Zoja Odak: Vječna zaljubljenica u glumu, kazalište, umjetnost

This is a man’s world, this is a man’s world. But it wouldn’t be nothing, nothing without a woman.

Etta James: It’s A Man’s, Man’s, Man’s World

O ženama koje su pomicale svoje granice, o ženama koje su obilježile hrvatsku povijest, kulturu, umjetnost, književnost, sport, znanost i tehnologiju, saznajte i naučite koji je Ženski trag u povijesti.

U kolovozu prošle godine napustila nas je kazališna, filmska i televizijska glumica te nacionalna dramska prvakinja Zoja Odak. Ova nagrađivana i višegodišnja glumica Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu iza sebe je ostavila brojne uloge na kazališnim daskama, televizijskim ekranima i na filmskom platnu. Stoga vas vodimo na putovanje kroz Zojin glumački put.

Split, Sarajevo, Split

Zoja Odak rođena je 1947. godine u Splitu, gdje je završila osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Godine 1972. diplomirala je opću književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prve dramske uloge ostvarila je u rodnom Splitu, točnije u kazalištu Titovi mornari, odnosno u današnjem Gradskom kazalištu mladih u Splitu. Nakon toga postaje dio glumačkog ansambla HNK u Splitu, gdje radila do 2014. godine, a od 2003. godine nosila je status nacionalne prvakinje kojeg joj je dodijelilo Ministarstvo kulture RH.

Antologijske kazališne uloge

Osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća Zoja je ostvarila niz uloga, među kojima se ističu one nagrađivane. Za ulogu Truse 1987. godine (Bljesak zlatnog zuba, Mate Matišić) u režiji Marina Carića nagrađena je Majskom nagradom Društva dramskih umjetnika Hrvatske. Godine 1988. za ulogu Klitemnestre (Elektra, Euripid) u režiji Paola Magellija nagrađena je Zlatnim lovor vijencem na Sarajevskom MES-u te cijenjenom hrvatskom nagradom Dubravko Dujšin.

Upravo se vodećim ulogama u antičkim dramama Zoja glumački afirmirala. Osim navedene Klitemnestre ističe se njena uloga Lizistrate u Aristofanovoj komediji Lizistrata (1982.), uloga Teoneje u Euripidovoj Heleni (1990.), uloga Antigone u Sofoklovoj Antigoni (2000.) i uloge u Euripidovim tragedijama Alkestida (2003.), Bakhe (2008.) i Hekuba (2011.).

Naklonost publike i kritike osvajala je i nagrađivanim ulogama Lucijete (1976.), odnosno Uršule (1991.) u Ribarskim svađama Carla Goldonija, ulogom Antigone (2004.) u Antigoni, kraljici u Tebi Tončija Petrasova Marovića, Kitty u Kamov. Smrtopis (1981.) Slobodana Šnajdera, Laure u Dundu Maroju (1985.) Marina Držića, Truse u Bljesku zlatnog zuba (1987.) Mate Matišića, Dol Common u Alkemičaru (1987.) Bena Jonsona, Sofije Jegorovne u Drami bez naslova (1989.), Irine Nikolajevne Arkadine u Galebu (1998.) Antona Pavloviča Čehova, Filomene Luštrine u Šjori File (1992.) Eduarda de Filippa, Melite u Ledi (1994.) i Laure Lenbach u U agoniji (2001.) Miroslava Krleže te Elmire u Tartuffeu (1996) Molièrea.

Zapažene uloge ostvarila je i u predstavama Igra od pomora (1981.) i Ćelava pjevačica (2007.) Eugènea Ionescoa, Hrvatski Faust (1982.) S. Šnajdera, Braća Karamazovi (1998.) Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, Vera Baxter (1999.) Marguerite Duras, Svećenikova djeca (1999.) M. Matišića, Povratak u pustinju (2000.) Bernard-Mariea Koltèsa, Kate Kapuralica (2002.) Vlaha Stullija, Skup (2008.) M. Držića, Prije sna (2009.) Lade Kaštelan, Amerikanska jahta u splitskoj luci (2013.) Milana Begovića, Majka Courage i njezina djeca (2013.) Bertolta Brechta.

Posljednji put na voljenim daskama splitskog HNK pojavila se u ulozi Rebecce Nurse u Kušnji Arthura Millera u režiji Nenni Delmestre.

Televizijske i filmske uloge

Zojina ljubav prema glumi i umjetnosti očitovala se i na filmskom platnu te na televizijskim ekranima. Tako je u filmu Krste Papića Priča iz Hrvatske (1992.) tumačila ulogu Marije, za koju je nagrađena Zlatnom arenom za sporednu žensku ulogu na festivalu u Puli.

U filmu Milutina Kosovca Ada (1985.) odigrala je glavnu ulogu za koju je osvojila Posebnu nagradu žirija na Međunarodnom festivalu u Sanremu Bergamo. Osim toga, glumila je u filmovima Čovik i arhitektura (1977.), Samoubica (1985.), Posjet (1986.), Trideset konja (1988.), Adagio (1989.), Agonija (1998.), Garcia (1999.) i Da mi je biti morski pas (glas) (1999.).

U TV seriji Kreše Golika Inspektor Vinko (1984.) ostala je zapamćena po ulozi Blanke. Izdvajamo i televizijske uloge u serijama Kapetan Mikula Mali (1976.), Velo misto (1981.), Dosije (1986.), Ptice nebeske (1989.) i Tuđinac (1990.).

Zojin trag u povijesti

Zoju Odak hrvatska kazališna i glumačka povijest pamtit će kao vrsnu, nagrađivanu, talentiranu i jedinstvenu umjetnicu koja je s lakoćom osvajala srca publike i naklonost kritike.

U priopćenju njenog matičnog kazališta, HNK u Splitu, povodom njene smrti stoji kako je

Smrt Zoje Odak nenadoknadiv je gubitak za hrvatsko glumište. U sjećanju kolega iz Hrvatskog narodnog kazališta Split i kazališne publike ostat će zapamćena kao glumica jedinstvene energije, snažnog i autentičnog glumačkog izraza, istinska zaljubljenica u umjetnost glume i kazalište, kao vrijedna kolegica i draga prijateljica.

Napustila nas je Zoja Odak, HNK Split.hr, 23.08.2020., pristup 25.05.2021.

Izvori

Napustila nas je Zoja Odak, HNK Split.hr, 23.08.2020., pristup 25.05.2021.

Zoja Odak, Hrvatska enciklopedija online. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, pristup 25.05.2021.

Naslovna foto: Youtube PrtSc