fbpx

Veljko Rogošić: Velikan hrvatskog sporta

Veljko Rogošić: Velikan hrvatskog sporta

Čovjek pliva od najranijih vremena, a najstariji poznati dokaz o plivanju datira se na kraj ledenog doba i nađen je u špilji na području visoravni Gilf Kebir u jugozapadnom dijelu Egipta. Ne znam je li Veljko Rogošić znao za ovaj primjer stijenske umjetnosti s prikazanim plivačima, no neovisno o tome on je bio strastveni plivač koji je plivao cijeli svoj život.

Sve je počelo s glavicom kupusa

Veljko Rogošić, najpoznatiji svjetski plivački maratonac rodio se točno prije 79 godina, 21. srpnja 1941. Njegova veza s morem započela je rano, pa je tako još kao osmogodišnji dječak preplivao udaljenost između rodnih Kaštela i otoka Čiova, i to tamo i natrag. No, kada se dječarac pohvalio sa učinjenim nitko mu nije vjerovao, a kako bi ih razuvjerio morao je ponoviti preplivavanje. Za svaki slučaj je drugi put sa sobom sa Čiova ponio i glavicu kupusa kako bi ih uvjerio. I tako je sve počelo.

Pogled na rodni mu Kaštel Lukšić (Izvor: Dvorac Vitturi, Nenad Kamenjarin Portal grada Kaštela Facebook)

Na početku

Otprilike u vrijeme kada je završio srednju školu brodograđevinskog smjera započeo je svoju pravu plivačku karijeru. Bio je član Plivačkog kluba Jadran od 1959. godine, a iste je godine upoznao i svoju suprugu Željku, koja je tada završila Učiteljsku školu u Zagrebu i zaposlila se u Splitu. Već iduće godine Veljko Rogošić je nastupio na Olimpijskim igrama Rimu, a četiri godine kasnije i u Tokiju. Ni u Rimu ni u Tokiju nije imao normalne uvjete za nastup te je, kako je rekao, sam sebi bio i trener i podrška.

Rimski amfitearar za Olimpijskih igara 1960. (Izvor: NBC Olympics Facebook)

Olimpijade u Rimu i Tokiju

Veljko Rogošić je uvijek bio pun živopisnih dogodovština koje su ocrtavale ne samo njegove sportske uspjehe već i njegove karakterne osobine, tako kada su ga upitali po čemu pamti Olimpijade u Rimu i Tokiju, ispričao je dogodovštinu sa igara u Rimu :

Kako sam morao brinuti o svemu, vidio sam da kasnim na nastup za plasman u polufinale na 1500 m slobodno. Otišao sam k direktoru Olimpijskog odbora i zamolio ga da me do plivališta prebaci službeni jeep. On mi je rekao: “Ne može, Rogošiću, jeep je za rukovodstvo, a za vas je gradski autobus. Imate besplatne karte”. Na to sam mu ljut rekao: “Dabogda slomili nogu!“ Jedva sam gradskim autobusom stigao na vrijeme na trku. Kada sam preplivao 1450 metara, bio sam u vodstvu. Ali, stao sam i digao se na rub bazena. Kada su svi prošli, nastavio sam. Nisam želio ući u polufinale. Toliko je u meni kuhao taj jeep.

Veljko Rogošić (Izvor: Yugopapir Facebook)

Između karijere svestranog plivača i maratonca

To je vrijeme u kojem su mu se dogodile i krupne promjene u privatnom životu pa je tako njegova veza sa Željkom okrunjena brakom 1963., i u idućih nekoliko godina dobili su dvoje djece sina Veljka (1964.) i kćer Vedranu (1967.).
U Plivačkom klubu Jadran ostao je sve do 1973., a zanimljivo je da članstvo u tom klubu smatrao svojim jedinim životnom promašajem jer su, kako navodi, u klubu insistirali da se natječe u apsolutno svim plivačkim disciplinama te mu nisu omogućili željenu specijalizaciju ni adekvatne uvjete rada. U plivačkim je natjecanjima bio, kako je sam rekao, vječito drugi u Europi i četvrti u svijetu na 1500 metara.

Bazen Plivačkog kluba Jadran danas (Izvor: Plivački klub Jadran Facebook)

Otkriće svog pravog talenta

Upravo krajem šezdesetih Veljko je otkrio svoj najveći talent, u kojem će ostvariti fantastične rezultate i ostati zapamćen u svjetskoj povijesti sporta, a to je bio maraton. Prvi međunarodni nastup na plivačkom maratonu zbio se 1969. u Riccioneu u Italiji gdje je osvojio prvo mjesto. Nakon toga četiri godine za redom sudjeluje u maratonima na dionici od Caprija do Napulja i tu osvaja medalje od 1971. do 1974.

Maratonci u Ricconeu (Izvor: Challenge Riccione Facebook)

Iz ovog razdoblja život Veljko ima podosta zgoda ispričanih po intervjuima. Jedna od njih povezuje maratone između 1971. i 1974.:

Na Prvenstvu svijeta 1971. godine ušao sam prije samog maratona oko šest sati ujutro u salu u kojoj se doručkovalo i vidio sam kako većina natjecatelja jedu ogromne porcije manistre, bifteke, pečene krumpire….U društvu sam bio s proslavljenim maratoncem iz Skoplja, koji mi je rekao kako nešto moram pojesti. Međutim, meni se u grlu nalazio ogroman grop, a pred očima mi je bio Novozelanđanin koji je nosio cipelu broj pedeset, i tada sam rekao i supruzi: «Pogledaj, tko ovoga može pobijediti, svaka cipela mu je kao peraja.» Međutim, on je nakon pet sati maratona odustao.

Tada smo se nalazili u jednom velikom pansionu, a posluživala nas je gospođa Vera, od koje sam ipak za marendu zatražio samo jedno jaje na oko, koje sam ipak nekako na silu pojeo. Tom prilikom sam pobijedio i postao prvak svijeta, a Talijani su u dnevnom tisku objavili članak pod naslovom “Veljko Rogošić postao prvak svijeta s jednim jajem”.

Zatim je došla druga godina, kada sam u restoranu naručio dva jaja, nakon čega sam postao dvostruki prvak svijeta. Treću godinu gospođi Veri u istom pansionu nisam morao ni govoriti što ću naručiti, nego je ona sama rekla “tre uovo”, što znači tri jaja. Četvrtu godinu me nitko ništa nije pitao, nego su se na tanjuru ispred mene našla četiri jaja.

Poljubac ženi i jedna zanimljiva večera

Na maratonu 1972., na istoj relaciji Capri-Napulj, je zbog poljupca ženi pri kraju natjecanja, nakon sedam sati plivanja ostao bez svjetskog rekorda i, čini se, hrpe dolara kako su Talijani poslije pisali.

Ruta plivačkog maratona Capri – Napulj (Izvor: Capri-Napoli Marathon Facebook)

Na trećem maratonu zaredom u Italiji je upoznao slavni par Aristotela Onassisa i Jacqueline. U svojim je pričama kasnije ispripovijedao da je tijekom večere na Onassisovu brodu sam Onassis na njega ostavio dobar dojam dok je sa s Jacquelin imao žestoku raspravu oko moći novca jer je ona tvrdila da se s njim sve može kupiti. Raspravu je smirio Aristotel.

Aristotel Onassis i Jacqueline (Izvor: Aristotle Onassis Facebook)

Maratoni u svijetu i Hrvatskoj

Upravo je to vrijeme kada počinje njegova maratonska priča na Jadranu, prvi maraton je otplivao između Supetra i Splita 1971. godine.
Maratoni u domovini bili su u sjeni svjetskih, na kojima je neprestano dobivao ponude za sudjelovanje na novim natjecanjima. Iako Veljku nije odgovarala hladna voda prihvaćao je maratonske nastupe i u izrazito hladnim vodama diljem svijeta.

U utrci na rijeci Saguenay u Kanadi pobijedio je 1974. i 1975. Godinu dana kasnije preplivao je, opet u Kanadi, jezero Ontario u duljini od 77 km. U Hrvatskoj je plivao prvo od Hvara do Splita tijekom 1974., a iduće godine je plivao od Visa do Splita. Pobjeđivao je na maratonima u Aleksandriji, Sydneyu, Jangce i drugim.

Veljko Rogošić (Izvor: World Changers Music Facebook)

Po zbroju prijeđenih kilometar osam puta je preplivao zemaljsku kuglu, a vremenski gledano više od trećine svog život proveo je plivajući po morima, jezerima, rijekama.
Veljko je uz sportski angažman uspio završiti studij organizacijskih znanosti, a kasnije je radio kao profesor rehabilitacije povrijeđenih. Poslije, u devedesetim, tijekom Domovinskog rata sudjelovao je u stvaranju Hrvatske ratne mornarice i ujedno istjerivanju mornarice bivše države s Jadrana. U tom je razdoblju (1992.) ušao i u američku Međunarodnu kuću slavnih plivača na Floridi.

Međunarodna kuća slavnih plivača na Floridi (Izvor: International Swimming Hall of Fame Facebook)

Adrenalin i La Manche  

Nakon ove fascinantne plivačke karijere kada se već smatralo da je sve to ostalo davno iza njega Veljko Rogošić se vratio maratonskom plivanju te je zaredao nekoliko velikih uspjeha zbog kojih je mlada hrvatska država ušla u anale svjetske povijesti plivačkog sporta.

Kao i većina Rogošićevih priča i ova je zanimljiva. Naime, Veljko je želio preplivati La Manche u doba Jugoslavije, no za to nije bilo kako to obično biva novca ni razumijevanja. Nakon što je ta ideja dugo drijemala u njemu probudila se ponovno 1992. u adrenalinskoj situaciji prilikom pucnjave oko preuzimanja vojarne u Zadru. On je preživio pucnjavu i kasnije postao prvi Hrvat, a ujedno i najstariji čovjek koji je preplivao slavni La Manche poznat po hirovitim morskim strujama, a za što mu je trebalo 11 sati i 27 minuta, 2004. Ovaj je rezultat sam po sebi dojmljiv, no kada se tome doda da je to Veljko postigao u dobi od 63 godine onda ostvaren pothvat postaje još dojmljiviji.

Pogled na La Manche (Izvor: Satelitski prikaz kanala)

Istina bilo je to iz drugog pokušaja, jer je prvi iz 2003. neuspješno završio. Za odustajanje krivo je nevrijeme, u stvari brod Kraljevske policije koji je prekinuo utrku. Kasnije je Rogošić izjavio:

Kako je u La Mancheu užasno gust promet brodova, ne možete ih izbjeći. Tako sam na stazi imao “bliski susret” sa kontejnerom dugim 400 metara, morao ga sačekati 20-ak minuta, napravio je valove visoke tri metra!

Najviši valovi s kojima se Rogošić u svojoj plivačkoj karijeri suočio bili su oni od 8 metara.

Veljko Rogošić (Izvor: Hrvatska kroz povijest Facebook)

Novi rekordi u poznim šezdesetim

Samo godinu dana kasnije preplivao je 1000 km od Savudrije do Prevlake i postavio svjetski rekord u etapnom plivanju u manje od dva mjeseca plivanja  u 56 etapa.  

Godine 2006. ušao je u Guinnesovu knjigu rekorda preplivavši dionicu od mjesta Grado u blizini Trsta do Ricconea kod Rimminija. Za vrijeme ove utrke bio je pod strogom kontrolom tako da sve bude po strogim pravilima, nije smio dodirnuti čamac, izaći iz vode, pa je kaže, uzimao hranu i piće u moru.

Morski ‘pasi’ na distanci

Samo godinu dana nakon ovog zadnjeg rekorda Veljko je prebolio virusnu upalu mozga, ali ga to nije spriječilo da u ljeto 2008. godine krene na svoj posljednji maraton, kojim je želio na simboličan način spojiti Europu i Afriku. Dana 20. srpnja prije dvanaest godina krenuo je sa Sicilije prema Africi, do Rta Bon u Tunisu gdje je stigao nakon nešto malo više od 50 sati plivanja. Iako je imao podršku hrvatskog državnog vrha i drugih sponzora, i naravno u to uložio svoja sredstva, sve to nije bilo dovoljno da si, između ostalog, osigura i kavez za sigurno plivanje. Problematično je bilo i to što je uz spomenuti afrički rt leglo bijelih morskih pasa, a isto tako je poznato da ih se Veljko bojao. Zato je primijenio savjet koji je dobio od ribara dok se jednom prigodom spremao za maraton na Novom Zelandu. Prema tom savjetu da bi plivač bio što sigurniji potrebno je istresti velike količine smrdljive ribe u vodu s obje strane plivača na udaljenosti od nekih 20-ak kilometara, kako bi se morski ‘pasi’ držali na distanci.

Često plivači od dupina ‘vide’ morske pse (Izvor: Outdoor Swimmer Magazine Facebook)

Veljko Rogošić je uspio u svoj namjeri i završio je maraton rekavši:

Bilo je izuzetno teško i naporno. Presretan sam što sam uspio preplivati tu dionicu. Moram biti iskren i priznati da sam podcijenio more, a precijenio svoje mogućnosti. Na kraju je sve ispalo odlično, ali nikada više, bile su riječi svjetskog rekordera u daljinskom plivanju.

Otišao je u hrvatske i svjetske sportske anale

Veljko Rogošić je prije smrti, unatoč teškoj Hodgkinovoj bolesti, poželio je još jednom zaplivati, nekih 30-ak kilometara iznad Marjanske brazde, tamo gdje je more najdublje na svijetu. I uspio bi da je imao neku drugu lakšu dijagnozu.

i zagrli me more oko vrata… J. Pupačić (Izvor: Outdoor Swimmer Magazine Facebook)


Rogošić je imao tri cilja u karijeri: prvi da prepliva La Manche, drugi da prepliva dionicu od Europe do Afrike, i treći da postane svjetski rekorder. Sva tri cilja je ispunio u starijoj životnoj dobi. Svoju zadnji dionicu završio je riječima: Ja sam svoje otplivao. I otišao je u anale hrvatske i svjetske povijesti plivačkih maratona.
Morski čovjek se zauvijek oprostio od nas 7. kolovoza 2012.

  • Literatura:
  • Veljko Rogošić preplivao od Sicilije od Tunisa, Glas Istre, 2008.,
  • Rogošić, Veljko, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.,
  • Veljko Rogošić, nenadmašni prvak i rekorder Jugoslavije u plivanju: Senzacija u Napulju (1971) ,Yugopapir,
  • Predrag Žukina, U 72. godini preminuo Veljko Rogošić: Legendo, lako ti hrvatsko more, Jutarnji list, 2012.,
  • Veljko Rogošić preplivao kanal La Manche za 11 sati, Slobodna Dalmacija prenio Portal Kaštela, 2004.,
  • Željko Rogošić, Veljko Rogošić – veliki povratak morskog junaka, Interview, Nacional, 2007.

Sonja

Sonja Kirchhoffer po vokaciji je povjesničarka koja radi u obiteljskom obrtu za restauraciju „Industrijska arheologija“. Iako ne radi, strogo gledano, u struci u stalnom je doticaju sa starim stvarima. Kako je zanima puno toga, starog i novog, kada stigne čita i piše, a slobodno vrijeme najviše uživa u ulozi ponosne mame i šetačice obiteljskih pasa.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *