubavi

U Parizu je doživio emotivni slom u tragičnoj ljubavnoj priči s Lucille, djevojkom iz elitnih krugova prve Jugoslavije, u godinama kada je objavljena Obznana. Nakon tog iskustva zauvijek se odrekao politike, establišmenta i žena da bi se posvetio boemskom životu.

Srcu ne treba vjerovati. Srcu baš najmanje.

Kralj boema

Sljedećih 35 godina po različitim jugoslavenskim gradovima svojim ponašanjem izaziva malograđansko društvo i vladajuće norme. Izgradio je ime za sebe i postao javno dobro kojega razgledavaju studenti i turisti dok je polemizirao i svađao se, gladovao i u konačnici prihvatio titulu kralja boema.

Istovremeno je bio genijalac koji je prevodio djela s desetak jezika, ali i glavni zabavljač u kavanama. Često ga se moglo vidjeti za kavanskim stolom ili u knjižnici, a pjesme je pisao na svemu što bi mu bilo pri ruci.

Kada bi se iseljavao za sobom često je ostavljao rukopise jer je to bila jedina imovina koju je imao. Cijelo vrijeme je zadržavao sigurnu distancu od žena – nije ulazio u nikakav tjelesni kontakt s njima.

Posljednje godine

Kako je prvi stalni posao – kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova – dobio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, komunisti u drugoj Jugoslaviji su ga kazniti na pet godina. Onemogućili su mu bilo kakvo djelovanje u društvu.

Tek nekoliko godina prije smrti doživljava povratak u javni život, a sve do 1955. Ujević je živio dvostruki život: slavni pjesnik odbijao se uklopiti u građansko društvo i živjeti po njegovim normama. Od vlastite nesreće i neprilagođenosti bježao je u sebe, osluškujući šumove u kutiji za razmišljanje, ali i po svijetu: Vrgorac, Makarska, Split, Zagreb, Beograd, Pariz, pa opet Zagreb, Beograd, Krivodol, Split i Brač, zatim Sarajevo, da bi konačno preko Splita završio u Zagrebu… Trideset godina putovanja, pjevao je u istoimenoj pjesmi, podnaslovu ove knjige.

64 godine burnog života punog alkohola, prepirki, siromaštva i selidbi ostavile opus sabran u čak 17 knjiga, a iako pjesništvo čini manji dio njegova djela, pjesme su mu danas u središtu svakog spomena hrvatske poezije.

Ujevićevo pjesništvo

Ujevićeve pjesme najčešće opisuju otuđenost, neuzvraćenu ljubav te kontrast između realističkog i idealističkog. Bogate su leksikološkim zanimljivostima. Koristeći se različitim posuđenicama i novotvorenicama, Tin Ujević znatno je obogatio izražajne mogućnosti hrvatskoga jezika te se njegovo pjesništvo može smatrati osebujnom sintezom hrvatske književne tradicije i europske modernističke književnosti.

Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla, niti ga ostavlja takvim.

Marta Čagalj

Studentica sociologije koja se u slobodno vrijeme bavi pisanjem i čitanjem na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *