Zlata Bartl: Profesorica kemije, fizike i matematike koja je život provela kao boem

Zlata Bartl: Profesorica kemije, fizike i matematike koja je život provela kao boem

This is a man’s world, this is a man’s world…but it wouldn’t be nothing, nothing without a woman…

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Teta Vegeta, kako je od milja prozvana Zlata Bartl, bila je profesorica nekoliko prirodnih znanosti, rastom malena, ali jaka žena neuništiva duha koja čiji je entuzijazam promijenio povijest Podravke i Koprivnice.

Akademska građanka bez građanskih prava

Zlata Bartl rođena je u Sarajevu 20. veljače 1920. godine, u obitelji općinskog službenika austrijskih i dubrovačkih korijena. Odrastala je uz oca i majku te sestre Vesnu i Kseniju. U rodnom gradu završila je pučku školu i gimnaziju, a obrazovanje je nastavila 1938. godine u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu.  Titulu profesora kemije, fizike, matematike i mineralogije stekla je 1942. godina na istom fakultetu, koji je u to doba bio preimenovan u Mudroslovni. Za vrijeme studija slušala je i predavanja iz zoologije i botanike.

“Privlačila me anorganska kemija, a život me je nekako uvijek vodio sve dalje od nje”.

Iako ju je zanimao istraživački rad, zaposlila se kao profesorica u gimnaziji u Sarajevu. Svoje učenice vodila je na putovanje u Italiju te isticala oduševljenje tom zemljom, što ju je 1945. dovelo i u zatvor. Nakon što joj je zaručnik, Dragutin Štanfel umro na samom kraju rata, UDBA je zakucala i na njena vrata. Iako su se pojavili natpisi da je zatvorena radi članstva u ustaškoj mladeži, sama Zlata tvrdila je da je glavni razlog njena ljubav prema Italiji. Kako bilo, osuđena je na osam godina zatvora i trajno su joj oduzeta sva građanska prava. Tokom odsluženja kazne u Zenici, oboljela je od tuberkuloze kralježnice, bolesti koja će joj obilježiti život te je puštena nakon šesnaest mjeseci. Određeno vrijeme provela je u “koritu”, gipsu oko čitavog gornjeg dijela tijela. Nakon oporavka zaposlila se u sarajevskoj plinari.

“Tek sam tada shvatila što znači biti bez građanskih prava. S diplomom profesora i znanjem talijanskog, engleskog, njemačkog i francuskog radila sam i dobivala plaću kao nekvalificirani radnik.”

Nakon promjene posla te rada kao profesorica kemije u Banja Luci te u Zavodu za industrijska istraživanja u Sarajevu, shvatila je da joj u Sarajevu nema opstanka i kao cilj si odredila selidbu u Hrvatsku, odnosno Zagreb. Tijekom službenog puta upravo u Zagreb 1955. godine zadesila ju je velika sniježna oluja koja joj je onemogućila povratak u Sarajevo. Boravila je kod sestre Vesne koja ju je nagovorila da obavi liječničke preglede, što je rezultiralo ponovnim okovom, odnosno “koritom”. Nepunih godinu dana Zlata je proboravila u svojem zatvoru.

“Kad sam god ležala u “koritu”, učila sam jezike i čitala novosti o kemiji, fizici, minerologiji. To me držalo na životu”.

Zlata Bart postaje legendarna Teta Vegeta

Svakodnevno je pratila i oglase za posao, te naišla na onaj koprivničke Podravke koja je tražila kemijskog tehničara za rad u laboratoriju. Zatajila je pitanje svojih građanskih prava, i za dva dana dobila posao. Tako je 1956. godine stigla u Koprivnicu. Živjela je u podstanarskoj sobici te jela jedan put na dan. U to doba, Podravka je bila gubitaš, pekmezara koja je u ponudi imala samo pekmeze i kompote.

“Činilo mi se da sam u Podravki naišla na nekakva druga bića, ugodna, radišna, nesebična…Ubrzo sam shvatila što i kako treba raditi. Počela sam se osjećati dijelom zajednice i dijelom sredine koja me iznimno lijepo primila.”

Radi marljivosti ubrzo joj je ponuđeno mjesto šefice laboratorija, te je konačno priznala kako nema građanska prava. Nije bilo važno. Podravka je trebala takav kvalitetan kadar.
Zima 1957. bila je jaka, a proizvodni pogon i laboratorij nisu se grijali. Zaposlenici su se sakupljali u jednoj sobi sa peći na drva, te često raspravljali o tome što i kako s Podravkom, kako je pokrenuti i kako oni mogu pomoći. Zlata se sjetila prigode kada je s prijateljicom iz francuske, Raymonde Peyramalle kampirala na Plitvicama, a francuskinja je iz ruksaka izvukla cijeli ručak u vrećicama. Tu su bili juha, tjestenina, puding,…Zlata se tada čudila “kao picek glisti”, a podravkaši su odlučili napraviti juhu u vrećici kada su čuli priču.

“Svi smo radili i stvarali punom parom, samo da svoju tvornicu izvučemo iz teškoća.”

Prve juhe “smućkane” od sušenog povrća, gljiva, tjestenine i glukamata koji je jedva nabavljen, prema Zlatinim riječima ništa nisu valjale. “Mućkala” je i dalje, te se Podravka na jesenskom Zagrebačkom velesajmu 1957. godine pojavila s četiri juhe iz vrećice. Juhe su postale veliki hit, ali nitko nije znao da su se prve vrećice lijepile glačalima jer tvornica nije imala potrebne strojeve. Juhe su bile samo početak, jer je proizvodnja jušnih koncentrata omogućila proizvodnju mesnih konzervi.

“Mislim da možda ta ekipa bez mene ne bi napravila to što smo napravili, ali to ne bih mogla ni ja bez njih. Svi smo tome pridonijeli, svojom ljubavi prema Podravki.”

Podravska ekipa nije stala s inovacijama. “Smućkali” su nešto bolje. Godine 1959. Zlata je na stolu ugledala bočicu talijanskog začina, te je znala da oni mogu napraviti i bolje od toga. Na rešou u laboratoriju kuhali su jela i isprobavali začin. Svaki put bi odmahnuli glavom, to nije bilo to. Zlata je u laboratoriju provodila cijele dane, po noći čitala stručnu literaturu, a vremena za jelo nije imala. Kada su došli do konačne recepture, začin je bio bez boje. Kako je vitaminizirana hrana u to doba bila veliki hit, netko je predložio da bi u začin trebali dodati vitamine. Zlata je izvadila novce i praktikanticu poslala u ljekarnu po vitamine B1 i B2. Kada je začin poprimio svoju karakterističnu zlatnu boju, Zlata je uzviknula: “Eureka!”. Njezin izum, čije ime Vegeta dolazi od engleskih riječi vegetables, vitamine i taste, nije patentiran na njeno ime. Iako su danas poznati neki sastojci, recept ostaje nepoznanica. Postoji legenda da se koristi biljka koja raste samo u Koprivnici, te da se Zlatu pažljivo sakrivalo zbog industrijske špijunaže. Vrlo vjerojatno nikada nećemo saznati, jer se receptura i točni omjeri brižljivo čuvaju u Podravki.

“U životu, znate, treba nešto početi, imati dobru volju i raditi timski…Nismo imali što izgubiti, bili smo hrabri.”

Podravkašica do samoga kraja

Nakon što je došla u Podravku, Zlata je dobila svoja građanska prava. Čak je dobila i putovnicu, te proputovala cijeli svijet. Iako je obilježila kulinarstvo cijelog podneblja, sama nikada nije kuhala. Hranila se sendvičima i juhama iz vrećice, a nakon umirovljenja 1976. godine, njeni podravkaši opskrbljivali su ju je hranom. U mladosti se aktivno bavila sportom, a nastavila je i nakon oboljenja.

“Imam osjećaj da moj gornji dio tijela ne podnosi donji.”

Unatoč tome, igrala je stolni tenis, a zatim prešla na ribolov. Posvetila se i klasičnoj glazbi te nastavila pratiti znanstvena istraživanja, kao i savjetima pomagati svojoj Podravki. Primila je niz nagrada, uključujući i Zlatnu kunu za životno djelo Hrvatske gospodarske komore te je odlikovana visokim odličjem predsjednika Republike Hrvatske redom Danice s likom Nikole Tesle. Ipak, nikad nije voljela pompu oko sebe, a pogotovo nadimak Teta Vegeta.

“Nisam ja nikakva teta. Uh, ne volim to. Uvijek sam se krila, nikad se nisam isticala, ne volim biti na feštama.”

Na fešti povodom osnivanja Zaklade “prof. Zlata Bartl” 2001. je bila. Zaklada je osnovana sa svrhom promicanja i poticanja stvaralačkog i inovativnog znanstveno-istraživačkog rada među mladim visokoobrazovanim ljudima, državljanima Republike Hrvatske, bez obzira na struku i mjesto studiranja, a u temeljnom kapitalu je, uz Podravku, sudjelovala i sama Zlata Bartl. Umrla je u svojoj Koprivnici 30. svibnja 2008. godine.

“Cijeli život sam proživjela kao boem i to mi nitko ne može oduzeti.”

Skromna žena koja je svojim znanjem, trudom, elanom malu podravsku pekmezaru pretvorila u ekonomskog diva te osmislila jedan od svjetski najpoznatijih hrvatskih proizvoda proživjela je nevjerojatan život vrijedan pričanja. Ako ona nije strašna žena, ne znamo tko je!

Izvori

HR-HDA-2031; Vjesnikova novinska dokumentacija: Bartl, Zlata

https://www.podravka.hr/kompanija/odgovornost/vijesti/osnovana-zaklada-zlata-bartl/

https://www.telegram.hr/zivot/culi-ste-za-tetu-vegetu-gospodu-koja-je-sa-svojim-timom-stvorila-cuveni-zacin-danas-bi-imala-100-godina/

https://www.vecernji.hr/lifestyle/kako-je-stvorena-vegeta-posaljite-jos-nekoliko-tisuca-sve-smo-prodali-1368636

FOTO: Pixabay

Martina Piškor

Završila sam povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. Fokusirana sam na žensku i povijest svakodnevice. Zaljubljenica sam u kazalište, Zagreb i pjevanje. Bez Zagreba se ne može, jer on je u krvi!

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori