Zoran Badurina (Jonathan): Raditi pjesme ili albume s predumišljajem nema baš smisla jer se u startu sabotiraš i postaviš se u okove očekivanja

Zoran Badurina (Jonathan): Raditi pjesme ili albume s predumišljajem nema baš smisla jer se u startu sabotiraš i postaviš se u okove očekivanja

Riječki bend Jonathan sastavljen je od petorice prijatelja čiji su se putevi povezali 2011. godine. Za svoje početke kažu da nije bilo pretjeranog „sviranja s predumišljajem“ nego se sve dogodilo spontano, spojem njihovih energija. Objavili su tri albuma od kojih je zadnji zapravo album objavljen u dva dijela. Pjesmom „Falling“ najavili su i svoj sljedeći album. Iza sebe imaju nastupe po Europi i Americi, a bili su i predgrupa Killersima i Editorsima s kojima su odradili dio njihove europske turneje. Publika ih uvijek dočeka raširenih ušiju i uvijek spremnom energijom koju kao da čuvaju samo za njihov koncert, što, poznavajući opus benda, uopće ne bi bilo čudno.   

S obzirom na trenutnu pandemiju, jeste li zadovoljni brojem koncerata ovo ljeto? Je li nam se publika uspavala pandemijom ili grizu još jače? Osjetite li razliku u atmosferi u odnosu na publiku prije pandemije?

Jako smo zadovoljni, nismo očekivali ovoliko svirki. Nije se uspavala publika, a nismo ni mi. Na prvom koncertu smo odmah skužili da nam se nagomilala hrpa energije i kad je izletila isto to smo dobili nazad. Atmosfera je masu nabrijanija nego prije, unatoč mjerama i zabranama. Izgleda da smo se svi jako zaželjeli svirki.

U jednom ste intervjuu spomenuli da je zadnji album rađen malo drugačije od prijašnjih. Osposobili ste vlastiti studio pa su pjesme većinom rađene snimanjem ideja od članova benda koji su bili dostupni u tom trenutku, da bi se na kraju cijela stvar složila na zajedničkim probama. Koje su prednosti i mane takvog rada? Uhvati li se više trenutaka kreativnosti na takav način ili je bilo lakše raditi old school?

Bend je živi organizam i kao i sve mijenja se kroz vrijeme. Promjenu nismo htjeli nikada sputavati jer ona donosi novosti i svježinu. U početku smo svi bili stalno na probama i pjesme su nastajale tako da bi zabilježili trenutak kada se desilo nešto posebno i onda bi na toj ideji radili svi zajedno. Kroz vrijeme mijenjali smo se mi, inspiracija, okruženje i samim time i način rada. Trenutno nam taj način rada u studiju najviše odgovara, a i pruža neke nove uvide. Svaki način ima svoje, onaj prvi ima u sebi neku dječju iskrenost, a drugi recimo mudrost i dubinu.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Utiska sam da je oduvijek postojao određeni skepticizam prema glazbi na engleskom jeziku u Hrvatskoj. S obzirom na to da ste bili predgrupa Editorsima i Killersima i s obzirom na vaše samostalne nastupe po Europi i Americi, smatrate li da engleski jezik ovakvoj vrsti glazbe daje određenu slobodu koju hrvatski ili neki drugi jezik ne bi mogao dati?

To nas oduvijek pitaju, ali iskreno nama je to što pjevamo na engleskom sasvim normalno i u biti uopće nismo razmišljali o tome kada je bend nastajao. To nam je bilo nekako sekundarno, primarna nam je bila i još uvijek je – emocija koja nastaje. Pošto smo svi oduvijek slušali muziku na engleskom, čak nas je malo i začudilo zašto svi toliko spominju to. A pogotovo jer je na riječkoj sceni uvijek bila hrpa bendova koja je koristila engleski da se glazbeno izrazi. Ali da, gledajući unazad, izgleda da je ispala dobra okolnost za navedene svirke i turneje. Na engleskom se lakše izraziti, ali do jedne granice gdje ti ne dopušta daljnju dubinu u koju bi htio otići jer jednostavno nije tvoj materinji jezik.

Kad se sjetimo stare riječke glazbene scene i tadašnjih početaka grupa Termiti, Paraf, Denis&Denis pa i Leta 3 koji funkcionira i danas, možemo reći da riječka glazba nikada kvalitetom nije kasnila za ostatkom svijeta. Dapače, oduvijek je bila svijetla točka glazbe u Hrvatskoj. Danas istu priču imamo s Jonathanom. Koje je vaše mišljenje o tom fenomenu? Kakav zrak to vi u Rijeci dišete koji ostalima nije dostupan? 🙂

Kao prvo, hvala što nas stavljate u istu priču s bendovima i ljudima koje jako cijenimo i koji su nam jedni od glazbenih uzora. Ima puno priča o tome i dalo bi re raspravljati, ali ne bih sada o tome. A možda nije ni bitan razlog. Nama je drago da smo odrasli u toj sceni i da nas se danas doživljava kao sudionike tog jednog dijela povijesti našeg grada. Iako mislim da su i drugi gradovi u to vrijeme na prostoru Juge imali isto genijalnu scenu – od Beograda, Ljubljane, Sarajeva i definitivno Zagreba. U biti je Juga bila sa glazbene strane jedna jako zanimljiva zajednica. Prije par godina bili smo na jednoj istočnoeuropskoj turneji i pričali s ljudima iz Mađarske, Rumunjske, Češke itd.. i svi su bili upoznati sa jugoslavenskom rock scenom 70-ih i 80-ih. i jako ju cijene. Uglavnom, nešto se jako dobro  i kreativno kuhalo tu tih par desetljeća.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Pjesme s novog albuma planirate izbacivati pojedinačno pa ih na kraju sjediniti u cjelinu. Znate li već sada hoće li album pričati jednu priču ili će svaka pjesma imati neki svoj svijet? Kakva nas atmosfera očekuje na albumu?

Trenutno radimo bez nekog ludog plana. Želimo raditi pjesme, a onda one same pokažu dalje. Tako smo radili do sada pa tako i nastavljamo. Tek kada nastanu počinje se pojavljivati slika o čemu sve one zapravo govore i koju emociju žele prenijeti. Raditi pjesme ili albume s predumišljajem nema baš smisla jer se u startu sabotiraš i postaviš se u okove očekivanja. Tu nestaje kreativnost. Atmosfera uvijek bude odraz naših stanja kroz koja smo prolazili dok smo stvarali.

Najavljen je novi album pjesmom “Falling”. Koncertom ispred Akademije
likovnih umjetnosti u Zagrebu zatvarate malu zagrebačku ljetnu turneju. Što publika može očekivati od Jonathana u petak?

Može definitivno očekivati jednu divnu i nabrijanu večer 🙂 Jedva čekamo, u Zagrebu nam je uvijek jako drago svirati, publika je genijalna.


Par brzopoteznih pitanja za kraj:

Koja vam je pjesma trenutno na repeatu? Viagra boys – Sports.

Knjiga koju biste preporučili?
Yuval Noah Harari – Homo Deus.

Film koji je na vama ostavio dubok trag? One more time with feeling.

More ili planina? Oboje

Da je Jonathan stvarna osoba, koliko bi imao godina? Zamrznut u 30-ima 🙂

Koncert je sufinanciran putem natječaja „Jer svirati se mora” provedenog u suradnji Ministarstva kulture, medija RH i Hrvatske glazbene unije. Koncert će biti organiziran sukladno sa svim aktualnim mjerama i preporukama stožera Civilne zaštite RH, a broj ulaznica ograničen je na 350.

Ulaznice su u prodaji od petka, 13. kolovoza u 14:00 kroz sustav Eventim, njihova fizička prodajna mjesta i online na eventim.hr, po cijeni od 80 kn, a na sam dan koncerta za ulaznicu će trebati izdvojiti 100 kn.

Osobe u invalidskim kolicima ulaze besplatno, pratnja mora imati ulaznicu.

Djeca do 7 godina ulaze besplatno, uz pratnju roditelja.


Naslovna foto: Samir Cerić Kovačević

Mateo Nikše

Krivi pravnik, polovni buntovnik i nepopravljivi utopist. Volim prirodu, životinje, dobru glazbu, filmove/serije(po mogućnosti dokumentarne). Gitarist sam benda Talvi Tuuli, tekstopisac i audio inženjer.

POVEZANI TEKSTOVI

Odgovori