fbpx

Vrijeme je da se zauzmemo za svoje muzeje

Vrijeme je da se zauzmemo za svoje muzeje

Većina se sjeti muzeja samo onda kada se muzejima dogodi nešto vrlo loše. S druge strane, muzeje i kulturnu baštinu lako je ignorirati i podcjenjivati u usporedbi sa svim ostalim stvarima koje čine našu svakodnevicu. U pokušaju da raspetljam tu situaciju, osvrnut ću se na posljedice potresa na zagrebačke muzeje te na slične primjere koji pokazuju zašto je vrijeme da zavolimo svoje muzeje. 

O muzejima smo rijetko razmišljali kada smo htjeli barem malo slušati o nečemu što nije koronavirus. Mogućnosti su bile poprilično ograničene. Svi smo bili zatvoreni u hashtag #ostanidoma.

„Zatvaranje u hashtag“ nije nam nepoznanica, dokle god se taj hashtag naziva #neverstopexploring #foodiesoftheworld ili #musicismylife. Ali u onom trenutku kada nam jedan obični hashtag ograničava gotovo sve druge stvari koje volimo, on nas počinje pomalo iritirati.

Zaboravili smo i na to da smo i dalje mogli istraživati po knjigama i beskonačnom netu (exploring), pripremati ukusnu hranu (foodies) i slušati muziku (music).

Zaboravili smo na jednostavne stvari, poput muzeja koji mogu biti i naši osobni, kućni muzeji. Pojam “kultura” često zvuči kao nešto daleko, nejasno, elitističko, umjesto da se kulturu prihvati kao nešto što je svuda oko nas.

Umjetnički paviljon izgleda kao hram nad Tomislavcem. Unutra se odvijaju važne izložbe, ali kultura je puno više od poznatih umjetnika, velikih građevina i hramova.

Tko se boji za preživljavanje, a tko za…?

Tada se u Zagrebu dogodio potres. Baš kao što je to slučaj s epidemijama zaraznih bolesti, potresi su uvijek prisutna prijetnja. Na obje prijetnje rijetko tko će misliti dok se one ne dogode. Strah je neugodan i paralizira, stoga zašto misliti na ono što izaziva strah?

Tako je to sve dok strah za preživljavanje ne postane stvaran kada se takve rijetke nepogode dogode. Nama su se dvije takve nepogode dogodile u isto vrijeme! 

Tog se jutra 22. ožujka nisam probudila u Zagrebu, pa sam za potres saznala tek kada sam otvorila društvene mreže. Među brojnim objavama koje su se ticale sigurnosti kuća i stanova, stanovnika i bolnica, našle su se objave pune slika zagrebačkih muzeja koje su odavale velika oštećenja na muzejskim zgradama i pojedinim objektima iz muzejskih kolekcija.

Dragi kolege i prijateljiu nizu potresa u nedjelju 22. ožujka 2020. godine, Arheološki muzej u Zagrebu pretrpio je…

Gepostet von Arheološki muzej u Zagrebu – AMZ am Montag, 23. März 2020
Arheološki muzej u Zagrebu sadrži predmete ne samo lokalne, nego i svjetske arheološke baštine

O muzejima se u klasičnim medijima najmanje govorilo i pisalo, stoga sam odlučila posvetiti se upravo tome. Kada sam kontaktirala određene muzejske stručnjake s pitanjem kako mogu pomoći, oni su mi rekli da sada i ne razmišljam o tome, jer ima bitnijih stvari od muzeja. To su mi rekli sami muzejski stručnjaci osobno! 

Učestalost razmišljanja o nepogodama – i o muzejima

Prisjetit ću se dva ranija događaja iz drugih dijelova svijeta. 

Početkom rujna 2018. godine dogodila se tragična noć za brazilsku prirodnu i kulturnu baštinu. Došlo je do požara u Nacionalnom muzeju, koji je čuvao tisuće predmeta vezanih uz brazilsku floru i faunu, ali i nacionalnu povijest, a koji je nepovratno uništio gotovo cijelu zgradu i barem 80% kolekcije. Nakon dugotrajnih istraga, utvrđeno je da je požar izbio u sustavu klimatizacije u muzejskom auditoriju, a zbog nedostatnih mjera izolacije između pojedinih dijelova zgrade, po cijelom muzeju se proširio kao po suhoj šumi. 

Nekoliko mjeseci kasnije, svijet je bio u šoku zbog požara u mnogo poznatijem objektu kulturne baštine – pariškoj katedrali Notre Dame. Požar je izbio u dijelu krovišta na kojem su se odvijali restauratorski radovi, nakon što je netko od radnika propustio propisno ugasiti svu opremu. Sustav detektiranja požara je zakazao, te je požar u ogromnoj vrlo visokoj građevini detektiran prekasno, što je dovelo do pada tornja nad križištem, a hrabrost nekolicine vatrogasaca spasila je sjeverni toranj na pročelju.

Godine 1880 dogodio se prethodni veliki potres u Zagrebu koji je uništio većinu tadašnjih zgrada uključujući i staru katedralu. Seizmologija je tada bila relativno mlada i neistražena znanost koja je postojala tek stotinjak godina. Samim time tada još nisu postojali visoki sigurnosni standardi koji bi učinili nove zgrade potpuno otpornima na potres, iako se o tome vodilo računa koliko se moglo i znalo. Grad je obnavljan tijekom narednih desetljeća pod komandom Izidora Kršnjavog i arhitekta Hermana Bolea, pri čemu je dobio današnji izgled. Ipak, potres koji se dogodio 140 godina kasnije u kritičnom trenutku borbe protiv pandemije, nanio je novu veliku štetu gradu i njegovoj baštini.

Koliko volimo svoje muzeje?

Dok su se dva događaja iz drugih dijelova svijeta doticala isključivo izdvojenih slučajeva kulturne baštine, nedavni potres u Zagrebu kompleksnija je tema. Ipak, što se tiče samih muzeja i kulturne baštine, uvijek se o njima rijetko razmišlja dok nisu pogođeni nepogodom – baš kao što se rijetko razmišlja o potresima ili pandemijama kao nepogodama.

Kada je došlo do požara u brazilskom Nacionalnom muzeju, Brazilci su za to okrivili svoju vladu koja nije ulagala u protupožarnu zaštitu u muzeju. Kada je došlo do požara u pariškoj katedrali, pojedinci iz raznih dijelova svijeta po društvenim su mrežama krivili politiku koja nedovoljno štiti kulturne spomenike. S druge strane, kada su pojedini bogataši i uspješne tvrtke izdvojili velike iznose za sanaciju i obnovu stoljetne katedrale, neki su ih kritizirali da im je katedrala važnija o gladnih ljudi u nekim dijelovima svijeta.

Jesu li meni zagrebački muzeji važniji od stanovnika Zagreba koji su ostali bez domova? Naravno da mi nisu važniji, ali jednostavni nisu i nemu mi biti nebitni. Smatram li da je politika kriva za stradavanje grada, samim time i muzeja? Ne smatram, jer to nije tako jednostavno za zaključiti. Sigurnosti i vitalnost muzeja nije samo odgovornost politike, nego svih nas i naše vlastite svijesti. 

Samo za Noć muzeja, ili?

Mnoge zagrebačke muzeje posjećujem barem jednom godišnje kada se u njima održava neka izložba, a uvijek kada dolazim u Zagreb, posjetim barem jedan muzej. Osim u nekoliko najpopularnijih muzeja ili u Noći muzeja, u većini je muzeja je prava rijetkost vidjeti posjetitelje, radilo se o domaćem stanovništvu ili o turistima. 

Noć muzeja nudi nam jedinstvenu priliku da u muzejima uživamo u ovakvim događajima – ali u većini muzeja to je jedini dan u godini kada se muzej doživljava kao mjesto za zabavu. Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Noć muzeja 2019.

Štoviše, dio javnosti smatrat će da muzeji dobivaju previše javnog novca za rad koji obavljaju, a od osoba iz poduzetničkih krugova čula sam mišljenja da je kultura „usisivač tuđeg novca“. Dolazimo do zaključka da mnogi ne vole muzeje, ali ja ću to reći malo drugačije. Reći ću da većina naprosto nije dovoljno informirana o muzejima i o njihovim aktivnostima i kvalitetama.

Muzejski radnici i stručnjaci snose dio odgovornosti za tu situaciju. Često im nedostaje motivacije da pozovu veći broj ljudi u muzeje, ali to nije samo hrvatska stvarnost. To se događa u mnogim zemljama, što sam mogla zaključiti kada sam na svom osobnom, međunarodno orijentiranom profilu na Twitteru postavila objavu koja je glasila „Museum professionals should invite people to museums“, odnosno, „Muzejski stručnjaci trebaju pozvati ljude u muzeje“. Sa mnom su se složili pratitelji iz barem desetak zemalja.

Novo doba i ljepša budućnost za zagrebačke muzeje

Nevjerojatno komplicirana vremena, u kojima smo suočeni s pandemijom i štetama od potresa sada stavljaju muzeje u drugi plan. To ne smijemo dopustiti. Muzeji su uvijek tu bili uz nas, nudili nam ugodnu atmosferu i puno zabave uz neobavezan i zanimljiv model učenja novih stvari. 

Koliko primijećujemo ljepotu muzeja, galerija, kulturne baštine oko nas? Galerija Klovićevi dvori ima prekrasnu rasvjetu i dekoracije.

Osim toga, neki su zagrebački muzeji na svojim društvenim mrežama objavili poprilično tople i emotivne poruke. Za razliku od uobičajenih objava, u kojima se mnogi tvrdoglavo drže akademski pripremljenih tekstova koji većini ljudi nisu dovoljno jasni niti zanimljivi, sada su napokon progovorili prema javnosti. Nakon što su objave o potresu prošle, stil novih objava na nekim je muzejskim društvenim mrežama postao ljepši i simpatičniji, što me posebno veseli. Autori tih novih tekstova, tko god da jesu, zaslužuju svaku pohvalu. 

Muzej kao mjesto za zabavu

U trenucima u kojima pišem ovaj članak, mnogi muzeji i galerije diljem Hrvatske i Europe već se ponovno otvaraju nakon ublažavanja restrikcija uvedenih radi suzbijanja pandemije. Muzeji će teško sami podnijeti ovu krizu – cijelu ekonomski situaciju koja će uslijediti nakon pandemije. Zbog velikih oštećenja, neki zagrebački muzeji neće moći tako skoro biti otvoreni za javnost.

Kada govorimo o raspoređivanju javnog novca, moramo razumjeti da su zdravstvo i socijalna skrb prioritet, stoga politiku ne smijemo kriviti i koristiti kao izliku. Baš kao i u svakoj krizi, muzeji će biti možda i najveće žrtve rezova, a manje turizma značit će manje posjetitelja za većinu muzeja. 

Sada je na nama da pokažemo više razumijevanja za muzeje i zajedničku kulturnu baštinu, da ih prihvatimo kao svoju vlastitu odgovornost. Bez razmišljanja o politici i javnom novcu, vrijeme je da pokažemo veći interes za muzeje i njihove stručnjake. 

Drugim riječima, vrijeme je da na muzeje počnemo gledati kao na mjesta za ugodno slobodno vrijeme i uobičajenu zabavu.

Raznovrsni sadržaji koji se tiču muzeja, održivog turizma, ideja za provođenje slobodnog vremena i kreativnosti nalaze se na mojem blogu Fun Museums. Možete me pratiti i na Twitteru, gdje iznosim brojne inovativne ideje za muzeje, u suradnji s kolegama iz svih dijelova svijeta.

Crtež u naslovnoj slici: “MUO iz raznih perspektiva”, moj rad.

Lana Pajdaš

Pišem i govorim o idejama za muzeje budućnosti. Moje ideje uključuju održivi turizam i "spora" putovanja, zabavu u muzejima za lokalno stanovništvo, ekologiju općenito, crtanje, slikanje i fotkanje muzeja te muzejske proizvode. Pokušavam potaknuti muzejske stručnjake da pozovu ljude u muzej i da se veći broj ljudi osjeća dobrodošlo u muzejima.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *