Životno putovanje jednog starog gramofona

Životno putovanje jednog starog gramofona zanimat će sve one koji vole glazbu jer svi koji vole glazbu zanimaju se i za uređaje koji služe za reprodukciju zvuka. Upravo ti uređaji omogućavaju da nas, ako to želimo, glazba “prati u stopu” na ulici, u čitaonici, trgovini, zapravo bilo gdje, dajući svakodnevici jedan novi ton.

Dolazak u restauratorsku radionicu

Prije nekoliko tjedana u našu je restauratorsku radionicu “Industrijska arheologija” stigao stari gramofon s raskošnom trubom iz prve četvrtine 20. st. On je danas u vlasništvu Muzeja Pučkog otvorenog učilišta Vrbovec, a na obnovu je stigao kako bi bio spreman za izložbu koja se organizira povodom 60-te obljetnice djelovanja te institucije. Od ravnateljice PUO Vrbovec Sanje Prijatelj uspjeli smo doznati jedan maleni djelić povijesti ovog starog gramofona.

Stari gramofon obitelj Benček donirala Muzeju POU Vrbovec

Stari gramofon s raskošnom trubom je od 1975. pa sve do 2020. godine bio u vlasništvu stare vrbovečke obitelji Benček koja ga je potom donirala Muzeju PUO Vrbovec. Prema riječima gore spomenute ravnateljice obitelj Benček često je u svojim obiteljskim druženjima, i u sedamdesetim godinama, rado slušala glazbu na način koji je tada već bio relativno davna prošlost. Gdje je točno, kada i kod koga ovaj gramofon započeo svoje “životno” putovanje ne znamo. Ipak tamo gdje nema pisanih podataka sam uređaj može nam ispričati dio svoje povijesti.

Stari gramofon kao onaj koji priča priče

Prvi mehanički gramofoni se javljaju krajem 19. st. Ovaj stari gramofon pripada skupini mehaničkih gramofona koji su početkom 20. st. doživjeli niz promjena i poboljšanja u svojoj konstrukciji. Tada se javljaju gramofoni s raskošnim trubama poput ovoga koji je stigao do nas. Među dijelovima koji su bili u izrazito lošem stanju jesu truba i kućište, a čija je obnova pokazala da je ovaj gramofon upitne izvornosti.

Brojne nestručno izvedene intervencije

Na gramofonu s raskošnom trubom su vidljive brojne nestručno izvedene intervencije koje pokazuju da njegovo kućište nije izvorno odnosno da je tijekom vremena zamijenjeno. Očito je tijekom dugotrajnog korištenja ovog uređaja dolazilo do njegova oštećivanja i kvarenja s kojima su se vlasnici “hvatali u koštac” na razne načine. Uglavnom je riječ o improvizacijama pri čemu su oni koji su odrađivali taj posao znali što rade, ali najčešće nisu imali novca ili mogućnosti nabavke potrebnih originalnih dijelova zbog čega su brojni zahvati izvedeni na neadekvatan način, što je najvidljivije na primjeru kućišta, ali i na nekim drugim dijelovima.

Princip stvaranja zvuka

U kućištu starog gramofona je smješten pogonski mehanizam na navijanje dok je na njegovu poklopcu smješten pokretni metalni tanjur obložen tkaninom, a na koji se stavljala gramofonska ploča. Kako se ploča pokretala na mehanički način putem navijanja, ovaj stari gramofon je imao s desne strane kućišta ručicu namijenjenu toj svrsi pri čemu je ručica do nas stigla u ogoljenom izdanju što, također, ide u prilog brojnim preinakama. Očito se prilikom popravaka prestalo misliti na estetiku i primat je dobila samo funkcija.

Sustav ozvučenja starog gramofona

Na kućištu je s bočne strane smješten i metalni nosač koji pridržava čitav sustav ozvučenja. Spomenuti nosač nosi zvučnicu s luksuznom metalnom trubom. Zvučnica završava na jednom svojem kraju iglom dok je na drugom dijelu kanal za prijenos zvuka. Princip stvaranja zvuka je sljedeći: igla prelazi po površini ploče i titra zbog neravnina na njoj, a to se titranje prenosi preko višeslojnog muskovita, a koji je smješten u zvučnici u vidu opne koja vibrira i prenosi zvuk u trubu.

Broj 1 i truba

Zvuk dobiva svoj konačan oblik u trubi koja je kod ovog gramofona dana u obliku raskošnog crvenog cvijeta s velikim brojem latica (ovdje smo ih nabrojali ukupno 26). Ove su trube dolazile u vrlo različitim varijantama pa smo tako primjerice našli na invarijantu crvene trube sa zlatnim obrubom, ali na konkretnoj trubi nismo uspjeli pronaći tragove zlatne boje. Ova zvučnica ima funkciju koju je Luciano Secchi dao svom popularnom liku Broja 1, iz stripa Alan Ford, a koji je često u svojim kolicima posezao za trubom kako bi bolje čuo što govore oko njega članovi njegove slavne grupe TNT.

Stari gramofon i oznake proizvođača? 

Na starom gramofonu nismo našli uobičajene oznake proizvođača koje su najčešće smještene na kućištu i na trubi, što bi dodatno išlo u prilog da ovdje nije riječ o originalnom proizvodu. Doduše postoje određene oznake, primjerice one s donje strane tanjura, na kojem piše Edison Bell British Made. Ovaj natpis ukazuje da je, tanjur gramofona proizveden u Engleskoj. Naime, tvrtka Edison Bell iz Londona je prvo otvorila istoimenu podružnicu u Zagrebu 1924. godine, a dvije godine kasnije je došlo do fuzije sa zagrebačkom Tvornicom olovaka Penkala u zajedničko dioničko društvo kojom je stvorena sestrinska tvrtka Edison Bell Penkala. Taj podatak s obzirom na spomenuti natpis na tanjuru može upućivati da je riječ o dijelu gramofona koji je proizveden prije 1926. godine, ali to i ne mora biti tako jer su se u početku fuzije sklopljeni gramofoni isporučivali direktno iz Engleske u Zagreb, a nešto kasnije su se ovdje dostavljali dijelovi potrebni za sklapanje gramofona.

Penkalini izumi razlog udruživanja

Zašto je došlo do spomenute fuzije pojasnio nam je kustos Tehničkog muzeja Nikola Tesla u mirovini, Željko Staklarević. Slavoljub Penkala bavio se izumima i poboljšanjima na području tehnike toga vremena, tako je između ostalog usavršio, možda je bolje reći poboljšao tadašnju mehaničku zvučnicu. Tvrtka “Edison Bell” je bila zainteresirana za ta njegova poboljšanja i tu je došlo do njihove suradnje. Kako je Penkala umro 1922. godine, nije bio uključen u osnivanje tvrtke’ Edison Bell Penkala’ 1926. godine.

Još jedan argument protiv originalnosti starog gramofona

Na zvučnici gramofona piše “TRITON reproducer (Berlin-New York)”, a ne Edison Bell što pokazuje da je ovdje vjerojatno riječ o naknadno dodanoj zvučnici jer ju nije proizvela ista kompanija. To potvrđuje ranije spomenuti kustos koji, između ostalog kaže, da je većina mehaničkih zvučnica imala membranu od minerala iz grupe tinjaca, a koja je bila vrlo osjetljiva zbog čega su zvučnice tijekom vremena pucale i tražile zamjenu. Sve to ide u prilog gramofonu koji nije izvoran već je sastavljen od dostupnih dijelova drugih proizvođača, što mu je omogućilo da bude u dugoj funkciji.

Uređaji koji ne skupljaju prašinu

Za razliku od velikog broja predmeta koje ljudi rijetko ili nikada ne koriste uređaji za reprodukciju zvuka su oni koji ne stoje samo na policama i skupljaju prašinu. Upravo zbog njihove praktične namjene oni na obnovu dolaze “nagrizeni” učestalim korištenjem. Mehanički su gramofoni svojevremeno bili glavni izvor kućnih zabava. Posao je restauratora vratiti predmet u stanje što bliže onom izvornom, ali da pri tome ne “obriše” i informaciju o njegovom korištenju jer povijest ne čini samo predmet onakav kakav je izašao iz tvornice već i on sam sa svojim specifičnim ožiljcima ili tragovima korištenja koji pričaju i svoju individualnu priču. Tako primjerice oštećenja trube pokazuju da je učestalo prenošen i korišten zbog čega je često bio žrtvom raznih nezgoda. To u osnovi znači da muzejska restauracija podrazumijeva da se predmet ne vrati u stanje koje bi nalikovalo onom tvorničkom.

Prikladan prostor za stari gramofon

Ovi su prijenosni gramofoni s raskošnim trubama, iako je njihovo prenošenje bilo u osnovi dosta nezgodno, bili vrlo popularni i pri njihovoj se izradi nastojalo da imaju što raskošniji izgled kako bi svojim vlasnicima dali dojam određenog društvenog statusa. Njihovo je posjedovanje zahtijevalo ne samo posebno mjesto gdje će biti izloženi već i, često, prikladnu prostoriju u kojoj će biti viđeni od strane posjetitelja. Ovi su uređaji tako zamijenili klavire u sobama i omogućili su, barem u početku, povlaštenom srednjem sloju da se približi visokim društvenim slojevima upravo kroz reprodukciju glazbe koja je postala jeftinija alternativa glazbenom instrumentu.

Najstarije ploče

Prve ploče snimaju se u svjetskim metropolama poput Berlina i Londona dok je prva produkcija započela u Hrvatskoj 1924. kada je tvrtka “Edison Bell” osnovala svoju podružnicu u Zagrebu. Ploča koja je stigla k nama zajedno s gramofonom ulazi u kategoriju najstarijih ploča proizvedenih u Hrvatskoj.

Prve trgovine

Prve su se ploče, kao i gramofoni mogli kupiti u Zagrebu već krajem 19. st., primjerice u zagrebačkoj Ilici na broju 39, a u prvim desetljećima 20. st. broj trgovina koji nude ove proizvode od vrlo različitih proizvođača se širi što ukazuje da se povećava i broj onih koji takve uređaje kupuju. U to vrijeme glazba još nije bila lako dostupna, a u skladu s tim snimanje ploča u svojim počecima nije bio unosan posao. Pojava ovih gramofona s raskošnim trubama najavila je promijene u sklopu kojih glazba postaje izrazito profitabilan posao.

Kako je protekla obnova kućišta?

Bočni dijelovi kućišta starog gramofona su zamijenjeni jer su postojeći u potpunosti propali. Prilikom njihove zamijene se vodilo računa da novi bokovi budu od hrastovine od koje je i ostatak kućišta kao i da im se vizualno da dojam veće starosti kako bi se prilagodili ostatku kućišta. Na ovom je kućištu stajao i naknadno dodan natpis izliven od bronce, a na kojem je pisalo “Album”. Kako je riječ o dodatku koji je nagrdio postojeće kućište on je uklonjen i spremljen kao dio svojevrsne dokumentacije o obnovljenom predmetu.

Kura čišćenja starog gramofona

Unutrašnji mehanizam, kao srce gramofona je očišćen i konzerviran. Poznati zagrebački urar Lebarović nam je pomogao u vraćanju starog gramofona u funkciju namatanjem opružnog mehanizma. Stara je tkanina tom prigodom na ploči zamijenjena novom. Svi korodirani dijelovi su očišćeni do čistog metala i konzervirani, a igla je ponovno vraćena na zvučnicu. S gramofonom je u kompletu stigla i vrlo dekorativna kutijica sa zamjenskim iglama koja je, također, prošla svoju kuru čišćenja.

Stari gramofoni i iskustvo slušanja nekada i danas

Na žalost zbog nedostajućih dijelova i potrošenosti samog mehanizma na gramofonu s raskošnom trubom se u ovom trenutku ne mogu slušati ploče, ali je mehanizam doveden u funkciju u smislu svoje rotacije. Na bespućima interneta našli smo snimku glazbe reproduciranu sa sličnog gramofona iz 20-ih godina 20. st. Iz priložene snimke može se čuti da je slušanje ploča na ovom starim uređajima obilježeno “tragovima” vremena koje utječe na kvalitetu zvuka. Isto tako, sigurno je da je suvremeni doživljaj slušanja obilježen našim cjelokupnim slušnim iskustvom, što taj doživljaj čini uvelike različitim od onoga što su ga osjetili i doživjeli prvi slušatelji čiji sluh nije bio “razmažen” sofisticiranom tehnologijom zbog kojih njihova očekivanja nisu imala visoko postavljene standarde.

Literatura:

• Hrvatska enciklopedija, “Gramafon“, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.

• Nathan Dawid Bowers, Creating a home culture for the phonograph: women and the rise of sound recordings in the United States, 1822-1913., BS, Bmusic, Philadelphia College of Bible, 1997 MA, University of Pittsbourgh, 2002,

• Radiomuseum, History of the manufacturer Edison-Bell-Penkala Ltd.; Zagreb 

• The Antique Phonograph Society, “Off Brand” Talking Machines by R. J. Wakeman, 2020.

• NSK, Zvuci prošlosti, Razvoj fonografije u Hrvatskoj
  
• FOTO: Zoran Kirchhoffer