fbpx

Tituš Brezovački: Hrvatski komediograf čiji je život bio tragedija

Tituš Brezovački: Hrvatski komediograf čiji je život bio tragedija

Kako biste došli do Ulice Tituša Brezovačkog morat ćete uložiti veći napor mišića. Ili će napor vaših mišića preuzeti zagrebačka uspinjača. Naime, ulica se nalazi na Gornjem gradu, sječe Matoševu, Mletačku i Mesničku ulicu. Za lakše snalaženje, ide se u zapadnom smjeru od Trga sv. Marka. Prema tome, Tituš baca pogled na Banske dvore.

Rođen u Zagrebu

Veliki hrvatski komediograf i dramaturg Tituš Brezovački rodio se u Zagrebu 1757. godine. Završivši osmoljetku, nastavio je pohađati gimnaziju na relaciji Zagreb  ̶  Varaždin. Nakon toga Brezovački odlazi u Lepoglavu, ali ne u zatvor nego u pavlinski samostan. Studij teologije započeo je u Lepoglavi, a završio u Pešti. 

Za sve je kriv Josip II.

Nakon stjecanja diplome iz filozofije i teologije, Tituš je otišao prema sjeveru Hrvatske, točnije u Varaždinsku gimnaziju. Tijekom iste godine, tj. 1786. napisao je svoj dramski prvijenac koji se zove Sveti Aleksi. No, za Tituša je prijeloman događaj u životu bila odluka cara Josipa II. kojom se ukida pavlinski red (1786). Tim činom izgubio je svoje radno mjesto i živio od male penzije. Jedno vrijeme je radio kao njemački propovjednik u Varaždinu, zatim je bio pomoćnik župnika u Križevcima i kapelan u selu Rakovcu kraj Križevaca.

Josip II. Izvor: Wikimedia

Svećenik rasipnik

Kako bi pomogao svome siromašnome ocu, vratio se u Zagreb. Tamo nastavlja težak život, sve se više zadužuje i upada u dugove. Iz toga razloga Biskupski dvor obavijestio je gradski magistrat da javno upozori građane da ništa ne daju svećeniku rasipniku, misleći pritom na Tituša Brezovačkog.

Nakon kiše dolazi sunce

Teška ekonomska situacija u tome razdoblju jako ga je pogodila, a dodatan udarac bio je uskraćivanje pomoći biskupa Maksimilijana Vrhovca. Naime, Vrhovac je bio pristaša jozefinizma, a Brezovački nije bio. Premda ovisan o biskupu, odbio je ponuđenu župu. Zbog nemogućnosti obavljanja službe u Zagrebu, otišao je na župu u Krapinu. Poslije toga bio je na službi u Ruševu kod Požege. Nakon niza neuspjelih pokušaja Tituš Brezovački je naposljetku uspio dobiti stalnu službu u Zagrebu. Prvo je bio altarist u župi sv. Marka, potom prebendar sv. Ivana u župi sv. Marka. Tek što je uspio stabilizirati svoj život, umro je iznenada 1805.

Bogat značaj siromašnog čovjeka

Iako je bio lošeg materijalnog stanja, Tituš Brezovački ostavio je bogatu baštinu hrvatskoj književnosti, kako na hrvatskom, tako i na latinskom jeziku. On se smatra najvažnijim hrvatskim piscem s kraja 18. st. Osim toga, on je značajan hrvatski komediograf i dramaturg. Djela pisana na latinskom jeziku u sjeni su djela na narodnom izričaju. Dramska djela je napisao na kajkavskom narječju, a pjesme su štokavsko-ijekavskog narječja. Osim latinskim, djela je pisao i njemačkim jezikom. Njegovo najpoznatije djelo jest komedija Matijaš Grabancijaš dijak (1803) koja govori o putujućem đaku koji ima nadnaravne moći jer je završio „trinaestu školu“. Komedija Diogeneš (1805) vrhunac je kajkavskog scenskog izričaja, a prati priču putujućeg đaka Zmeknirepa i gostioničara Medobuza.

Prigodničarska poezija Jeremijaš daje kritiku moralne dekadencije u Hrvatskoj zbog čega je bila zabranjena 1801. Hagiografska drama Sveti Aleksi (1786) u sebi nosi utjecaj jezuitske kazališne matrice. Što se tiče stvaralaštva  na latinskom jeziku, svakako treba spomenuti elegiju Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae, trium sororum recursus (Utok triju sestara, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije) u kojoj dolazi do izričaja hrvatska narodna svijest jer se brani hrvatska samosvojnost od izražene mađarizacije. Ranije djelo Oda slavnom plemstvu kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije… (Ode inclytae nobilitati regnorum Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae….) potiče da hrvatsko plemstvo zajedno s mađarskim ustane protiv Francuza.

Od latinskih djela, još treba spomenuti pjesmu Ad ablegatos Croatiae ad diaetam anno1805. (Poslanicima hrvatskim na sabor godine 1805). koja je usmjerena na borbu hrvatskih legata u ugarskom saboru. Tituš Brezovački se kroz svoje stvaralaštvo predstavio čitateljima kao promicatelj hrvatskih dopreporodnih težnji. Njegova djela doprinijela su buđenju kritičkog stava prema društvenoj i političkoj zbilji u književnosti sjeverne Hrvatske. Titušev značaj ogleda se i po tome što dvije zagrebačke škole, tj. osnovna škola  i gimnazija nose naziv njemu u čast. No, kao što je na početku napisano, Gornji grad krasi ulica njegova imena. Time je njegov rodni grad ostavio vječnu uspomenu na njega.

Izvori:

  1. Enciklopedija.hr (zadnji pristup 21. svibnja 2020.)
  2. Gortan V., Vratović V. (1970.) Pet stoljeća hrvatske književnosti: Hrvatski latinisti, u: R. Bogišić (ur.), sv. II, Zagreb: Matica hrvatska: Zora
Sanja Gudelj

Sanja Gudelj

Zagrebačka Slavonka. U neslobodno vrijeme studentica latinskog jezika i povijesti, a u slobodno vrijeme stvarnost pretvaram u imaginaciju kroz pjesme, priče i fotografije.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *