fbpx

Virtualna šetnja Muzejsko-memorijalnim centrom Dražen Petrović

Virtualna šetnja Muzejsko-memorijalnim centrom Dražen Petrović

Ovaj je muzej baš kao i razdoblje u kojemu živimo – drugačiji i poseban na svoj način. 

Priča počinje 1987. godine.

Te se godine u Zagrebu održavala Univerzijada koje se s nostalgijom prisjećaju starije generacije, a upravo se te godine izgradio i jedan od današnjih zagrebačkih simbola – Cibonin toranj koji s okolnim poslovnim objektima i košarkaškom dvoranu čini jednu cjelinu. 

Skoro dvadeset godina poslije, 2006. godine, u mezaninu Mirkove cigare kako ga još popularno nazivaju, otvoren je Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović. Autori arhitektonskog rješenja Muzeja su Ante Nikša Bilić i Andrija Rusan, a sam Muzej smješten je na Trgu Dražena Petrovića kojeg krasi spomenik, djelo Kuzme Kovačića i preko puta kojeg se prikladno i simbolično nalazi Košarkaški centar Dražen Petrović u kojem njegov zagrebački klub i danas igra.

Cijeli prostor znakovito je obilježen Draženovim likom i djelom uvodeći posjetitelja u njegovu ostavštinu koju će pronaći u izložbenom prostoru muzeja. Osim po tematici kojom se razlikuje od ostalih muzeja Grada Zagreba, specifičan je i po tome što je u cijelosti posvećen jednom košarkašu što ga čini unikatnim čak i u svjetskim okvirima. 

Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović broji preko 4.000 inventariziranih muzejskih predmeta podijeljenih u osam zbirki – Zbirka akreditacija, Zbirka medalja, plaketa i priznanja, Zbirka opreme i rekvizita, Zbirka plakata, Zbirka pokala, Zbirka slika i fotografija, Zbirka zastavica i Zbirka dokumenata.

Isječak iz 3D virtualne šetnje

Izložbeni koncept stalnog postava osmislio je Zdenko Jajčević, prvi ravnatelj Hrvatskog športskog muzeja koji je svojim radom uvelike doprinio kako kineziologiji, tako i povijesti sporta i sportskoj muzeologiji.

Muzej se prostire na dvije etaže, a izloženi muzejski predmeti kronološki prate Draženovu karijeru u klubovima.

Isječak iz 3D virtualne šetnje

Od Šibenika do Zagreba

Karijera Dražena Petrovića započela je u njegovom rodnom gradu – Šibeniku gdje je rođen 22. listopada 1964. godine. 

Već kao dječak, ugledajući se na starijega brata Aleksandra krenuo je trenirati košarku da bi već s nepunih 19 godina igrao u finalu jugoslavenskog prvenstva braneći boje svojeg prvog kluba Šibenke. 

Poslije toga odlazi u Zagreb gdje se s Cibonom Dražen upisao u povijest Zagreba 80-ih. Bilo je to vrijeme Novog vala i izlazaka u Saloon na Tuškancu. Stajalo se u redovima samo kako bi se kupila ulaznica za utakmice Cibone na kojima je Dražen lukavo ispunjavao dvoranu i upisivao se u povijest kao jedan od najvećih košarkaša ovih prostora. Mnoge generacije, ne samo Zagrepčana, odrastale su i vezale svoju mladost za to. Djevojke je bacao u očaj, a dječaci su željeli biti kao on.

Inspirirao je generacije budućih mladih košarkaša.

Početak inozemne karijere

Dražen je nakon Cibone otišao u Real Madrid gdje je u kratkom vremenu pobrao simpatije Španjolaca, a nakon godinu dana koje je tamo proveo, krajem 80-ih,  je zakoračio u tada izolirani, pro-američki NBA.

Petrovićevi dresovi – Isječak iz 3D virtualne šetnje

Može se reći kako je imao petlje. 

Ipak, Draženova priča je, kao i sve velike priče koje prate hrabre i odvažne imala svojih padova. Zbog čega se njegov uspjeh čini još i većim svakome tko se ikada susreo s nekom zaprekom. Elitno društvo Portland Trail Blazersa Draženu su ostavili gorak okus u ustima. Vrijeme je provodio kao rezervni igrač sjedeći na klupi, a samog grada sjećat će se po kiši. 

Nezadovoljan svojom pozicijom odlazi u New Jersey Netse u kojima je napokon pronašao svoje mjesto u NBA-u. Zbog Dražena je SAD naučio da europska košarka itekako može parirati američkoj.

Može se reći kako je Dražen upornošću i inatom prema neuspjehu otvorio vrata NBA lige generacijama Europljana.

Ima tu i drugih uspjeha koji su postavljeni na pijedestal hrvatske reprezentacijske košarke, a koje su upravo Dražen i njegova generacija ostvarili, poput Olimpijskog srebra 1992. godine koje su osvojili protiv originalnog američkog Dream Teama.

U završnom dijelu postava Muzeja nalaze se različita priznanja za najboljeg sportaša i košarkaša kojima je Dražen nagrađen u svojoj plodonosnoj, ali iznimno kratkoj karijeri.

Gornja etaža Muzeja – Isječak iz 3D virtualne šetnje

Velikih 28!

Sve to postigao je u 28 godina života.

Nažalost, i sami smo svjedoci tome, neočekivane i ružne stvari se događaju svima, bez obzira na status. Bilo je to jedno sasvim obično poslijepodne kada nas je Dražen nenadano napustio 7.6.1993.

U 17 sati i 20 minuta priča o kratkoj, ali vanrednoj karijeri Dražena Petrovića dobila je svoj epilog u prometnoj nesreći u Njemačkoj. Samo dan ranije odigrao je posljednju utakmicu s hrvatskom reprezentacijom u poljskom gradu Wrocławu.

Dražen je obilježio jedno čitavo razdoblje košarke. Bio je živući primjer kako uspjeh ne izostaje ukoliko iza njega stoje trud i rad. Prošlo je 27 godina od njegovog odlaska te je i dalje uzor mnogim mladim sportašima, a njegova upornost i volja za napredovanjem mogu poslužiti baš svima kao inspiracija.

Naposljetku, Muzejsko-memorijalni centar Dražena Petrovića možemo nazvati i mjestom sjećanja. Velik broj posjetitelja odrastao je odlazeći na Draženove utakmice i naposljetku njihove priče i sjećanja na Dražena su ono što čini ovaj muzej jedinstvenim.

Pođite u virtualnu šetnju mjestom sjećanja na Dražena Petrovića!

Barbara Grgić

Osnivačica projekta i glavna urednica portala "Beli Zagreb Grad". Svoju digitalnu karijeru započela je u području Social Media Managementa i Content Marketinga. Dobra duša Zagreba koja je okupila preko 20.000 zaljubljenika u grad.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *