Zlata pl. Šufflay: Neumorna istraživačica, dizajnerica i promicateljica čipkarstva

Zlata pl. Šufflay: Neumorna istraživačica, dizajnerica i promicateljica čipkarstva

This is a man’s world, this is a man’s world…But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman

Etta James: It’s A Man’s Man’s Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

Uz ime Zlate pl. Šufflay veže se nekoliko zanimanja. Ona je bila učiteljica, muzeologinja, spisateljica, dizajnerica, čipkarica. Svoj životni put posvetila je promicanju i istraživanju (lepoglavskog) čipkarstva i osnivanju čipkarskih tečajeva. A kako je izgledao taj put, pročitajte u Zlatinom Ženskom tragu u povijesti, za čije nam je pisanje služio rad Andreje Klobučar „Čipke naše-dragulji naši: Zlata Šufflay i počeci autorskog oblikovanja čipke u Hrvatskoj“ i rad Dubravke Osrečki Jakelić „To ne može jedno čeljade, pa još ženska glava!“.

Aurelija Štefanija pl. Šufflay

Godine 1873. u zagorskom selu Jesenje rodila se Zlata pl. Šufflay (punim imenom Aurelija Štefanija pl. Šufflay) u obitelji koja je bila dio plemićke obitelji Šufflay de Otruševec. Otac August bio je učitelj, a majka Franciska Welle von Vornstern bila je plemkinja njemačkog podrijetla. Imala je sestru Angelu i brata Milana, poznatog hrvatskog povjesničara i pisca te jednog od utemeljitelja albanistike u svijetu.

Osnovnu školu završila je u varaždinskom uršulinskom samostanu, a od 1890. do 1893. godine pohađala je Učiteljsku školu sestara milosrdnica s pravom javnosti u Zagrebu. Tamo je stekla znanje o vrstama ručnog rada među njima i osnove čipkarstva. Nakon završetka školovanja, godinu dana radila je kao učiteljica u Selima zagorskim. Potom odlazi u Lepoglavu, gdje je vodila čipkarski tečaj.

Vrijeme u Lepoglavi

Godine 1892. osnovan je čipkarski tečaj u Lepoglavi, u sklopu osnovne škole, a njegova prva voditeljica bila je učiteljica Viktorija Pajer. Dvije godine nakon, 1894., vodstvo tečaja preuzima Zlata. Tečaj je bio namijenjen učenicama četvrtog i petog razreda osnovne škole, ali i svim drugim zainteresiranim djevojkama i ženama.

Polaznice su izrađivale čipku po nacrtima idrijske čipke, koja je bila propisana odredbama Kraljevske zemaljske vlade, no Zlata postepeno uvodi izradu čipke prema svojim dizajnima i tu je čipku zaštitila imenom čipke Zlate Šufflay. Lepoglavu napušta 1897. godine te biva premještena u Varaždinske Toplice. Točan razlog njena odlaska nije utvrđen, a pretpostavlja se da je tečaj prestala voditi zbog neslaganja sa školskim čelnikom.  

Vrijeme u Varaždinskim Toplicama

U Varaždinskim Toplicama Zlata osniva i vodi Strukovni čipkarski tečaj. Većinom su ga pohađale učenice, a svoje rukotvorine redovito su izlagale na školskim izložbama. Osim toga, organizirale su i prodaju čipke kao turističkih suvenira, što je dodatno pridonijelo popularizaciji tog hrvatskog proizvoda.

Svoje vrijeme Zlata je koristila i za proučavanje narodnog rukotvorstva toga kraja, točnije bilježila je izvorne tehnike vezova, motive i proučavala narodnu nošnju. Sakupljena znanja prenosila je svojim učenicama na tečaju i tako omogućila prenošenje narodnih motiva na uporabne, odjevne i sakralne predmete.

foto: pinterest.com

Osim toga, podučavala je učenice domaćinstvo, vodila analfabetski tečaj, a na njenu inicijativu osnovana je i jedna osnovna škola u selu Kaštelancu. Iz topličkog kraja Zlata odlazi 1913. godine, a iste godine završio je i rad čipkarskog tečaja u Varaždinskim Toplicama. Novo poglavlje Zlatinog životnog puta započinje u Zagrebu, gdje se zapošljava u Muzeju za umjetnost i obrt. 

Vrijeme u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu

Zaposlenje Zlate Šufflay u Muzeju za umjetnost i obrt značajno je jer se ona smatra prvom ženom zaposlenom u jednom od hrvatskih muzeja. U muzej je Zlata došla s vizijom da promiče, istražuje i proučava čipku, ponajviše lepoglavsku čipku. Njen naum unikatno je obogatio zbirku Muzeja za umjetnost i obrt. Od lepoglavskih čipkarica otkupila je niz čipaka, kojima je započela sustavno prikupljanje lepoglavske čipke za zbirku Muzeja.

Godine 1920. imenovana je asistenticom za tekstilni rad, a do umirovljenja 1926. godine neumorno se bavila znanstveno-istraživačkim radom, klasifikacijom i katalogizacijom čipaka, uvijek s namjerom da čipkarstvo živi među ljudima.

Zlatino pisanje

Zlatina svestranost očitovala se i u pisanju. Najčešće je pisala o lepoglavskom čipkarstvu i njegovoj povijesti koju je prva podijelila na tri povijesna razdoblja: prije osnivanja čipkarskog tečaja (do 1892. godine), vrijeme tečaja (1892.-1900. godine) i razdoblje nakon ukidanja tečaja (1900.-1920. godine).

Vrhuncem njenog predanog istraživanja smatra se djelo Hrvatska narodna čipka u domu i na oltaru koje se smatra prvom hrvatskom stručnom knjigom o povijesti čipkarstva koja prikazuje izvorne nacrte i uzorke čipaka. Zlata ju je objavila 1918. godine, u vlastitoj nakladi. Dvije godine kasnije, 1920., sastavila je katalog zbirke muzejskih čipaka Katalog čipaka i čipkarskih radnja, koji se čuva u rukopisu u arhivu Muzeja za umjetnost i obrt.

Osim pisanja, sudjelovala je na brojnim međunarodnim i domaćim izložbama. Među njima treba istaknuti izložbu u Parizu Exposition Internationale des Art Décoratifs et Industriels Modernes 1925. godine,na kojoj je osvojila srebrenu medalju za izložbenu čipku pod nazivom Lepeza.

Zlata se pisanjem aktivno bavila i nakon rada u Muzeju za umjetnost i obrt. Valja spomenuti da je pisala i tekstove iz područja religiozne beletristike. Te tekstove objavljivala je u listovima i časopisima kao što su Glasnik Srca Isusova, Kalendar Srca Isusova i Glasnik Sv. Franje te Nedjelja. Zanimljivo, pisala je pod pseudonimima Sakrificija, Iluminata, Deogracija i Anima nostra, a tekstove iz područja svjetovne beletristike pisala je za listove Nedjelja i Jutarnji list pod pseudonimom Ahmes-Re.

Zlatin trag u povijesti

Planirala je pokretanje čipkarskih školi u Lepoglavi i Varaždinskim toplicama, no izbijanjem Drugog svjetskog rata ti planovi su stali.

Zlata nas je napustila 1956. godine, nažalost zaboravljena. O njoj su se pred kraj života brinule sestre milosrdnice.

Pamtit ćemo po tome što je prva koja je napisala stručnu knjigu o povijesti čipkarstva, preuzimanju motiva s narodnog tekstila koje je koristila u stvaranju novih originalnih nacrta za čipke. Umjetnici i dizajnerici koja se zalagala za stvaranje hrvatskih nacionalnih čipaka.

No, valja ju pamtiti kao ženu koja je predano, uporno i marljivo radila svoj posao, kojemu je posvetila svoj život.

Izvori i preporuke za čitanje:

Andrea Klobučar, „Čipke naše-dragulji naši: Zlata Šufflay i počeci autorskog oblikovanja čipke u Hrvatskoj“, u: 3. kongres hrvatskih povjesničara umjetnosti. Knjiga sažetaka. Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2010.

Dubravka Osrečki Jakelić „To ne može jedno čeljade, pa još ženska glava!“, Informatica museologica, Vol.33, No.1-2, 2001.

Tihana Petrović, “Zlata Šufflay – istraživač lepoglavskog čipkarstva”,
u: Hrvatske čipke : nova istraživanja, Lepoglava 1999.

FOTO: Pixabay

Nikolina Solić

Završila sam diplomski studij povijesti na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (usmjerenje Suvremena povijest). Volim istraživati kulturnu, žensku i socijalnu povijest grada Zagreba, kazalište, književnost i gastropovijest. Velik sam obožavetelj vintage odjeće, nakita i starih kuharica.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori