fbpx

Zlatna bula Bele IV.: Dokument koji je odredio današnji izgled Gornjeg grada

Zlatna bula Bele IV.: Dokument koji je odredio današnji izgled Gornjeg grada

Zlatna bula Bele IV. jedan je od najvažnjih dokumenata zagrebačke i hrvatske povijesti, jer predstavlja najopširniji sačuvani privilegij koji Gradecu daje status slobodnog kraljevskog grada, izuzetog od vlasti velikaša i izravno podvrgnutog kralju. Takav status davao je građanima posebne ekonomske i društvene povlastice, odredio je fortifikacijski izgled Gradeca, današnjeg Gornjeg grada, a sama bula propisivala je osnovni i kazneni zakon, ali i određene obveze prema kralju. U ovom članku opisat će se najvažnije povlastice i obveze propisane bulom te uzroke i posljedice donošenja ove povelje.

Zlatna bula čuva se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu.

Što je Zlatna bula?

Za početak potrebno je razumjeti značenje i važnost zlatne bule. Zlatna bula općenit je naziv dokumenta koji sadrži zlatni pečat (bulla aurea), po kojemu je dobila naziv, a koristili su se prvo u Bizantskom carstvu, a zatim i u srednjovjekovnoj Europi. Povelje koje su imale zlatni pečat zasigurno su kralju bile od velike važnosti, jer je takvim pečatom dokument dobivao na vrijednosti i autentičnosti, odnosno bilo ga je vrlo teško falsificirati. Osim ove, za hrvatsku i mađarsku povijest značajna je i Zlatna bula Andrije II., oca Bele IV., iz 1222. u kojoj razgraničava prava vladara i plemstva u kraljevstvu.

Povijesni kontekst

Povelje slobodnih kraljevskih gradova bile su česta pojava u srednjovjekovnoj Slavoniji u 13. stoljeću. Najstarija je Povlastica Andrije II. Varaždinu iz 1209. godine, koji također postaje slobodni kraljevski grad. U ovom razdoblju takve su povlastice dobivali još i Perna, Vukovar, Virovitica, Petrinja, Samobor, Jastrebarsko te Križevci.

Zlatna bula Bele IV.
izvor: hr.wikipedia.org

Bela IV. nasljeđuje svoga oca Andriju na prijestolju 1235. u želji da ponovno ojača kraljevske ovlasti. Međutim, već 1237. počinje mongolska (tatarska) invazija na Europu pod vodstvom Batu-kana. Ugarska se pokazala potpuno nespremnom za takvu invaziju, a najveći poraz pretrpila je 11. travnja 1241. na rijeci Šajo, nakon čega kralj Bela IV. bježi prvo kod austrijskog vojvode Fridrika II. Babenberga. On ga pak prisiljava da mu preda tri županije, što Bela nevoljko čini i odlazi u Zagreb. Nakon što Mongoli prelaze zaleđenu rijeku Dravu i Dunav, pustošeći i uništavajući sela i gradove, Bela IV. bježi u Dalmaciju u utvrđene gradove Klis, Split, Trogir, a naposlijetku na otoke. Mongoli nisu uspjeli osvojiti utvrđene gradove, a srećom za Belu, u ožujku 1242. stiže vijest da je u Karakorumu umro veliki kan Ogotaj, što je nagnalo mongolske kanove na povratak u Mongoliju, kako bi izabrali novog velikog kana.

Posljedice mongolske invazije bile su katastrofalne za dotad bogato kraljevstvo. Velik dio gradova i sela bila su opustošena, uključujući Kaptol, vladala je glad i došlo je do epidemije kuge. Prema procjenama stradalo je minimalno 15% stanovništva, a neke procjene davale su i veće brojke. Stoga, budući da je shvatio da su se samo utvrde i utvrđeni gradovi uspjeli oduprijeti invaziji, Bela IV. odlučuje potaknuti gradnju utvrda i utvrđivanje gradova.

Postoji više mogućih razloga zašto je Gradec dobio povlastice. Formiranje grada Gradeca usko je vezano uz mongolske provale jer se stanovništvo nakon provala i pretrpljenog razaranja, po naumu Bele IV., sklonilo na brdo Grič, koje je vjerojatno već prije bilo naseljeno, radi sigurnosti i utvrđenja te im je on izdao Zlatnu bulu u naumu da takvo privilegirano gradsko naselje doprinese gospodarskom razvoju razorene zemlje, a i da privuče strane doseljenike (hospites). Međutim, blizina granice sa Štajerskom i Kranjskom, odnosno aktualni sukobi između Bele IV. i austrijskog vojvode Fridrika II. Babenberga zbog povratka triju županija, također su bili faktori za izdavanje bule Gradecu, što će se dijelom reflektirati u tekstu same bule.

Što propisuje Zlatna bula?

Kralj Bela IV. u prisutnosti bana Dionizija i drugih velikaša 16. studenog 1242. u Virovitici donosi Zlatnu bulu. Prema njoj, građani Gradeca dobivaju pravo izbora vlastitog gradskog suca, koji je imao sudsku i upravnu vlast, a postojalo je i gradsko vijeće. Građani imaju pravo smijeniti suca i izabrati novog, uz potvrdu kralja. Uređena su i građanska prava nasljeđivanja putem oporuke. Grad je imao pravo dva puta tjedno održavati svečani sajam, uz običan sajam koji je mogao biti svaki dan. Kako bi se grad lakše uzdržavao, dobio je i prostrani zemljoposjed, od sljemenske kose na sjeveru, potoka Vrapčak na zapadu i rijeke Save na jugu. Također su bili oslobođeni plaćanja poreza unutar kraljevstva, a u slučaju napada na grad obećana im je naknada štete.

Gradec pak dobiva obvezu o svom trošku izgraditi i obnavljati zidine, što će biti dovršeno 1266. godine, a postat će presudno u uzdizanju Gradeca, jer će za Arpadovića i Anžuvinaca ostati jedina utvrđena slobodna kraljevska varoš u srednjovjekovnoj Slavoniji. Uz to, grad je dobio i obvezu naoružavanja 10 vojnika u slučaju kraljeva vojnog pohoda u Primorje, Korušku i Austriju, a u buli se spominje i da je namjera taj dio Kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granica, što potvrđuje da je velika važnost dana obrambenom karakteru Gradeca prema Austriji. Osim ovih, određena je i teška obveza da građani osiguraju kralju i njegovoj pratnji, kada onuda prolaze, 12 volova, 1000 kruhova i 4 bačve vina. Slavonskom hercegu bili su dužni dati polovicu toga, a banu i podbanu 1 vola, 100 kruhova i 1 bačvu vina samo na početku njegovog banovanja. Ove su obveze izuzetno teške za jedan manji srednjovjekovni grad, stoga su bili oslobođeni tih podavanja na 5 godina.

Bula sadrži više primjera kaznenih djela i propisuje sudski postupak i kazne, zbog čega je bila korištena kao osnovni gradski zakonik.

Gradec nakon 1242.

Zagrebački kanonici obraćaju se Beli 1247. godine da im ustupi dio brda, što on čini te u sklopu Gradeca oni grade kanoničku utvrdu, kasniji Popov toranj koji je i danas očuvan nakon niza pregrađivanja. Kamenita vrata i kula Lotrščak isto potječu iz 13. stoljeća, ali također danas nisu sačuvale prvotan oblik.

Gradec će biti potpomognut od strane vladara i u kasnijim godinama. Već 1256. Bela IV. daje građanima pravo održavanja dvotjednog godišnjeg Markova sajma, zatim se 1258. građanima smanjuju obveze iz bule te plaćaju banu 200 pensa martinšćine. Kraljica Marija pak 1261. ukida taj porez, a Bela 1266. potvrđuje gradački privilegij te im izdaje lakši privilegij prema kojemu su bili oslobođeni od vojničke dužnosti, javnih službi i poreza i plaćaju godišnje hercegu 40 maraka ili 200 pensa poreza, a nagodinu im oprašta plaćanje pograničnih slavonskih carina (tridesetine).

Posljedice bule na razvoj Gradeca

Zlatna bula i sve kasnije privilegije dale su Gradecu prednost nad svim ostalim gradovima srednjovjekovne Slavonije. Gradec je bio jedina utvrđena varoš u cijeloj srednjovjekovnoj Slavoniji do 15. stoljeća, a jedini će i zadržati svoju podređenost kralju, za razliku od mnogih drugih gradova koji su ipak potpali pod vlast velikaša. Sve te privilegije doprinijele su razvoju trgovine i obrta, a već u 14. stoljeću formirat će se sloj gradske elite. Zlatna bula odredila je današnji izgled Gornjeg grada kao i njegovu ulogu političkog i gospodarskog središta kontinentalne Hrvatske.

Izvori:

  • Andrej JANEŠ, „A Phantom Menance Did The Mongol Invasion Really Influence Stone Castle Building In Medieval Slavonia“,Papers of the conference Fortifications, Defence Systems, Structures and Features in the Past, T. Tkalčec (ed.), 2019, 225-238
  • Nada KLAIĆ, „Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku“, Zagreb, Školska knjiga, 1976.
  • Vjekoslav KLAIĆ, „Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća.. Knjiga 1.: „Drugo doba: Vladanje kraljeva Arpadovića (1102. – 1301.)“, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1975.
  • Karlo OVČAR, „Povijesno-diplomatička analiza povlastica gradskim naseljima na području Slavonije u 13. i 14. stoljeću”, diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2014.
  • Maja TABAK, „Povlastice slobodnih kraljevskih gradova iz XIII. Stoljeća”, diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2014.
Ivan Marjanović

Ivan Marjanović

Student sam diplomskog studija povijesti i hrvatskog latiniteta. U slobodno vrijeme volim vožnju biciklom po prirodi, šah i čitanje svega vezanog uz povijest i latinski jezik.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *