fbpx

Zrinka Posavec: Glas, bilo pjesnički bilo pjevački – to je moj put

Zrinka Posavec: Glas, bilo pjesnički bilo pjevački – to je moj put

Zrinka Posavec akademska je glazbenica, pjevačica, kantautorica, dirigentica, producentica i pjesnikinja. U petoj se godini počela baviti folklorom u rodnom Đakovu i od tada se više nije rastajala od glazbe. Producentica je albuma Op, lonci lončići i izvođačica albuma Pantomima – Sevdah & panonika te Gradovi i sela. Danas je i vokalna pedagoginja i voditeljica različitih radionica tradicijskog pjevanja Panonske zone te piše poeziju i prozu.

Nastupom na Brodskom glazbenom ljetu i koncertom ‘Tradicijska glazba s potpisom’ u Klovićevim dvorima u sklopu Međunarodne smotre folklora okončali ste razdoblje bez koncerata, ali i bez publike. Kako ste proveli zadnje mjesece, jesu li Vam donijeli novu inspiraciju ili snagu?

Prvi koncert nakon izolacije bio je na otvaranju Brodskog glazbenog ljeta, a zadnji je uslijedio nakon Klovićevih dvora u Zagrebu, u Osijeku na Danima vina i umjetnosti. Još jedan koncert vezan uz poeziju i glazbu održat ću u kolovozu u Trogiru. To će biti kraj ljetne sezone, a za jesen me čekaju nove stvari u glazbi i pisanju.

Upravo mi je zatvaranje, koje je nadam se iza nas, donijelo strah, dublje zadiranje u sebe i završetak svoje druge zbirke poezije Pjevaj, Molly u izdanju Hrvatskog društva pisaca. Čovjek nikad ne zna što ga čeka, puno sam o tome razmišljala.

Najteže mi je pao rad s mojim učenicima jer pjevati preko društvenih mreža i učiti pjevanje preko snimaka mi je oduzelo dosta energije. Za pjevanje je iznimno važno prisustvo mentora i prijenos energije. Preko ekrana se teško može, no morali smo se prilagoditi!

Iz nove zbirke <3

Gepostet von Zrinka Posavec am Freitag, 17. Juli 2020

Gledajući unatrag, od malih nogu do danas, koji su uzori najviše utjecali na Vaš glazbeni put?

Teško je nabrojati sve uzore, jer ih je bilo mnogo, ali spomenut ću one najizraženije. Svakako u pjevačkom smislu su to Josipa Lisac i Tina Turner koje su me oduševljavale od djetinjstva svojim glasovima i žarom pjevanja.
Od malih nogu privlačila me je i etno glazba koja se kroz život pretvorila u moju veliku ljubav. Svakako je tu i klasična glazba koju sam odabrala iz velikog poštovanja… opera je oduvijek na mene ostavljala snažan dojam.

Kako se vaš glazbeni izričaj mijenjao kroz vrijeme? Kako s vremenskim odmakom gledate na njega?

Kada se sad prisjećam svega imam dojam da se ništa nije promijenilo. Sve što sam zavoljela u mladosti ostalo je još uvijek važan dio mene, samo je izrastao jedan dio znanja i kompetencija što akumulira nova stvaranja. No, važno je i dalje učiti, tragati, istraživati.

Moglo bi se reći da se cijeli život bavite tradicijskom glazbom, no s vlastitim potpisom. Kako ste našli ravnotežu između tradicijskih motiva i suvremenosti? Kako upisati sebe u tradiciju i donijeti nešto novo? Gdje sve pronalazite inspiraciju?

Naći ravnotežu između tradicijskih motiva i suvremenosti jako je teško. To je jedan dio gradnje autentičnosti, ostati vjeran svemu, a usprkos izazovu izgraditi sebe u suvremenom životu, izričaju i glazbi. Sjajan primjer toga je Tamara Obrovac koju obožavam!

Inspiraciju pronalazim ponekad u nekom narodnom tekstu, a ponekad u glazbi. Pokušavam naći poveznice sa glazbama drugih slavenskih naroda, melodijama koje su slične. Pokušavam glazbu inkorporirati u svoju poeziju i povezati ih. Ponekad krenem od teksta, ponekad od glazbe. Ponekad je dovoljan samo jedan motiv da se pokrene kreativni proces.

Foto: Nina Anić

Prije 5 godina objavili ste zbirku poezije Soba za buđenje, a nedavno i Pjevaj, Molly. Možete li nam reći koje su razlike u stvaranju glazbe i poezije?

Razlika je dosta velika zato što glazba ima svoje zakonitosti metra i ritma koju bih ja htjela ispoštovati, dok se suvremena poezija tog u potpunosti oslobodila. Zato su vrhunski pjesnici Arsen Dedić i Leonard Cohen jer su znali napisati vrhunski tekst koji se da uglazbiti. To su zaista remek djela i veliki znalci. Još uvijek radim na spajanju ta dva medija i čini mi se da je ispred mene dug i izazovan put.

Uz važnost očuvanja tradicije i vlastitih korijena, koje još poruke želite poslati svojom glazbom?

Važno je da cijenimo svoju tradiciju. To je najbolji put da razumijemo i poštujemo druge kulture i shvatimo da smo svi izrasli iz jednoga. To je stvar poštivanja prostora u kojem smo živjeli, ali na kojem su živjeli i naši preci, baštinu koju su nam ostavili treba cijeniti i čuvati.

To i jest moja poruka i želja, da ukažem na baštinu i kažem; netko je i prije živio, radio i stvarao na našem mjestu… hajdemo to sačuvati.

Koji su Vam planovi za dalje? Planirate li još više proširiti Vaše područje djelovanja i stvaranja?

Polako završavam skladbe za novi album i nadam se skorom odlasku u studio. Svakako nastavljam sa pisanjem poezije jer je poezija druga strana mog pjevanja.

Pedagogija i rad na glasu važan su dio moga djelovanja, koji nosi nove izazove; kako unaprijediti metode učenja pjevanja i otvaranja glasa. Glas je važan za svakog čovjeka bio pjevao ili samo govorio.

Glas, bilo pjesnički bilo pjevački – to je moj put.

Nikolina Novaković

Nikolina Novaković

Studentica diplomskog studija etnologije i kulturne antropologije i talijanistike. U slobodno vrijeme pjeva, prevodi, i istražuje različite oblike kulture i umjetnosti.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *